Slijepi
vide
Jedan
od službenika u svečevoj Kuriji izvješćuje:
,,Jedan
otprilike pedesetogodišnji Nijemac koji je bio slijep od rođenja
došao je na jednu audijenciju. Kada je Papa stajao pred njim i čuo
za njegovu nesreću, dotaknuo se njegovih očiju i potaknuo ga da ima
pouzdanje u Boga. Dotaknuvši čudotvorne ruke zadobio je rođeni
slijepac na licu mjesta moć vida.“
Svi
nesretni, svi koji su bili pogođeni bolima i nevoljama, imali su
pravo na sućut zajedničkoga Oca. Ali za trpeću djecu imao je on
upravo majčinsku blagost i dobrotu. Jedna siromašna majka pokazala
je blaženiku svoje slijepo dijete i preklinjala ga da se udostoji
izliječiti ga.
,,Molite
Gospodina i imajte pouzdanja!“, odgovorio je Pio X. Dijete je
otvorilo oči i promatralo svijetleće lice Kristova namjesnika. To
je bio prvi pogled u kome je uživalo.
Nestaje
bolest raka
,,Što
da ti učinim?“, pitao je jednom svetac jednu časnu sestru koja mu
je pokazala ruku zaraženu rakom. ,,Molim samo za blagoslov, Sveti
Oče.“ Papa je polagano učinio znak križa nad rukom. Kada se
vratila kući, sestra je uklonila zavoj. Strašna bolest je nestala!
Gluhi
čuju
Kada
je Papa jednom stupao kroz mnoštvo hodočasnika, začu se glasno
uzdisanje. Bila je to žena koja je došla iz Lyona sa svojim potpuno
gluhim sinčićem. Pio X. se okrenu i u tonu koji je dao naslutiti
nadnaravno nadahnuće, reče: ,,Imajte pouzdanje, signora, imajte
pouzdanje!“ Bilo je to kao da je božanski Učitelj izrekao svoj:
,,Otvori se“. Dijete je čulo.
Hromi
hodaju
U
sali za audijenciju se jednoga dana mogla vidjeti žalosna slika:
hromo dijete, koje je došlo s ocem i majkom iz Njemačke, svo troje
sa srcem punim nade. Kada im je Pio X. pristupio i vidio dijete što
leži na zemlji, upita što mu je. Kada je čuo da je hromo, prikloni
mu se očinskom blagošću, uhvati ga za ruke, uspravi ga i reče:
,,Ali što je to... Ustani, ustani, moraš hodati!“ Dijete se odmah
uspravi na noge te je bilo potpuno izliječeno.
Mali
gluhonijemi
Jedan
ugledni rimski odvjetnik pripovijeda:
,,Kada
sam bio na godišnjem odmoru u Rocca di Papa, dođe jedna žena iz
sela k meni i zamoli me da učinim sljedeće. Imala je dvoje djece
koja su od rođenja bila gluhonijema te je imala žarku želju da je
se predstavi Papi jer je bila prožeta čvrstim pouzdanjem da će
djeca po blagoslovu zadobiti govor. Sluga Božji je sasluša, stavi
obojici dječaka ruke na glavu i izgovori nekoliko riječi koje je
žena tako shvatila, da će manji umrijeti, a veći zadobiti govor.
Kratko nakon toga je manji umro, a drugi mogao govoriti.“
Izvor:
H. Dal-Gal, Der heilige Papst Pius X., Paulusverlag, Freiburg, 1952.,
str. 447-453.
