MOLITVA
Čovjek
poznaje dva zova: jedan je anđeoski, a drugi je onaj životinjski.
Anđeo zove na molitvu, životinja zove na grijeh. Dragi Bog nas ne
treba. Ako od nas traži da molimo, onda je to zato jer želi našu
sreću, a mi je možemo naći samo u molitvi. Kad nas - svoja malena
stvorenja - vidi kako mu dolazimo, onda se prigne s nama, upravo kao
što to čini otac koji hoće saslušati svoje dijete koje s njim
želi razgovarati.
Što
više molimo, to nas molitva više privlači. Tko ne moli, okreće se
posve zemaljskim stvarima i sličan je krtici koja si kopa rupu da se
u nju može bolje sakriti. Takav čovjek voli samo zemaljske i
materijalne stvari. Tupoglav, bez osjećaja za božansko, razmišlja
samo o zemaljskim stvarima.
Kad
đavao nekog hoće upropastiti, započne tako da mu ulije veliku
odbojnost prema molitvi.
Vrijeme
provedeno u molitvi ne poznaje svoje sate. Što više molimo, to nas
molitva više privlači. To vam je kao s ribom koja najprije pliva na
vodenoj površini, a onda roni sve dublje i dublje. Isto tako zaroni
i duša u najveće dubine i izgubi se u radosti razgovora s Bogom.
STRPLJIVOST
Jedan
sat strpljivosti vrijedi više nego više dana strogog posta.
SVETOST
I
mi možemo postati sveci, ako ne više po nevinosti, ono barem
pokorom i zadovoljštinom. Obilježje izabranih je ljubav, obilježje
prokletih mržnja. Tko je proklet, ne ljubi nikoga, pa ni one koji su
prokleti kao on…Sveti ljube svakog, ali na osobit način ljube
svoje neprijatelje.
A
ti, ako još nisi svet, pazi da ne budeš odbačen! Neki srednji put
između ovog dvojeg ne postoji. Budi na oprezu: ili si jedno, ili
drugo! Svi koji će jedanput posjedovati raj, bit će sveci.
