Sv. Franjo Protiv Sultana Al-Kamila

Serijal

Frank Rega, zapis o djelu sv. Franje Asiškog:

Proročanstvo o svecima posljednjih dana – Gospa i islam

Nekoliko posljednjih godina jedan od glavnih interesa mojih proučavanja osim islama bilo je ono o čemu Sveto pismo govori kao o „posljednjim danima“ odnosno razdoblje koje vodi k slavnome Kristovu drugom dolasku. Interes za tu temu doveo me je do nekoliko zanimljivih materijala, uključujući dvije knjige koje pružaju sažet, ali temeljit pogled na autentičan katolički nauk u vezi posljednjih vremena. Radi se o knjigama ,,Katoličko proročanstvo: dolazeća kazna“ Yvesa Duponta i ,,Proročanstvo za danas: Sažetak katoličke predaje u vezi razdoblja s kraja vremena“ Edwarda Connora. Oba ova djela predstavljaju veliku zbirku proročanstava iz pouzdanih katoličkih izvora zajedno s autorskim komentarima, a pokrivaju teme poput velike Marijine moći prije drugog dolaska, uspon velikog katoličkog monarha i vladavine jednog iznimno svetog pape. Definitivno uništenje islama, kao što ću uskoro izložiti, prorečeno je u kontekstu tih konkretnih tema. Ali prije nego što počnemo proučavati same proročke tekstove, vrijedi čuti svjedočanstvo gosp. Duponta u vezi važnosti proročanstava. U uvodu ove knjige on kaže:

„Zbilja, proročanstva su za naše posvećenje: ona osvjetljuju mnoge probleme; upozoravaju nas na zablude; pripremaju nas na skore opasnosti; one su i manifestacija Božje moći. U isto vrijeme ona su ohrabrenje i utjeha. Sadašnja kriza u Crkvi i svijetu prorečena je davno prije, ali također je prorečena konačna pobjeda kršćanskih snaga; to je ohrabrenje i utjeha.“

Sada ću s vama podijeliti mali uzorak tih proročanstava koje citiraju Dupont i Connor u svojim cjenjenim knjigama, od kojih se neka nalaze u obje knjige, počinjući s onima koji proriču veliku moć Gospe u tim kasnijim danima. To razdoblje popularno se spominje kao „Marijino doba“, a kao da je isprepleteno s kraljevanjem velikog monarha i anđeoskim papom (više o tim temama malo kasnije). U vezi s Marijinim razdobljem – bl. Marija Agredska (1602. -1665.), cijenjena franjevka mistikinja iz Španjolske koja je imala brojne vizije o životu Blažene Djevice, je svjedočila:

„Bilo mi je otkriveno po posredovanju Majke Božje da će sva krivovjerja nestati. Pobjedu nad krivovjerjem zadržao je Krist za svoju blaženu Majku. U kasnijim danima Gospodin će na poseban način proširiti slavu svoje Majke. Marija je započela spasenje te će njezino posredništvo biti ispunjeno. Prije drugoga Kristova dolaska Marija više nego ikada mora sjati u milosrđu, sili i milosti da bi nevjernike dovela katoličkoj vjeri. Marijina moć će u te dane biti vrlo očita. Ona će proširiti Kristovu vladavinu na pogane i muhamedance i bit će vrijeme velike radosti kada se ustoliči Marija kao gospodarica i kraljica srdaca.“

Otvoreno pismo bivših muslimana papi Franji

Donosimo prijevod Otvorenog pisma bivših muslimana, obraćenika na katoličku vjeru, papi Franji u kojem ga mole da promijeni svoj stav prema islamu. Pismo je do sada skupilo preko 2700 potpisa, a potpisati ga možete na poveznici na kraju teksta pisma.

U nastavku slijedi Otvoreno pismo papi Franji koje možete potpisati ako želite. Predstavit ćemo ga čim dosegne značajan broj potpisa. Hvala vam što nam pomažete u tome. Temelj naše inicijative nalazimo u Zakoniku kanonskoga prava:

,,Vjernici imaju pravo, dapače, katkada i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, svetim pastirima očitovati svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima, te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćiti i drugim vjernicima.” (‬Kan. ‬212. §‬ 3)‬:‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

Od bivših muslimana koji su postali katolici i njihovih prijatelja,

Njegovoj Svetosti, papi Franji

o njegovu stavu prema islamu.

