Presveto Srce Isusovo i Marijino kao posljednja sredstva spasenja

Kada je nadbiskup Lefebvre utemeljio Svećeničko bratstvo sv. Pija X., želio mu je također dati obilježje s kojim se poistovjećuje njegova duhovna obitelj, koje predstavlja razlog postojanja i cilj našega Bratstva. Nismo mogli zaželjeti nikakav ljepši i dubokoumniji biljeg: ujedinjena Srca Isusa i Marije koja nadvisuje kraljevska kruna. Naš utemeljitelj odabrao je ovo obilježje vrlo promišljeno jer je ono posve aktualno, upućuje nas na dramatičnost današnjeg vremena i daje odgovarajući odgovor.

Kada je se 1917. godine anđeo ukazao Fatimskim vidiocima, za sva tri ukazanja spomenuo je Srce Isusovo i Marijino. Tijekom ukazanja ljeti rekao je djeci: „Molite, mnogo molite! Isusovo i Marijino Srce imaju s vama nacrte svoga milosrđa. Prikazujte neprestano Svevišnjemu molitve i žrtve!“ Koji su bili ovi planovi, protumačila je Majka Božja godinu dana kasnije. Ukratko: ujedinjena Srca jesu sredstva spasenja za sve muke u ovim posljednjim vremenima u kojima živimo! Ovdje ćemo pobliže istražiti što se želi reći ovom važnom izjavom.

Doba velike pobune protiv Boga

Izrazom „posljednja vremena“ misli se na doba velike pobune naroda protiv Boga kako su to primjerice sjajno opisali pape u posljednjih 200 godina. To je vrijeme u kojemu đavao poduzima posljednje napore da ljude otrgne od Boga kako bi ih podložio svojoj tiranskoj vladavini i tako ih iskvario. Kao pali anđeo on ima veliki inteligenciju. Već je poodavna planirao ovu revoluciju. Ona se trebala ostvariti u trima stadijima koji se mogu povezati s trima važnim povijesnim nadnevcima. Radi postizanja svoga cilja izumio je tri velike hereze koje su služile kako bi iskvarile ljude u pravoj vjeri i učinile ih nevjernima Bogu i njegovoj Crkvi.

1. 1517.: Pobuna reformatora protiv Katoličke Crkve

Godine 1517. pobunio se Luther protiv Crkve. On se gnušao nad njom, nazivao ju je Babilonskom bludnicom, papu je nazivao „antikristom“ i „sotoninim apostolom“, sveta Misna Žrtva za njega je bila đavolsko djelo, a sakramenti praznovjerje.

Po protestantskom krivovjerju pošlo mu je za rukom oteti cijele narode Katoličkoj Crkvi. Ipak, đavlu nije dostatno zgrabiti ljude Bogu, on ih želi i tiranizirati i iskvariti. Kako bi upozorio na ovu dvostruku strategiju, Isus u Evanđelju rabi dva imena: đavao je „otac laži“, time i izumitelj svih hereza te „ubojica ljudi od početka“. I zbilja, u povijesnom slijedu ove revolucije u tri stadija vidimo kako je ova strategija svaki put ostvarena na potresan način.

Kao neposredna posljedica reformacije izbile su seljačke bune i Tridesetogodišnji rat. Europa je opustošena. Zaraćene strane toliko su okrutno postupale da je u mnogim krajevima pučanstvo gotovo iskorijenjeno.

2. 1717.: Utemeljenje masonerije – pobuna protiv Krista

Točno 200 godina kasnije – tajnovita igra brojeva, uslijedilo je utemeljenje slobodnog zidarstva kao druga pobuna đavla i njegovih pomoćnika, ovaj put protiv osobe Presvetog Otkupitelja i njegova djela otkupljenja. Slobodni su zidari nijekali Kristovo božanstvo i njegovo Utjelovljenje. Prihvaćali su samo još apstraktnu predodžbu jednoga božanstva koje oni označavaju graditeljem svemira. Pomoću svoje ideologije liberalizma borili su se za dekristijanizaciju narodā i laicizaciju društva. Željeli su uništiti Kristovu vladavinu nad društvom. Moramo reći: s uspjehom! Danas ne postoji više nijedna država koja se temelji na 10 Božjih zapovijedi i na Evanđelju.

