Isus
imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo
onih, koji bi nosili njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu,
ali malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više drugova u
gozbi, a malo u postu.
Svi
se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti.
Mnogi
idu za Isusom do lomljena kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu
muke.
Mnogi
se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa.
Mnogi
ljube Isusa, dok ih ne snađu nevolje.
Mnogi
ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se Isus
sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su
potišteni.
A
koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale
u svakoj nevolji i tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe.
I
kad im ne bi htio nikad dati utjehe, ipak bi ga uvijek hvalili i
uvijek bi mu htjeli zahvaljivati.
O,
koliko može čista ljubav k Isusu, u kojoj čovjek ne traži
nikakove svoje koristi ili ljubavi!
Zar
ne valja zvati najamnicima one koji uvijek traže utjehu? Zar ne
pokazuju, da više ljube sebe nego Krista, jer neprestano misle samo
o svojoj koristi i dobitku?
Gdje
će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće?
Rijetko
se nalazi čovjek tako duhovan, da bi se lišio svega.
Jer
tko će naći pravoga siromaha u duhu i takova, koji bi se odrekao
svakog stvorenja? Platio bi ga kao dragocjenost, što se iz daleka
doprema.
Kad
bi čovjek dao sav svoj imutak, još je to ništa.
I
kad bi izvršio veliku pokoru, još je malo.
I
kad bi naučio svu znanost, još je daleko.
I
kad bi u takvoga bila velika krepost i veoma revna pobožnost, još
mu mnogo treba: naime još jedno, što mu je najpotrebnije.
Što
je to?
Da
se odrekne i sebe nakon što je sve napustio; da izađe iz sebe te da
ništa ne zadrži iz ljubavi prema samom sebi. I kad je učinio sve,
što zna da je morao učiniti, neka misli, da nije ništa učinio.
Neka
ne drži velikim, što se može držati za veliko, već neka se
uistinu prizna nekorisnim slugom, kako kaže Istina: „Kad
učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo nekorisne.“
(Luka
17,10)
Onda
će istom moći biti pravi siromah i lišen svega u duhu, te s
prorokom kazati: „Jer
sam sam i nevoljan.“
(Ps 24,16)
Ipak
nitko nije bogatiji, ni silniji, ni slobodniji od onoga, koji umije
sebe i sve ostaviti i smjestiti se na posljednje mjesto.
(Toma
Kempenac: Nasljeduj
Krista, XI.
glava)