Sveti Oče,

mnogi od nas pokušali su s Vama stupiti u kontakt, u raznim prilikama i kroz nekoliko godina i nikada nismo dobili ni najmanju potvrdu primitka naših pisama ili molbi za susretom s Vama. Vi ne volite okolišati, a isto tako ni mi, stoga nam dopustite da otvoreno kažemo da nam nije jasan Vaš nauk o islamu, dok čitamo br. 252 i 253 u ,,Evangelii Gaudium” jer ne uzima u obzir činjenicu da je islam nastao POSLIJE Krista i tako je, i može jedino biti, antikrist (1 Iv 2, 22: ,,Tko je inače lažljivac nego onaj, koji niječe, da je Isus Krist? Taj je antikrist, koji niječe Oca i Sina.”) i to jedan od najopasnijih jer se predstavlja kao ispunjenje Otkrivenja (gdje je Isus samo prorok).

Ako je islam u sebi dobra religija, kao što se čini da Vi naučavate, zašto smo mi postali katolici? Zar Vaše riječi ne dovode u pitanje čvrstoću odluke koju smo donijeli, riskirajući naše živote? Znate li da islam propisuje smrt za otpadnike (Kuran 4, 89; 8, 7-11)? Kako je moguće usporediti islamsko nasilje s takozvanim kršćanskim nasiljem?

,,Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kako li se slaže Krist s Belijalom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom?” (2 Kor 6, 14-15)

‬U skladu s Njegovim učenjem (Lk 14, 26), izabrali smo Njega, Krista, prije nego svoj život. Zar mi nismo dovoljno kompetentni razgovarati s Vama o islamu?

U biti, dok god islam želi da mi budemo njihov neprijatelj, mi to i jesmo, i sve naše izjave o prijateljstvu ne mogu ništa promijeniti. Kao pravi antikrist, islam postoji samo kao neprijatelj svih: ,,Neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Alaha, Njega jedinog, vjerovali!” (Kuran 60, 4). Za Kuran, kršćani su “sama pogan” (Kuran 9, 28), ,,najgora stvorenja” (Kuran 98, 6), ,,osuđeni na pakao” (Kuran 4, 48), tako da ih Alah mora ubiti ‬(Kuran 9, 30). Ne smiju nas zavesti citati iz Kurana koji se čine tolerantnima jer su svi oni poništeni tzv. ,,stihom mača” (Kuran 9, 5: ,,Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte!”)

Dok Evanđelje objavljuje radosnu vijest o Isusovoj smrti i uskrsnuću za spasenje svih, i ispunjenje saveza sklopljenoga sa Židovima, Alah nema ništa drugo za ponuditi osim rata i ubijanja ,,nevjernika” u zamjenu za svoj ,,raj”: ,,Alah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati - oni će se na Alahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.” (Kuran 9, 111).

Ne poistovjećujemo islam sa svim muslimanima, ali ako za Vas ,,dijalog” znači glas mira, za islam je to samo još jedan način da započnu rat. Kao što je to bilo u slučaju s nacizmom i komunizmom, naivnost po pitanju islama je suicidalna i vrlo opasna. Kako možete govoriti o miru i podržavati islam, kao što se čini da radite: ,,Iskorijeniti iz naših srca bolest koja pogađa naše živote (…) Neka kršćani to čine s Biblijom, a muslimani s Kuranom.” (Rim, 20. siječnja 2014.).

Nije li razlog za zabrinutost kada Papa predlaže Kuran kao put spasenja? Trebamo li se vratiti islamu?

Molimo Vas da u islamu ne tražite svoga saveznika u borbi protiv moćnika koji žele dominirati svijetom i porobiti ga jer oni dijele istu totalitarnu logiku utemeljenu na odbacivanju kraljevanja Krista (Lk 4, 7). Znamo da zmaj iz Otkrivenja koji je htio progutati Ženu i Njeno Dijete ima mnogo glava. (Otk 12, 4). Usput, Alah zabranjuje takve saveze (Kuran 5, 51). Štoviše, proroci su uvijek prigovarali Izraelu zbog njegove spremnosti na savezništvo sa stranim silama, na štetu potpunoga povjerenja koje su trebali imati u Boga.

