Dragi
vitezovi Bezgrješne!
Zašto
se Sotona okružuje divovskim vojskama na zemlji? Zašto zvijeri u
Otkrivenju? Razlog je taj da bi raširio svoju bezbožnost s većim
učinkom, da bi izopačio ljude tako da prestanu štovati Boga i da
se priključe zboru nezahvalnika i ravnodušnih. Koja radost za
paklenu zmiju vidjeti Boga uvrijeđenog i Krista istjeranog iz
Njegovog kraljevstva! Usredotočujući se na razaranje koje donose te
vojske, poput pobjede masonstva, jad Crkve u agoniji, zablude sekti,
progoni protiv kršćana, antikršćanski zakoni, uništenje
kršćanske civilizacije itd., izlažemo se opasnosti zanemariti pa
čak i zaboraviti glavni razlog za djelovanje sve te paklenske
mašinerije, odnosno vječnu propast svih i svakoga od nas.
Ponekad
postoje revni katolici (pa čak i svećenici) koji snažno
upozoravaju na veliku opasnost da duše budu zauvijek izgubljene, ali
oni skoro nesvjesno govore „budući da sam tako vjeran sluga i
apostol Blažene Djevice, ne moram se ničega bojati“. Tako, dok
govore o spasenju duša, ne brinu se dovoljno ozbiljno o svom
vlastitom spasenju. Kao što Sotona djeluje s velikim vojskama, tako
se i Blažena Djevica okružuje također s vojskom; njezina mala
vojska vjernih instrumenata s kojima i preko kojih podjeljuje milosti
svijetu. Za koju svrhu? Za čuvanje katoličke Tradicije i vjere svih
vremena, za pobjedu Krista Kralja i Njegove Majke na zemlji, za
uništenje krivovjerja i utvrđenih bedema bezbožnosti, za obraćenje
modernista i za slavu svete Majke Crkve itd. Koliko god važni ti
ciljevi, ipak su oni sekundarni; jer prvi i najvažniji cilj
djelovanja naše Gospe je spasiti svoju voljenu djecu od vječne
nesreće.
Stoga
vodimo računa da imamo ispravne prioritete i razmatrajmo s vremena
na vrijeme o svrsi Vojske Bezgrješne: obraćenje i posvećenje svih
preko Bezgrješne za njihovo vječno spasenje i samo radi toga.
Te
dvije neprijateljske vojske suprotstavljene su jedna drugoj u ratu
koji će završiti na kraju svijeta. U zadnje dane koji vode k njemu,
borba će se biti sve žešća. A koji je
željeni rezultat te borbe kod jedne, a koji kod druge strane? Jer
cilj đavlove vojske je „uništiti bestidnicu“ (Voltaire),
odnosno uništiti pravu Crkvu. Za nas, cilj je pobjeda Bezgrješnog
Srca Marijinog, obraćenje Rusije i svijeta, gušenje komunističkog
i masonskog utjecaja na javni život, obnova kršćanstva i
katoličkih država, povratak Tradiciji naše Blažene Majke,
katoličke i rimske Crkve... Ali opet, budite na oprezu! Iako su sve
to važna dostignuća, postoji opasnost u pogledu na ovaj rat kao na
puku borbu moći, s ciljem povećavanja naših redova i poraza
neprijatelja u usredotočavanju svih svojih napora da vidimo
realizirane ciljeve (posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinom,
uspjeh našeg apostolskog djelovanja...).
Sveti
Maksimilijan Kolbe izrekao je vrlo grube riječi kada je vidio da
vitezovi počinju gubiti iz vida „jedinu potrebnu stvar“ i kada
su ih progutali ciljevi. On je to nazvao „izdajom pravog povoda
Bezgrješne, gubitak nadnaravnog duha, odbacivanje pravog ideala
Militiae“. Stoga, moramo uzeti to pitanje vrlo ozbiljno, pogotovo u
odlučujućem trenutku velikih stogodišnjica dvije suprotstavljene
vojske (komunizma, masonstva – Fatima, Vojska Bezgrješne). Koji je
pravi ideal viteza? Dovesti sve ljude pred noge Bezgrješne da se
mogu obratiti, posvetiti i spasiti! A prvi čovjek kojeg moramo
dovesti pred Bezgrješnu smo sami mi.