I ova druga pobuna protiv Boga za europske narode nije ostala bez strašnih posljedica: Francuska revolucija, druge revolucije koju su masoni raspirivali kao i Napoleonski ratovi prouzročili su još strašniju grozotu nego što je to bio slučaj 200 godina ranije.

3. 1917.: Izbijanje komunističke revolucije - pobuna protiv samog Božjeg postojanja

Opet 200 godina kasnije izbila je komunistička revolucija koja se poput vatrene stihije proširila na pola svijeta i tiranizirala narode. Lenjinovim bojnim poklikom: „Religija je opijum za narod“, propagirala se najgora hereza svih vremena, ateistički materijalizam koji je želio iskorijeniti svaku pomisao na Boga i uopće svaku religiju. „Ubojica čovjeka od početka“ potom je uspostavio vlast terora koji dosada na svijetu još nikada nije viđen. Da spomenemo jedan primjer: samo u Kini za vladavine Mao-Tse-Tunga ubijeno je između 75 i 100 milijuna ljudi! Metode mučenja u njegovim zatvorima bile su đavolski okrutne da ih se nije više moglo nadmašiti.

Valja spomenuti da je komunizam i u tzv. slobodnom svijetu nanio stravične štete. Energično podržavana financijski i organizacijski iz Moskve, u suradnji s masonima u zapadnomu svijetu, svagdje je raspirivana lijevo-liberalna kulturna revolucija koja je Zapad trebala duhovno i moralno rastrojiti.

Toliko u krakom pregledu o sotononinoj revoluciji protiv Boga u tri stadija čije će se tri tužne obljetnice obilježiti sljedeće godine.¹

Božja reakcija: tri velika sredstva spasenja

Kako se Bog ponašao s obzirom na ovu drsku pobunu protiv Njega, koja traje već stoljećima? Dao je ljudima na znanje da poštuje njihovu slobodnu volju. Ali sve je to dopustio kao kaznu za grijehe ljudi. Sotona je samo mogao bjesnjeti jer su ljudi radije slušali njega, nego glas Božji i glas njegove Crkve. Osobito je pak Bog gledao pogledom bezgraničnoj smilovanja na ljude, vidio je njihov neizrecivi jad, vidio je kako su strmoglavili u vremenitu i vječnu propast. U svojem vječnom promislu odlučio je poslati im tri velika sredstva spasenja koja ih trebaju spasiti od jada i muke revolucije u tri stadija.

1. Svetci protureformacije

U 16. stoljeću Bog je poslao ljudima izrazito puno svetaca, osobito svete isusovce i karmelićane, ali i velike svete biskupe kao Karla Boromejskoga iz Milana. Preko njih je iznovice silno zasjala svetost Crkve koju je Luther prezirao i ružio. Borili su se protiv protestantske hereze, jačali su vjeru kolebljivih katolika i vraćali su mnoštvo otpadnika ponovno u krilo Crkve.

2. Presveto Srce Isusovo – Paray-Le-Monial

Koje je sredstvo spasenja Bog dao čovječanstvu protiv razornih masonskih spletkarenja? On mu je poklonio svoje Srce. U svojim velikim ukazanjima u Paray-Le-Monialu Krist je objavio svetoj Margareti Mariji Alacoque svoje božansko Srce kako bi u svijetu ustanovio štovanje ovoga Srca. Masoni svim sredstvima pokušavaju otrgnuti ljude od Krista, raskršćaniti narode. Tu nam naš Spasitelj otvara svoje Srce, objavljuje beskrajna blaga svojeg smilovanja kako bi ljude i narode ponovno privukao svojemu Srcu. To je nebeska strategija koju Bog suprotstavlja strategiji masona.²