Zasigurno je snažno iskušenje misliti da će govor u islamofilnome tonu spriječiti daljnje patnje kršćana u tim zemljama koje su postale muslimanske, no pored činjenice da Isus Krist nikada nije ukazao na neki drugi put osim puta Križa, tako da na njemu moramo naći radost, a ne uteći s njega s ostatkom prokletih, ne sumnjamo da jedino objava Istine donosi sa sobom ne samo spasenje, već i slobodu (Iv 8, 32). Naša je dužnost svjedočiti istinu u dobro vrijeme i u nevrijeme (,,Propovijedaj riječ, nastoj oko toga u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, opominji, zaprijeti sa svom strpljivošću i naukom!” 2 Tim 4, 2) i naša je slava biti u stanju reći sa sv. Pavlom: “Jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.” (1 Kor 2, 2).

Što se tiče stava Vaše Svetosti prema islamu, čak i nakon što predsjednik Erdogan, između ostalih, traži svoje sunarodnjake da se ne integriraju u zemlje koje ih primaju, i nakon što Saudijska Arabija i ostale naftom bogate monarhije ne prihvaćaju nikakve izbjeglice, izrazi (između ostaloga) o projektu osvajanja i islamizacije Europe koje desetljećima službeno objavljuje Organizacija islamske suradnje i ostale muslimanske organizacije, Vi, Sveti Oče, propovijedate o dobrodošlici migrantima bez obzira na činjenicu da se radi o muslimanima, nešto zabranjeno apostolskom zapovijedi: ,,Svaki, koji odstupi i ne ostane u nauci Kristovoj, nema Boga; a koji ostane u nauci, ima Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga! Jer tko ga pozdravlja, prima dio u njegovim zlim djelima.” (2 Iv 1, 10-11); ,,Ali ako i mi, ili anđeo s neba navijesti vam evanđelje drukčije, nego što vam navijestismo, neka bude proklet!” (Gal 1, 8-9).

Kao što ,,Bio sam gladan, i niste mi dali jesti” (Mt 25, 42) ne može značiti da je Isus imao namjeru biti parazit, tako i ,,Bio sam stranac, i vi ste me primili” ne može značiti ,,Bio sam osvajač i vi ste me primili”, nego prije ,,Bila mi je neko vrijeme potrebna vaša gostoljubivost, i vi ste mi ju osigurali”.

Riječ ξένος (xenos) u Novome zavjetu nema samo značenje stranca, nego i gosta (Rim 16.23; 1 Ko 16.5-6, Kol 4.10; 3 Iv 1.5). I kada YHWH u Starome zavjetu naređuje da se stranac lijepo primi jer su Hebreji sami bili stranci u Egiptu, to je pod uvjetom da se stranac dobro asimilira među izabrani narod, da prihvati njihovu vjeru i prakticira njihov kult… Nigdje nema spomena o primanju stranca koji bi zadržao svoju vjeru i njene običaje! Također ne razumijemo Vaše zagovaranje muslimanskoga prakticiranja njihove vjere u Europi. Značenje Svetoga pisma ne bi trebali davati promicatelji globalizma, nego bi se ono trebalo dati u vjernosti Tradiciji. Dobri pastir lovi vuka, a ne dopušta mu da uđe među ovce.

Proislamski govor Vaše Svetosti primorava nas na osudu činjenice da muslimani nisu pozvani napustiti islam i da mnogi bivši muslimani, poput Magdi Allam, čak napuštaju Crkvu, zgroženi njenim kukavičlukom, ranjeni dvosmislenim gestama, zbunjeni izostankom evangelizacije, sablažnjeni pohvalama na račun islama…

Na taj su način neupućene duše zavedene, a kršćani se ne spremaju za konfrontaciju s islamom, na što ih je Ivan Pavao II. pozvao (‬Ecclesia in Europa, ‬br. ‬57.)‬. ‬Pod dojmom smo da ne shvaćate ozbiljno svoga brata, biskupa Amela Nonu, kaldejsko-katoličkoga nadbiskupa Mosula u progonstvu, kada nam govori: ,,Naše sadašnje patnje su uvod onima koje čekaju vas, Europljane i zapadne kršćane u bliskoj budućnosti. Ja sam izgubio svoju biskupiju. Sjedište moje nadbiskupije i moga apostolata okupirali su radikalni islamisti koji traže da se obratimo na islam ili da umremo (…) Primate u svoju zemlju sve veći broj muslimana. I vi ste u opasnosti. Morate donijeti hrabre odluke (…). Vi mislite da su svi ljudi jednaki, ali islam ne kaže da su svi jednaki. (…) Ako ovo ubrzo ne shvatite, postat ćete žrtve neprijatelja kojega ste pozvali u svoj dom.” (9. kolovoza 2014.).

