…kao
ugroza!
„Islam
pripada Europi!“ – Ovom su izjavom neki visokopozicionirani
političari izazvali veliku pozornost, kao primjerice nekadašnji
njemački savezni predsjednik Christian Wulff u listopadu 2010.
godine te njemačka savezna kancelarka Angela Merkel u siječnju
2015. godine.
Je
li točna ova izjava ili se ljude drži glupima, dovoljno glupima da
im se sve može „servirati“? Tko promatra europsku povijest,
ustvrdit će: ISLAM PRIPADA EUROPI – KAO UGROZA! Zar dotični
političari još nikada nisu ništa čuli o Saracenima ili Maurima
koji su preko Sjeverne Afrike prodrli u Španjolsku i već godine
732. bili usred Francuske? Ili o pomorskoj bitci kod Lepanta 7.
listopada 1571.? O turskom opsjedanju Beča 1529. i 1683.godine?
Čovjek bi se trebao raspitati kod Mađara, Rumunja i Hrvata
koja
su iskustva imali s Osmanlijskim carstvom.
Zar
nobelovac Elias Canetti nije pogodio u sridu kada kaže: „Islam je
religija rata“? Ili pakistanski bivši musliman Imran Firasat koji
sada živi u Španjolskoj, a koji je u jednoj peticiji 2012. godine
zahtijevao zabranu Kurana i napisao: „Kuran je strašna knjiga koja
jednu zajednicu koja se naziva muslimanima poziva na vođenje
džihada, tj. 'svetog rata', na ubijanja nedužnih i uništenje
svjetskog mira.“[1]
Pripada
li onda islam Europi pa
bismo se mogli
radovati da u trenutačnoj izbjegličkoj seobi naroda masovno
prihvaćamo islamske useljenike? Zar se ne bismo prije morali bojati
islamizacije? Nekadašnji SPD-ov
političar Thilo Sarrazin kritizirao je saveznu kancelarku Angelu
Merkel zbog njezine spomenute izjave: „Ako je Kancelarka mišljenja
da islam pripada tradiciji i kulturi Europe, nema pravo.“ Tek
u posljednjih 40 godina islam je „skupa sa svojim radikalnim,
nasilnim inačicama došao neplaniranim i nenadziranim masovnim
useljavanjem u njemačko društvo“.
Već
16. veljače 2015. napisao je austrijski novinar i raniji glavni
urednik dnevnika „Die Presse“ i „Wiener Zeitung“ Andreas
Unterberger na svojoj internetskoj platformi pun ironije o izjavama
političara koji pozitivno naklonjeni islamu: „Skoro posve
zaboravljeno: islam ne pripada samo Austriji i Njemačkoj kako nas je
poučilo nekoliko političara, nego i Libiji. To je u prošlim satima
konkretno dokazano pokoljem dvadeset i jednog Kopta. Kršćani su na
koncu idolopoklonici koji nažalost nisu dopustili da ih se obrati.
Tu se već mora reći: sami su krivi da su ih nažalost smakli. Kao
zastrašivanje svim drugim kršćanima valjda služe eksplicitni
videozapisi svih smaknuća koji se stavljaju na Internet. Ali srećom,
broj kršćana smanjuje se već barem u Europi. I zacijelo će se i
dalje smanjivati kao posljedica stalnog kafanskog čavrljanja
sadašnjeg Pape koji kritizira jednom one koji nemaju djece, drugi
put one koji imaju puno djece, koji uvijek osuđuje tržišno
gospodarstvo, a nikada islam.“ – Dodajmo: čemu
osuđivati islam ako ga II. vatikanski sabor veliča punim ustima i
njegove pristaše neizravno potiče da budu ponosni na svoju
religiju: „Crkva
gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu,
živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i
zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti
njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska
vjera
rado poziva, podložio Bogu.“ [2]
Izazov
budućnosti bit će sučeljavanje s kristijanizacijom
ovdje nastanjenih muslimana. Uspjeh takvog jednog pothvata može se
činiti nestvarnim ili čak nemogućim. A možda će islamizacija
Europe u budućnosti čak napredovati još žešće i nasilnije nego
dosada – Božje pripuštanje strogog kažnjavanja otpadničkih
naroda. S druge strane znamo o tome iz proroštava raznih svetaca
koje valja ozbiljno shvatiti [3], ali također i iz nekadašnjeg
obraćenja muslimana Kristu i njegovoj Crkvi. Među njima valja
istaknuti osobito svetog Ljudevita Mariju Grigniona koji u svojim
djelima više puta na to upućuje. Tako on govori budućim Marijinim
apostolima: „Eto, takvi će biti oni veliki ljudi koji će doći,
koje će Marija podignuti po naredbi Svevišnjega da rašire njegovu
vlast nad oblašću bezbožnika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali,
kada će to biti i kako? Sam Bog to zna! Naše je moliti, uzdisati i
u šutnji čekajući čekati.“ [4] – O da, ovu nakanu možemo, i
moramo uključiti u našu svakodnevnu molitvu Krunice. O Marijo,
pomozi!
p.
Klaus Wilhelm i p.Stefan Frey
Izvor: fsspx.at
__________________________________________________
[1]
Usporedi knjižice: „Islam
– Rettung oder Bedrohung unserer Zivilisation?“ i „Eurabia –
unsere Zukunft“, izdao Karl Tropper, može se naručiti na
njemačkom jeziku u izdavačkoj kući Sarto-Verlag.
[2]
Drugi vatikanski sabor, Nostra Aetate,
br.3.
[3]
Ljudevit Marija Grignion Montfortski, Bartholomäus Holzhauser,
Anna-Maria Taigi i drugi
[4]
Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj
Djevici Mariji, br. 59.