Kako je moćno Bog proveo u djelo ovu strategiju, pokazuje nam pogled u povijesti. Štovanje Srca Isusova posvuda se proširilo i postalo je istinskim pobjedonosnim pohodom ovoga božanskoga Srca. Milijuni i milijuni obitelji posvetili su se Srcu Isusovu. Ali ne samo obitelji, nego i društvene ustanove izvršile su ovu posvetu i predanje Srcu Isusovu. Sveučilišta, bolnice, poduzeća, vojarne, uredništva novina, pa čak i cijeli gradovi i zemlje željeli su se podložiti blagoj vladavini ovoga Srca.³

Kao primjer spomenimo Španjolsku. Godine 1919. Španjolska je službeno i svečano posvećensa Srcu Isusovu. Bila je to proslava neusporedivoga sjaja. Otkriven je kip visok 24 m, u nazočnosti svih predstavnika naroda: ministara, vojnih odreda, mornarice, biskupa. Državni poglavar pročitao je čin posvete u kojemu je pisalo da Španjolska u budućnosti treba pripadati Isusu, a Krist vladati kao kralj u Španjolskoj.

U tome se dakle sastoji sredstvo spasenja koje je Bog darovao i nebeski odgovor na pobune masonerije: Presveto Srce Isusovo svugdje mora kraljevati, u srcima ljudi i u svim društvenim područjima. To je kraljevanje ljubavi koje se suprotstavlja nasilnoj vladavini đavla i koje je nadvladava.⁴

Pape 19. i 20. stoljeća u svojim su enciklikama uostalom uvijek ponovno opisivali ovu činjenicu. Naglašavali su značaj štovanja Srca Isusova kao spasenjskog sredstva protiv zabluda liberalizma i zahtijevali su ovu pobožnost svom snagom.⁵

Međutim, tijekom II. vatikanskog sabora pobjedonosni pohod Srca Isusova doživio je nagli prekid. To više nije bilo spojivo s novim duhom aggiornamenta. Crkveni ljudi odbacili su ga kao „trijumfalizam“. To nam stoji pred očima kao zagonetna činjenica. Zar je sada Kristovo kraljevanje nad društvom za koje se Crkva zalaže već uskoro 2000 godina okončano?! S time se nisu svi složili. Pojedinačno su se podigli glasovi koji su protestirali protiv Kristove detronizacije, ponajprije nadbiskup Lefebvre kojega smijemo označiti velikim glasnikom Krista Kralja u 20. stoljeću. Napisao je izvrsnu knjigu koja nosi znakovit naslov: „Oni su ga raskraljili!“.

3. Bezgrješno Srce Marijino – Fatima

Koje je spasenjsko sredstvo naposljetku Bog suprotstavio komunizmu i širenju lijevih ideologija? Istodobno s izbijanjem komunističke revolucije u Fatimi se ukazuje Gospa i svijetu daruje svoje Bezgrješno Srce! Ovo je Srce po riječima sestre Lucije dano kao „posljednje spasenjsko sredstvo za svijet“. Zadaća Majke Božje sastoji se u tome da ljude privuče k svom majčinskome Srcu kako bi ih ona sa svoje strane vodila k Srcu Isusovu i kako bi ova dva Srca u zajedničkom kraljevanju nadvladala sotonino carstvo.

Povijest nas uči kako je Bog i s ovim trećim spasenjskim sredstvom uložio svoju svemoć kako bi ljudima pomogao. Svugdje u svijetu gdje je Fatima postala poznata, doživio se silni procvat pobožnosti Srcu Marijinu, novi pobjedonosni pohod krčio je put cijelim svijetom, praćen bezbrojnim obraćenjima i čudesima: pobjedonosni pohod Bezgrješnog Srca Marijina. U Africi i Aziji svjedoče naši stariji vjernici: „To smo vidjeli svojim očima! Kada je Fatimska Gospa hodočasnica došla k nama, naše je selo posvema preobraženo od poganskoga u kršćansko selo!“

Ali i ovaj pobjedonosni pohod Srca Marijina trebala je sustići ista sudbina kao i pobjedonosni pohod Srca Isusova. On je naglo prekinut. Znamo da papa Ivan XXIII. nije osobito cijenio Fatimu, troje djece vidjelaca za njega su bili proroci nesreće koji su proturječili njegovom optimističnom viđenju stvarī.