Ovo je pitanje života i smrti i svaka naklonost prema islamu je izdajnička. Ne želimo da Zapad nastavi s islamizacijom, niti da Vaše djelovanje doprinese tome. Gdje ćemo onda tražiti utočište?

Dopustite nam da zamolimo Vašu Svetost da ubrzo sazovete Sinodu na temu opasnosti islama. Što preostaje od Crkve gdje je islam uveden? Ako još zadrži građanska prava, nalazi se u podređenom položaju, pod uvjetom da ne evangelizira, tako gubeći samu svoju bit. U interesu pravde i istine, Crkva mora pojasniti zašto su argumenti koje iznosi islam da bi hulio na kršćanstvo lažni. Kada bi Crkva imala hrabrosti to učiniti, ne sumnjamo da bi se milijuni, muslimana kao i ostalih muškaraca i žena koji traže pravoga Boga, obratili. Kao što ste Vi rekli: ,,Onaj koji se ne moli Kristu, moli se đavlu.” (14. 3. 2013.). Da ljudi znaju da idu u pakao, ‬dali bi svoje živote Kristu (‬usp. Kuran ‬3, 55)‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬.

‬‬‬S najdubljom ljubavlju za Krista, ‬koji ‬kroz Vas vodi Svoju Crkvu, ‬mi, ‬obraćenici s islama, ‬podržani našom braćom u Kristu, ‬osobito kršćanima s Istoka, ‬i našim prijateljima, molimo Vašu Svetost da potvrdite naše obraćenje Isusu Kristu, ‬pravome Bogu i pravome čovjeku, ‬jedinome Spasitelju, ‬s jasnim i ispravnim određenjem prema islamu ‬i s obećanjima naših molitava u Srcu Bezgrješne, molimo Vaš apostolski blagoslov.

Potpisivanje otvorenog pisma:

http://exmusulmanschretiens.fr/en/

Je li moguće obratiti muslimane?

Za vrijeme svog dugog poslanja u Africi nadbiskup Lefebvre stekao je temeljito znanje o lažnim religijama, čarobnjaštvu, a posebno o islamu. Još od koncila, a posebno nakon Asiza s praksom nerazumnog ekumenizma, Vatikan i biskupi umnožavali su „zajedničke molitvene susrete“ sa svim religijama.

Danas kada slušamo kako se na sve strane citira islam – i s građanske i s religiozne strane, kao primjer i izvor obogaćivanja, njegovo je svjedočanstvo posebno zanimljivo.

Ovaj članak uzet je iz francuskih novina Fideliter (rujan - listopad, 1987., #59): ,,Nadbiskup Lefebvre: Mojih četrdeset godina biskupstva".

Prosudba islama - nadbiskup Lefebvre

Sv. Pio V. zaštitio je španjolske katolike od islama

U vrijeme kada islam galopirajući napreduje u Africi pa čak i u Europi, dovoljno je okrenuti se učiteljstvu Crkve. Pročitajte pisma koja je sv. Pio V. naslovio na kralja Španjolske. Rimski prvosvećenik osuđuje islam, religiju koju on, pobjednik kod bitke u Lepantu (7. listopada 1571.), zna i predobro, i javno osuđuje opasnosti koje on predstavlja za katoličanstvo.

Papa traži Filipa II. da snažno i hrabro intervenira protiv islama, da bi spriječio da se pokvarenost i nemoral koje on širi prošire u katoličkoj sredini. Svatko je znao u to vrijeme da je bilo španjolskih katolika koji su bili zavedeni islamom i napustili svoju vjeru. To je bilo vrlo teško vrijeme.

Danas nitko ne zna povijest; više nismo spremni učiti iz povijesti, jer se pretvaramo da se sve promijenilo, da je sve u redu i da su svi dobri. Pa opet, ako citiramo samo europske žene koje su se udale za muslimane, vidimo da su oni muževi koji su napustili svoje žene, držeći se Kur'ana, uzeli i djecu koja su rođena u tom braku – pod isprikom da prema kuranskom zakonu djeca rođena u miješanom braku trebaju biti muslimani. 

Pripada li islam Europi!?

…kao ugroza!

