U ovome času
preklinjemo Rim i biskupe: odrecite se zlokobnog ekumenizma,
laiciziranja države i protestantiziranja božanskoga kulta; vratite
se zdravoj Tradiciji Crkve! Pa makar s tisuću dekreta i
ekskomunikacija zapečatili grob koji ste iskopali istinskoj svetoj
Misi, katekizmu Tridentskoga sabora i sveopćem kraljevanju Isusa
Krista: život će ipak uskrsnuti, čak i iz zatvorenog groba.
„Jeruzaleme, Jeruzaleme, obrati se Gospodinu, Bogu svome!“
Bitan znak za takvu
svijest i povratak mogao bi biti da se nakon zatvaranja groba
nadbiskupa Lefebvrea službeno otvori informativni postupak za
utvrđivanje herojskog stupnja krjeposti ovoga čovjeka. Mi, njegovi
sinovi, povlašteni smo svjedoci ovih njegovih krjeposti, snage
njegove vjere i njegove goruće ljubavi prema Bogu i bližnjemu,
njegove predanosti volji Božjoj, njegove poniznosti i blagosti,
njegova molitvenoga života i poklonstvenoga duha, njegove mržnje
prema grijehu i njegova zaziranja od zablude i laži. Nitko mu se
nije približio, a da nije bolji od njega otišao. Zračio je svetost
i služeći joj kao sredstvo, stvarao ju je u svojemu okružju.
Iz propovijedi
Generalnog poglavara p. Franza Schmidbergera prigodom ukopa
nadbiskupa Marcela Lefebvrea (29. 11. 1905. – 25. 3. 1991.), 2.
travnja 1991. godine u Ecôneu.