Dvostruka pobuna protiv Boga

No trebale su se dogoditi još strašnije stvari! Tri spomenute đavolske zablude prodrle su na II. vatikanskom saboru u Crkvu! Svom silinom! I one do danas dominiraju crkvenim životom! One su u posljednje vrijeme, tako reći, pronašle utjelovljenje u jednoj osobi: u papi Franji. Uistinu je bolno to morati ustvrditi, ali, nažalost, to je neporecivo. Franjo je o Lutheru izrekao izrazito pohvalne riječi; njegovo liberalno mišljenje ide toliko daleko da je rekao da ne igra ulogu kojoj religiji čovjek pripada; a kada pak hvali ili potiče političare, onda su to samo ljevičari, čak i ljevičarski ekstremisti!

Tri zablude prodrle su čak i u središnje svetište Crkve, u svetu liturgiju! Tko pomnije promatra novu Misu, zaprepašteno konstatira kako je prožeta protestantskim, liberalnim i kolektivističkim duhom.⁶

Time u svoj dramatičnosti vidimo razmjere crkvene krize od II. vatikanskoga sabora: prodor triju đavolskih hereza u unutrašnjost Crkve i odbacivanje božanskih spasenjskih sredstava predstavljaju dvostruku pobunu protiv Boga i njegovog beskrajnog milosrđa! Ljudski gledano, tu je izgubljena svaka nada.

Odgovor: dvostruka vjernost

Što mi možemo učiniti? Što moramo činiti u današnje vrijeme? Ponajprije ne smijemo izgubiti hrabrost! Mi se ne ufamo u ljude, nego u Boga! I u vremenima najbesramnije nevjernosti, Bog ne napušta svoju Crkvu. Njegova tri velika spasenjska sredstva stoje još uvijek na raspolaganju.⁷

Stoga ne može biti sumnje u čemu se sastoji naša zadaća u današnjem vremenu. Kod utemeljenja Svećeničkog bratstva sv. Pija X. to je Nadbiskupu bilo posve jasno:

1) Ponajprije se moramo oduprijeti đavolskoj pomutnji svojom vjernošću pravoj vjeri. Moramo odolijevati đavlu odbacujući njegove zablude i boreći se protiv njih, živeći od nepromjenjive Tradicije: od tradicionalne vjere, tradicionalne liturgije, tradicionalne stege.

2) Potom smijemo i trebamo posezati za velikim spasenjskim sredstvima koje nam Bog pruža. Kao prvi cilj Bratstva njegov utemeljitelj odredio je svetost svećenstva. Želio je odgojiti novo pokoljenje svećenika koje se predaje ovome idealu svetosti. Samo sveti svećenici bit će kadri posvećivati narod i ostvariti obnovu kršćana.

Potom je želio da se Bratstvo posvema i bez pridržaja posveti Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ne samo Bratstvo kao cjelina, nego i svako pojedino njegovo djelo, bogoslovije, priorati, škole itd. trebaju izvršiti ovu posvetu i po njoj živjeti.

Dragi vjernici, činite isto! Trudimo se svi oko svetog života! Težimo svim snagama ustrajno za divnim idealom kršćanske savršenosti.

Potom posvetite sebe i svoje obitelji srcima Isusa i Marije, obnovite ovu posvetu uvijek ponovno! Predanje Srcu Isusovu i Marijinu bit će vašim trajnim izvorom snage! Iz ovih srdaca crpit ćete napretek sav blagoslov, svu utjehu i sve svjetlo!