„Islam pripada Europi!“ – Ovom su izjavom neki visokopozicionirani političari izazvali veliku pozornost, kao primjerice nekadašnji njemački savezni predsjednik Christian Wulff u listopadu 2010. godine te njemačka savezna kancelarka Angela Merkel u siječnju 2015. godine.

Je li točna ova izjava ili se ljude drži glupima, dovoljno glupima da im se sve može „servirati“? Tko promatra europsku povijest, ustvrdit će: ISLAM PRIPADA EUROPI – KAO UGROZA! Zar dotični političari još nikada nisu ništa čuli o Saracenima ili Maurima koji su preko Sjeverne Afrike prodrli u Španjolsku i već godine 732. bili usred Francuske? Ili o pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571.? O turskom opsjedanju Beča 1529. i 1683.godine? Čovjek bi se trebao raspitati kod Mađara, Rumunja i Hrvata koja su iskustva imali s Osmanlijskim carstvom.

Zar nobelovac Elias Canetti nije pogodio u sridu kada kaže: „Islam je religija rata“? Ili pakistanski bivši musliman Imran Firasat koji sada živi u Španjolskoj, a koji je u jednoj peticiji 2012. godine zahtijevao zabranu Kurana i napisao: „Kuran je strašna knjiga koja jednu zajednicu koja se naziva muslimanima poziva na vođenje džihada, tj. 'svetog rata', na ubijanja nedužnih i uništenje svjetskog mira.“[1]

Izbjeglička kriza i Bezgrješna

Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Svi smo preneraženi trenutačnom izbjegličkom krizom koja poprima razmjere koje nas sve više zabrinjavaju. Ne potresa nas samo nevolja izbjeglica, nego i briga za budućnost našega kontinenta koji je posve preplavljen i koji ugrožavaju daljnje invazije. Činjenica da političari u Europskoj uniji nemaju nikakve ideje ni koncept stvara nam dodatan osjećaj neugode. Oni se svađaju oko svojih prijedloga za rješavanje i nadvladavanje ovog golemog izazova dok naše zemlje već tonu u kaos. Već dva tjedna ne može se praktično više putovati vlakom u Budimpeštu jer se tamošnji kolodvor Keleti nalazi u stanju opsade i postao je poprištem bitaka između policije i useljenika.ⁱ

Čovjek se ne može riješiti sumnje da cijelom stvari netko upravlja. Jesmo li svjedocima početka apokaliptičnih scenarija koji pripravljaju put Antikristovoj jednoj svjetskoj vladi? Treba li razbiti posljednje ostatke kršćanskog Zapada da se na njegovim ruševinama izgradi socijalistički „multikulturalni raj“ s miješanim stanovništvom koje ne poznaje ukorijenjenost u prošlosti, nego se sastoji samo još od građana svijeta kojima se može manipulirati i koje se može zamijeniti kako se god hoće? Takva predviđanja se mogu činiti smjelima, ali promatramo li današnji društvenopolitički razvoj u svjetlu Otkrivenja svetog Ivana, onda sve vrlo jasno upućuje na Antikristovu vladavinu koja je ondje prorečena. A to tim više, ako imamo pred očima novu sekularnu pseudo-religioznost rodne i ekološke ideologije koja posve jasno želi zamijeniti kršćanstvo. Njezini „misionari“ proširuju novu vjeru sa svim političkim i medijskim nasiljem i nastupaju sa zahtjevom da im se prizna dogmatska nezabludivost koja ne trpi protivljenje. Oni nam tako daju predokus buduće globalne tiranije.

No ovime se dalje ne trebamo baviti. Važnije je da se zapitamo koji su razlozi neopisivih kriza koje se u Europi – i drugdje – događaju. Razlozi se ne mogu lako pobrojati: ratovi i korumpirane vlade, primjerice, su povodi za današnje rijeke izbjeglica. Mutni poslovi i spletkarenja masonerije koja djeluje iza kulisa zacijelo u tome imaju udjela. Humanistički mentalitet „dobrog čovjeka“ koji prevladava sve još olakšava. Ali u istraživanju uzroka treba još dalje nastaviti.

Razlike između kršćanstva i islama

Nasilno širenje islama u svijetu poprima zastrašujuće razmjere. Stoga je nužno pozabaviti se ovom religijom i protumačiti glavne razlike u odnosu na kršćanstvo što ćemo učiniti u prvom dijelu našeg sljedećeg prikaza. U drugom ćemo dijelu potom govoriti o današnjoj konkretnoj situaciji.

