Intervju
s Robertom de Matteijem:
„Zaključno
je izvješće Sinode loš dokument“
Profesor
Roberto de Mattei, autor knjige o Drugom vatikanskom saboru i jedne
apologije o Tradiciji bio je spreman odgovoriti na pitanja o Sinodi
koja mu je postavio DICI, međunarodna obavijesna agencija
Svećeničkog bratstva sv. Pija X.
DICI:
I sada, budući da je prošao i drugi krug zasjedanja Sinode o
obitelji, koja je Vaša prosudba o Relatio
finalis i o zaključnoj
izjavi pape Franje?
Prof.
de Mattei:
Ponajprije se mora
reći da je Relatio
finalis Sinode o
obitelji, strogo uzevši, dokument savjetodavnog karaktera, bez
doktrinarne vrijednosti. Govorimo o jednom lošem dokumentu i s
obzirom na porabljeni jezik, ali i u njegovoj suštini koji ne samo
da lagano otvara vrata za rastavljene i
ponovno građanski
oženjene osobe, nego uopće teži za nijekanjem objektivnog i
apsolutnog karaktera katoličkog morala. Mnogi konzervativni izrekli
su pozitivnu prosudbu dokumenta jer je postojao rizik donošenja još
goreg dokumenta, ali manje zlo je još uvijek zlo i mi ne možemo
drukčije nego izreći negativan sud o ovome dokumentu.
Progresisti
koji sa svoje strane slave pobjedu jer govore da je Relatio
finalis doduše
nedostatan, ali ipak „korak naprijed“ u odnosu prema izvješću
na otvorenju koje je održao kardinal Erdö. Ali cilj novotara je bio
verzija koja je na Sinodi predstavljena uvečer u četvrtak, 22.
listopada i koju su sinodski oci odbacili ujutro 23. listopada. Po
mojemu mišljenju i jedni i drugi, dakle i progresisti kao i
konzervativni oci, pobijeđeni su na ovoj Sinodi. Ni sam papa Franjo
ne može se označiti kao „pobjednik“. Njegov zaključni govor od
24. listopada pokazuje da je vrlo nezadovoljan rezultatom Sinode.
DICI:
Koje paralele vidite kao povjesničar Drugog vatikanskog sabora
između načina na koji ova Sinoda funkcionira i onoga što se moglo
promatrati na Koncilu?
Prof.
de Mattei:
“Sinodalnost“ je pokušaj pretvoriti monarhiju i hijerarhijski
ustroj Crkve u demokratsku i parlamentarnu strukturu. U ovom pogledu
način funkcioniranja Sinode podsjeća na dinamiku koju je Augustin
Cochin u svojoj epohalnoj studiji Les
sociétés de pensée et la démocratie moderne
[otprilike: Ideološke frakcije i moderna demokracija] opisao kao
revolucionarna okupljanja: pod obličjem demokracije u stvarnosti
jedna ograničena skupina organizatora upravlja i manipulira
okupljanjem. To je ono što se dogodilo i na Drugom vatikanskom
saboru kao i tijekom 14. redovite Sinode o obitelji.
Sinoda
mi se također čini neuspjeh za one koji su je priredili jer se u
tome očitovalo proturječje: sazvana je u ime demokracije u Crkvi,
ali u njezinom funkcioniranju nije se uzimala u obzir ni
transparentnost, ni volja većine. U biti, istina Evanđelja ne može
se podvrgnuti ni odluci većine, ni manjine. Nju je jednom zauvijek
navijestio naš Gospodin i mi je možemo samo prenositi, braniti i
širiti.
DICI:
Biskup Fellay je prije Sinode i nakon nje objavio molbu Svetomu Ocu i izjavu o Zaključnom izvješću. Kako gledate na ove
dokumente?
Prof.
de Mattei: Izjava
biskupa Fellaya o Relatio
finalis spada u dugi
niz molbi
i žalbi koje su upućene Svetomu Ocu prije Sinode, tijekom i nakon
nje. Čini mi se prikladna i slažem se s njezinim sadržajem i
pojmovima koji su čvrsti, ali puni poštovanja jer za katolike danas
dolikuje biti zabrinutima zbog sve teže situacije u Crkvi.
Sada
već cijeli svijet moli Svetog Oca da jasno i svečano potvrdi
božansku i naravnu istinu o ženidbi i obitelji i istine vjere i
morala koje, kako vidimo, najviše crkvene vlasti postavljaju u
pitanje. Peticija biskupa Fellaya i njegova izjava, isto tako kao i
druge „sinovske
molbe“
koje je Papi predalo 200 crkvenih velikodostojnika i 850 000 vjernika
iz cijeloga svijeta, jako dobro izriču ovaj energični apel.
Izvor:
DICI.org