Nadalje, trebamo temeljito proučavati velike objave iz Paray-Le-Moniala i Fatime kako bismo sve dublje razumjeli Srce Isusovo i Marijino, kako bismo sve jasnije dokučili što od nas žele. To nam treba osobito sada u jubilejskoj godini Fatime biti časna obveza.

I na koncu, trebamo širiti dobre spise o Fatimi i Paray-Le-Monialu kako bi što je moguće više duša došlo do Srca Isusova i Marijina. To je jednostavan način kako bismo istinski i djelotvorno bili apostoli Srca Isusova i Marijina.

Neka nam se Isus i Marija smiluju. Neka svima nama daruju istinsku revnost, zapale naša srca kako bismo sve velikodušnije uzvraćali goruću ljubav Srca Isusova i Marijina i mi sami djelovali kao gorući apostoli, poput bacača plamena unosimo ljubav ovih Srdaca u današnje hladno i mračno vrijeme.

Revolucija u tri stadija protiv Boga i spasenjska sredstva
	1517.	1717.	1917.
Povod:	Reformacija	Utemeljenje masonerije	Komunistička revolucija
Ideologija:	Protestantizam	Liberalizam (filozofija masonerije)	Ateistički materijalizam/ Zablude kulturne revolucije
Pobuna protiv:	Katolička Crkva	Krist i nadnaravni red spasenja	Božje postojanje
Strašne posljedice:	Seljačke bune; Tridesetogodišnji rat	Francuska revolucija / Napoleonski ratovi	Tiranija u mnogim zemljama, bezbrojni ratovi, glad, progoni; duhovno-moralno rastrojstvo zapadnih naroda kao posljedica lijevo-liberalne kulturne revolucije
Spasenjska sredstva:	Protureformacija: Bog šalje iznimno puno svetaca kako bi zasjala svetost Crkve.	Paray-le-Monial – Presveto Srce Isusovo	Fatima – Bezgrješno Srce Marijino

p. Stefan Frey

(Predavanje održano u Zagrebu, Splitu i Rijeci, 3. i 4. rujna 2016.)

1  U Evanđelju Isus upućuje na nutarnju povezanost između ove trostruke pobune: ,,Tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla“ (Lk 10,16).

2  U Paray-Le-Monialu Isus je rekao svetoj Margareti Mariji: „Ovo štovanje mojega Srca jest također posljednji napor moje ljubavi prema ljudima u ovim posljednjim stoljećima Otkupljenja kako bi ih otrglo sotoninoj vlasti i dovelo ih u divnu slobodu kraljevstva moje ljubavi koje ću uspostaviti u srcima onih koji budu vršili ovu pobožnost.“

3  Radi ostvarenja svojih planova Bog je uz svetu Margaretu Mariju odabrao jedno drugo oruđe: patera Matea Crawleya, velikog apostola Srca Isusova. Od Boga spašen od teške bolesti i prosvijetljen u nutrini, p.Mateo utemeljio je godine 1907. Djelo svečanog ustoličenja (intronizacije) Srca Isusova. Po nalogu i s apostolskim blagoslovom sv. Pija X. otpočeo je uistinu s božanskim uspjehom sa širenjem ovoga djela na svim kontinentima. Iste godine 1907. hodočastio je u Svetu Zemlju i dao je tiskati sliku Srca Isusova sa sljedećim riječima: „Molimo se na Kalvariji da dođe kraljevstvo božanskog Srca i osvoji obitelji, društvo, narode. Srce Isusovo od nas zahtijeva apostolat ljubavi prema njegovu Srcu. To ćemo mu obećati na njegovim jaslicama i na njegovom grobu. Adveniat Regnum tuum.” – 1932., 25 godina nakon početka ovoga apostolata bilo je već desetine tisuća obitelji koje su svečano ustoličile Srce Isusovo.