	Kršćanstvo	Islam kako ga vidi jedan musliman
Stvaranje i upravljanje svijetom	Bog je stvoritelj i gospodar svih stvari. On upravlja i vodi u mudrosti cijeli svemir pri čemu se uglavnom služi drugotnim uzrocima kao oruđem.	Alah je stvoritelj i gospodar svih stvari. Ne postoji Alahova providnost, nego samo fatum (sudbina).
Pojam Boga	Postoji samo jedan Bog u tri međusobno različite osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Život unutar Boga izmjena je spoznaje i ljubavi među trima božanskim osobama: Otac neprestano rađa Sina; Otac i Sin neprestano udahnjuju Duha Svetoga. Kršćanski je Bog gospodar svih stvari; ali on je nadasve Bog ljubavi.	Postoji samo jedan jednoosobni Bog, Alah. On ne rađa i nema Sina. Budući da je Alah jednoosobni Bog, ne može biti izmjene spoznaje i ljubavi u njemu. Alah je dobrohotan i milosrdan, ali on nije ljubav. Alah je svevladar.
Utjelovljenje	Druga božanska osoba u punini je vremena uzela ljudsku narav, dakle dušu i tijelo…	Alahovo je utjelovljenje jednostavno nezamislivo.
	Isus Krist je pravi Bog, istobitan s Ocem.	Isus je prorok koji stoji niže od Alahova proroka, Muhameda.
Legitimiranje	Isusa su Krista stoljećima prije njegovog pojavka navijestili proroci u svim pojedinostima. Bogočovjek čini mnoga čudesa, naposljetku najveće čudo svojeg vlastitog uskrsnuća.	Muhameda nitko nikada nije unaprijed nagovijestio. Muhamedovo božansko poslanje iskazuje se u njegovim vojnim uspjesima i uspostavi božje države.
Otkupljenje	Isus Krist okajao je grijehe svih ljudi u svojoj žrtvi na križu. Ovo se otkupljenje pojedincu podjeljuje u krštenju, ispovijedi i drugim sakramentima.	Ne postoji otkupljenje ljudskog roda. Pojam milosti je stran islamu, a logično i njezine primjene po sakramentima.
	Po sakramentima ljudi postaju djecom Božjom, hramovima Presvetog Trojstva; po njima čovjek prima božanski život.	Ljudi su Alahovi robovi i sluge, ne postoji Božje posinstvo. Posredovanja božanskog života ne može biti, jer u Alahu nema izmjene spoznaje i ljubavi.
Kraljevstvo Božje	Širenje propovijedanjem, primjerom kršćanskog života i prolijevanjem mučeničke krvi. Prisilno se misioniranje odbacuje.	Širenje uglavnom pokoravanjem nevjernika. Nasilje, laž i prisila dopušteni su kao sredstva.
Vjerski život	Vjera nikada ne može protusloviti razumu, nego proširuje pogled naravne spoznaje, kao dalekozor pogled golim okom.	Alah može donijeti samovoljne odluke koje su onda dobre jer dolaze od Alaha, čak i ako proturječe moralnom zakonu i naravnom redu.
	Kršćanin ljubi sve ljude, čak i svoje neprijatelje. (Dobar) cilj nikada ne opravdava (loša) sredstva.	Ljubav je prema neprijateljima nepoznata. Ubijanje je nedužnih dopušteno ako se vrši na korist islama.
	Molitva i post, vršenje Božjih zapovijedi, primanje sakramenata.	Molitva i post, vršenje Alahovih naredaba. Sakramenti ne postoje.
Vječni život	Posljednji čovjekov cilj jest gledanje trojedinog Boga u slavi i ulazak u ovaj ocean svjetlosti, ljubavi i života. To odgovara čovjekovoj duhovnoj naravi.	Nebo je bezgranično čuvstveno uživanje. Ovo odgovara tjelesnom, čuvstvenom čovjekovu postojanju.
Brak	To je nerazdruživa veza muškarca sa ženom.	Prema Kur'anu muškarac može imati do četiri žene, k tome još i ropkinje. On može otpustiti ženu.
	Žena je muškarcu jednaka po dostojanstvu. U braku je muškarac glava žene.	Žena stoji iza muškarca po dostojanstvu.
Odnos između vjerskog i civilnog društva	Vjersko i civilno društvo valja jasno razlikovati; svako ima vrhovni autoritet u svojem području nadležnosti. Međutim, ne smiju se odvajati jer i jedno i drugo iste ljude trebaju voditi k vremenitom i vječnom dobru.	Vjersko i civilno društvo se ne razlikuju. Stoga svugdje valja uspostaviti božju državu i uvesti šerijat koji za određene grijehe predviđa kamenovanje ili odsijecanje udova, ruke ili noge, ali također i razapinjanje.