Koja
je bitna poruka Gospe Fatimske? Koji je najdublji razlog zašto se
ukazala i dala nam svoje Bezgrješno Srce? To je Njezina ogromna
želja da istrgne svu svoju djecu iz đavoljeg stiska, od grijeha i
krivovjerja, i da ih tako sačuva od oceana paklenske vatre. Sve
Njezine riječi vrte se oko te prijeteće opasnosti za duše da se
zauvijek izgube. Pobožnost Njezinom Bezgrješnom Srcu s Pričesti
prvih pet subota, posvećenje samih sebe i posljedično obraćenje
Rusije i glasovita
Treća tajna, sve su to izrazi vapaja naše Majke: „Vidite tolike
duše koje će se izgubiti u vječnoj vatri. Da bi sačuvala svoju
djecu od najgorega, dajem vam svoje Srce kao siguran put Bogu usred
tolike opasnosti.“ Ne možemo biti pravi apostoli Gospe Fatimske,
niti možemo biti pravi vitezovi Bezgrješne ako stavimo na stranu
prijeteću opasnost da se možemo zauvijek izgubiti! Živimo u
najgorim vremenima povijesti svijeta i moramo biti svjesni moći
golemih vojski kneza tame: sva ta liberalna i materijalistička
atmosfera u kojoj živimo, sve prijetnje i iskušenja postavljeni su
tako da nas navedu da počinimo grijeh, izgubimo posvetnu milost i
ako je moguće izgubimo svjetlo prave vjere i konačno da padnemo u
vječni plamen.
Stoga
je apsolutno nužno shvatiti koliko smo puta u prošlosti mogli biti
prokleti da smo umrli u određenom trenutku. Pogledajmo kako su se
sveci bavili svojim spasenjem. Shvaćajući ekstremnu slabost i rane
istočnoga
grijeha u čovjeku, oni nisu samima sebi nimalo vjerovali. Bili su
budni, često su razmišljali o smrti, sudu, paklu, čistilištu,
Nebu. Nastojali su ne gubiti dragocjeno vrijeme koje im je dano tu na
zemlji na taštinu i užitke, već da maksimalno iskoriste svaku
minutu, svaku priliku da rastu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Ako zanemarimo razmatranje o svojoj (neizbježnoj) smrti, o kratkoći
života, nesigurnosti trenutka naše smrti, smrti grješnika i
pravednika, apsolutnoj važnosti da u sadašnjem trenutku činimo
dobro i izbjegavamo zlo, o zlobi smrtnog grijeha, o svom životu kao
putovanju u vječnost itd. Ponavljam, ako to sve zanemarimo, ne
uzimamo zaozbiljno Gospu i Njezine mnoge alarmantne poruke, posebno
onu iz Fatime!
Kako
možemo biti sredstva
u rukama Bezgrješne u spašavanju duša, ako jedva shvaćamo što
znači „spasiti dušu, obratiti grješnika, itd.“? U
velikoj smo
opasnosti da upadnemo u određeni naturalizam u našem viteškom
apostolatu, bilo da razmišljamo
o površnom uspjehu apostolskog djelovanja, uspjeh
koji je postigla MI
(veliki broj vitezova, podijeljenih letaka, itd.), ili suprotno,
nedostatak uspjeha koji vodi u zamor i utučenost. Često se čuje o
velikim stvarima koje bi se mogle dogoditi u 2017., strašne stvari,
važne stvari za Crkvu i svijet. Ali moramo shvatiti da su te „velike
stvari“ većinom Njezin posao, ne naš. Od nas se traži da budemo
Njezini pravi instrumenti, da produbimo i stavimo u praksu što je
više moguće ono što nam Ona govori i što od nas traži. Što više
uzdignemo svoje umove u visine vječnih stvari, to više živimo
(koristeći poduku tolikih svetaca) u ozračju
posljednjih stvari. To je upravo razlog zašto je mala Jacinta iz
Fatime spasila tolike duše: jer je znala što znače „paklenske
vatre“, ona je živjela i patila za
„svoje jadne grješnike“ samo da budu sačuvani od vječnog
plamena. To je duboka motivacija koja nas čini velikodušnima u
našim naporima kao vitezova Bezgrješne.
Koji
će biti pravi uspjeh ove godine? Ako svaki od sadašnjih 30,000
vitezova Bezgrješne pomogne Bezgrješnoj spasiti dušu na dan, onda
ćemo ugrabiti od Sotone i spasiti vječni gubitak 11 milijuna duša
u 2017.!!!
Stoga
uzmimo zaozbiljno uzvišeni poziv potvrđenih katolika, vojnika
Kristovih, vitezova Bezgrješne. Nastojmo živjeti više u atmosferi
vječnosti koja će vrlo brzo doći za svakoga od nas u trenutku
smrti! Koja radost za Bezgrješno Srce Marijino – naći srca svoje
djece, sluga i vitezova koji žive na isti način kao Ona!
Učinimo
2017. godinu SVETOM godinom neumorno radeći na čast Presvete
Djevice, s revnošću za našu vlastitu svetost i onu sve jadne Evine
djece.
Iz
dna svog srca želim vam blagoslovljenu korizmu, revno
razdoblje Muke i
radosni blagdan Uskrsnuća našega Kralja: „Ako
dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist
sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što
je na zemlji! Jer umrijeste, i vaš je život skriven s Kristom u
Bogu.“ (Kol 3,
1-3)
Singapur, Druga korizmena nedjelja 2017.
p.
Karl Stehlin