4  „Providnost nam u svojoj mudrosti na raspolaganje stavlja uvijek i prikladan lijek za zla svakoga vremena i zadovoljštinu koja je za njih prikladna. Naše stoljeće griješi otpadom od vjere, niječući i u malenoj domovini, obitelji, kao i u velikim društvima i nacijama božansko kraljevsko pravo Otkupitelja, Kralja po božanskome pravu, neograničenog Gospodara nad svakim pojedincem kao i nad narodima, vladara vladajućih kao i podložnika. [...] Otpočetka smo zauzeli stav protiv gnjusnoga zla socijalnog i političkog liberalizma, tog nesretnog modernizma koji Isusa u životu obitelji, društva i narodā želi svrgnuti s prijestolja i svesti ga na smiješno prividno kraljevanje, tako reći, na kralja sakristije. Naše djelo svečanoga ustoličenja (intronizacije) odlučilo je, da tako kažemo, otpočeti s proturevolucijom i istodobno uzeti na sebe svečanu zadovoljštinu za ove zločine uvrede Božjega veličanstva“ (p.Mateo, Isus, Kralj ljubavi, str. 296sl)

5  U svojoj enciklici „Quanta cura“ od 8.12.1864. Pio IX. osudio je moderne zablude, osobito laicizam i modernističku vjersku slobodu. Na koncu je upozorio vjernike da nađu utočište u Srcu Isusovu. Oni trebaju „neprestano i revno zazivati njegovo Srce puno ljubavi, žrtvu njegove nutarnje ljubavi kako bi on svojom ljubavlju sve sebi privukao...“. Lav XIII. upozorio je u svojim velikim doktrinarnim pismima na pogibelji i razorne posljedice koje proistječu od protuvjerskog liberalizma i socijalizma. Kao lijek protiv toga nagovijestio je 1899. godine posvetu cijeloga ljudskoga roda Presvetom Srcu Isusovu koju je on sam izvršio 11. lipnja 1899. Sveti Pio X. naredio je da se ova posveta svijeta obnavlja svake godine. Pio XI. i Pio XII. izražavali su se u svojim enciklikama na sličan način: „Svatko zna... kako se Kristovo kraljevstvo i vladavina priznaje već onom pobožnom vježbom po kojoj su se gotovo bezbrojne obitelji posvetile i predale Presvetom Srcu Isusovu. A nisu to učinile samo obitelji, nego i države i kraljevstva. – Zar se sada ne čini da bi blagdan Krista Kralja koji se svake godine svagdje proslavlja, mogao mnogo pridonijeti da se glasno osudi i prinese zadovoljština za ono javno otpadništvo koje je laicizam ostvario na najveću štetu društva?“ (Pio XI., Quas primas, 1915.) „Danas kada se sve stvari nalaze u velikim promjenama, važnije je nego ikada prije da preko obitelji koje su posvećene Srcu Isusovu nad ljudskim društvom vlada Isus Krist, Kralj mira jer On sam je i za naše vrijeme Put, Istina i Život“ (Pio XI, Pismo p. Mateu, 1923.). – „Potaknuti silnom željom da stavimo sigurnu branu protiv bezbožnih spletaka neprijatelja Boga i Crkve,... Mi se ne ustručavamo pokazati štovanje Presvetog Srca Isusova kao najbolju školu božanske ljubavi. Božanske, velimo, ljubavi, jer ona mora biti temelj Božjeg kraljevstva u svim dušama, u obiteljima i u narodima“ (Pio XII., Haurietis aquas, 1956.).

6  Usp. Georg May, Neue und alte Messe.

7  Božja obećanja ostaju. Primjerice, godine 1940. Isus je rekao sestri Luciji: „Njemačka će se vratiti u Gospodnji ovčinjak; ovaj trenutak bliži se vrlo polagano, vrlo teško, ali na koncu će se to dogoditi; a onda će Srce Isusovo i Marijino ondje u sjaju kraljevati!“ (Documentos de Fatima, 1976., str. 464sl).