 

U mnogim se zemljama danas javljaju džihadisti, posebice u Siriji i u Iraku, na sjeveru Nigerije i u Sudanu. Na Srednjem se istoku posve gasi kršćanstvo staro gotovo 2000 godina. A baš se Ur Kaldejski, Abrahamova domovina, nalazi u današnjem Iraku gdje su fanatični borci ISIL-a proglasili kalifat i žele stvoriti božju državu. Kršćani, Židovi i druge manjine, ali čak i muslimani šijiti po redu se progone, odrubljuje im se glava ili ih se razapinje.

 

Zar je kršćanstvo, zar je Zapad bez krivnje s obzirom na ovo širenje islama ognjem i mačem, s obzirom na patnju naše braće u Kristu? Mi to ne možemo tvrditi. Evo razlogā:

Zar islam nije miroljubiva religija?

Mark A. Gabriel bio je imam i islamski propovjednik. Objašnjava kako vjerski propovjednici islamu zbilja rado daju privid miroljubive religije. Oni onda tvrde da samo huškanje „nevjernika“ islam čini nasilničkom religijom. U biti je islam navodno miroljubiv i religija milosrđa. Kako to izgleda u stvarnosti, opisuje iz vlastitog iskustva!

„Prije petnaest godina bio sam imam u džamiji u egipatskom gradu Gizi gdje se nalaze poznate piramide. Tu sam petkom između dvanaest i jedan sat držao tjednu propovijed (hutbu) i vršio još neke dužnosti.

Jednog je petka tema moje propovijedi bio džihad. Rekao sam pred dvjesto pedeset okupljenih muškaraca koji su preda mnom sjedili na podu:

Džihad u islamu predstavlja zaštitu islamske nacije i islama od napada neprijatelja. Islam je religija mira i bori se samo protiv onih koji se protiv njega bore. Ovi nevjernici, pogani, pervertiti, kršćani i židovi koji Alahu zadaju jade – oni iz ljubomore o mirnom islamu i  njegovu proroku proširuju mit da se islam širi mačem i nasiljem. Ovi nevjernici, tužitelji islama, ne priznaju Alahovu riječ.

Na ovome sam mjestu citirao iz Kurana:

„I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva (sura 17,33).

Kada sam izgovorio ove riječi, upravo sam bio završio svoj studij na sveučilištu Al-Azhar u Kairu – najstarijem i najuglednijem islamskom sveučilištu na svijetu. Ono predstavlja duhovni autoritet za islam po cijelome svijetu. Predavao sam na sveučilištu, a vikendom sam bio imam u ovoj džamiji.

Islamski teror protiv kršćana u Iraku

Već se mjesecima u Iraku i Siriji sustavno progone posljednji preostali kršćani u ovim najstarijim zemljama kršćanstva. Progone ih islamski teroristi. Razmjere ove „brutalnosti zaustavljaju dah“ kako je rekao predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u jednom intervjuu časopisu „Tagespost“. Od ulaska američkih postrojbi u Irak, kada je samo u Mosulu živjelo još 35.000 kršćana, protjerani su gotovo svi kršćani. Mosul je danas „čist od kršćana (Christenfrei).“

Ipak se jedva nešto čuje u medijima o ovom progonu kršćana: „Kršćani nisu progonjeni, nego progonitelji“ kako Vladimir Palko u svojoj knjizi „Lavovi dolaze“(„Die Löwen kommen“)  opisuje načelo izvješćivanja u zapadnjačkim medijima o kršćanima. Iscrpno se pak izvješćuje o sadašnjem progonu Jezida, islamske manjine, a razne zemlje, među njima SAD i Francuska, otpočele su s opsežnim programima pomoći za Jezide. To se može veoma pozdraviti. Ali zašto se kršćane uglavnom pripušta njihovoj jezovitoj sudbini?

„Ravnodušje prema činjenici da jedna religija može razviti toliku mržnju i bijes, povezanu s nikada viđenom brutalnošću i nasilništvom što se celebrira u javnosti, racionalno se više ne da objasniti i svakom razumnom čovjeku zaustavlja dah“ rekao je Simon Jacob u gore već spomenutom intervjuu časopisu „Tagespost“. Aludira li time na đavolsku pozadinu islamskog terora?

Kršćani se u Iraku i Siriji ne ubijaju i ne muče tek otkada islamistički teroristi iz terorističke organizacije „Islamska Država Iraka i Levanta“ napreduju s neviđenom brutalnošću. Već je 9. lipnja Emil Shimoun Nona, Kaldejski nadbiskup Mosula izvješćivao da iračko zrakoplovstvo izvodi napade na Mosul i bombardira kuće kršćana. A već kratko vrijeme nakon ulaska američkih postrojbi u Irak otpočeo je veliki progon kršćana, između ostalog i zbog toga jer se htjelo osvetiti nad kršćanima zbog ulaska američke vojske. Prije toga je Irak slovio kao jedna od najsigurnijih zemalja za kršćane u islamskom svijetu.

Dok se u Njemačkoj islamske udruge uzrujavaju zbog diskusija o islamskim kraljevima, od istih se udruga ne čuje nikakvo priopćenje protiv terora nad kršćanima na Bliskom istoku. Kada kršćani nakon dugog bijega konačno stignu u Njemačku, u Njemačkoj ih muslimani u prihvatnim logorima šikaniraju, vrijeđaju, psuju, prijeti im se i premlaćuje ih se. O tome izvješćuje predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u spomenutom intervjuu. A to čine muhamedanci koje se također prihvaća u njemačke prihvatne logore.

Kršćani u Iraku trebaju našu pomoć; u pomoć Europske Unije ili SAD-a jedva da se mogu pouzdati. Prvi korak za pomoć kršćanskim mučenicima jest naša molitva.

Donesimo čvrstu odluku da ćemo svaki dan za progonjene kršćane na Bliskom Istoku moliti, primjerice deseticu Krunice.

Izvor: pius.info

Komentar: Priključujemo se pozivu Njemačkog distrikta i pozivamo naše čitatelje da se velikodušno uključe u molitvu za našu progonjenu braću na Bliskom istoku te i u svaki drugi oblik pomoći: bilo materijalno, bilo dizanjem svojeg glasa u javnosti, na teološkim fakultetima zaraženim modernizmom na kojima će se sve prešućivati. I nama dah staje od strahota i sotonske mržnje prema Kristu i kršćanima koja je preplavila Bliski istok. Očekuje li sličan scenarij možda sutra i Europu?!

Tragični apel jednog sirijskog svećenika

Nedavno je papa Franjo sam htio potpisati tradicionalnu poruku za kraj Ramazana, upućenu svim islamskim vjernicima „kao izraz poštovanja i prijateljstva za sve muslimane, osobito one koji su vjerskim poglavarima“. Dramatično svjedočanstvo oca Nadela Jbeira strašno se suprotstavlja politici glave trenutačne crkvene hijerarhije koja se temelji na izjavi Nostra Aetate II. vatikanskog sabora, ali također i rasvjetljuje stvarno lice islama kako se i očitovalo tijekom crkvene povijesti.

Dragi prijatelji,

Pišem vam s velikom tugom i duboko rastužena srca zbog vala nasilja koji su izazvali muslimanski teroristi, što svednevice probada Siriju, a što je zahvatilo i Libanon.

Tomu je dokaz nedavni bombaški napad u Bejrutu gdje je od autobombe, koju su postavili islamski pobunjenici, poginulo više od četrdeset civila, a ostalih je petsto ranjeno. Strah i preneraženost bili su vidljivi u očima sviju nas. Sve se ovo uklapa u tu dramatičnu spiralu krvi gdje stotine nevinih svaki dan gube život.

Ovo je, najdraži prijatelji, samo kap u oceanu nasilja koje su dan za danom prisiljeni trpjeti naša kršćanska braća. U Siriji, u noći uoči Velike Gospe u Homsu, u kršćanskom selu Marmarita gdje se nalazi Gospino svetište, islamski su teroristi skupine Jabhat al Nusra, radi svoje strateške pozicije zauzeli stari dvorac, pretvarajući ga u svoje skrovište , a ondje su izvršili još jedan masakr.