Dragi
vitezovi Bezgrješne!
Želim
vas s radošću i zahvalnošću
obavijestiti da
je naš novi Generalni
poglavar odobrio i blagoslovio utemeljenje međunarodnoga
sjedišta Vojske
Bezgrješne
(MI) u Varšavi.
Također je
napisao preporuku za ,,Priručnik MI“,
koji je već objavljen na engleskomu, francuskomu i španjolskomu
jeziku i uskoro će biti dostupan na njemačkomu jeziku. To je
sažetak poslanja MI:
prije svega njezine suštine i svrhe, korisnosti i značaja. Posebno
poglavlje također
objašnjava odnos MI
prema drugima marijanskima pokretima, s
obzirom da se u vezi s njima pojavljuju
pogrešna shvaćanja i nepovjerenje. Vjerojatno najvažniji dio bavi
se konkretnim postojanjem MI:
članstvom u MI i
osobito ustrajnošću
vitezova. Uvijek je lako nešto započeti, ali iznimno je teško
nastaviti i ustrajati. Svaka udruga opstaje
ili pada na pitanju kako zadržati svoje članove i očuvati njihovu
prvu revnost ili čak produbiti početan žar. To je veliko pitanje
za svakoga katolika, a posebno za svakoga viteza: kako
mogu ostati vjeran i postati vjerniji?
Prvi
odgovor dolazi izvana: to je odgovornost vodstva MI
u pružanju vitezovima ,,oružja i streljiva“
u borbi za duše, na različite načine ih poticati kako bi postali
još bolje oruđe
u rukama Bezgrješne. Cijela struktura MI
osmišljena je kako bi stvarala apostolatske materijale i predavala
ih vitezovima s odgovarajućim uputama za uporabu: to
su redovni časopisi, pisma, letci,
štandovi (tiskani materijali na stolovima), itd.
Drugi
odgovor mora doći od samoga viteza: kakva
je korist od svih tih napora ako ih vitez sam zanemaruje? Ako ne
uzima ono što mu se nudi i to zapostavlja? Onda nas ne bi trebala
čuditi iznenadna spoznaja da
on pripada vitezovima koji spavaju, vitezovima koji su to samo po
nazivu, koji postaju nevjerni svojim obećanjima kako će učiniti
barem jednom dnevno nešto za Bezgrješnu i za spas duša.
Koliko
je dakle važno
da molimo za
vjernost i velikodušnost, ali i da
nastavimo promišljati o naravi viteza,
koja je tako vješto sažeta u posvetnoj molitvi.
Pokušajmo
to malo bolje razumjeti:
Marija,
Posrednica svih milosti, temelj je MI:
povlastica koja nas uči da
su sve milosti obraćenja i posvećenja koje je Gospodin stekao
svojima patnjama i smrću na Križu povjerene Mariji, da
bi ih ona mogla podijeliti ljudima dobre volje ,,kadgod
ona to želi, kome
god želi, kako
god želi, koliko
god želi“
(sv. Bernard). To
posredništvo
milosti odvija se u dva smjera: one
najprije teku iz Presvetoga Srca Isusova po
rukama
Bezgrješne. Božje svjetlo i milost nas dotiče, obraća i
posvećuje. Mi moramo odgovoriti na ovo stvaralačko i otkupljujuće
Božje djelo: cijelo
naše postojanje sastoji se u povratku Bogu. Prema tomu, naš
povratak Bogu mora se odvijati na isti način na koji je Bog došao k
nama, putem
Marije. To se od starih kršćanskih doba izražavalo poznatim
izričajem: ,,po
Mariji k Isusu“.
Čak i Gospa u Fatimi to potvrđuje
jednostavnim riječima: ,,Moje Bezgrješno Srce bit će
vaše utočište i put koji vas vodi Bogu“.
Bog
ne prisiljava čovjeka, ali On želi naš slobodan pristanak za
svoje
spasiteljsko djelo prema nama.
Dakle Gospa može ostvariti svoje poslanje
kao Posrednica u nama samo ako to jasno želimo, ako je prihvatimo
činom volje, svjesnim i odlučnim ,,da“.
Posrednica svih milosti će razotkriti svu svoju nježnost prema nama
u onoj mjeri koliko joj se predamo kroz čin predanja,
posvete samih
sebe.
Pokušajmo
točnije odrediti
što dajemo Gospi u našemu činu posvete. Vidjeli smo kako u našemu
duhovnomu životu postoje dvije velike stvarnosti: naš odnos s Bogom
i naš odnos s bližnjim. To rezultira u dva
različita čina posvete
koji se međusobno
nadopunjuju:
a)
Prvo se predajemo Mariji da bi ona mogla postati naša majka i
gospodarica, a mi njezina djeca i sluge. To je važan i temeljni čin
posvete, koji u temelju već izražava našu potpunu predanost
Mariji, ali koja je konkretno ograničena na naše vlastito
posvećenje, naš osoban povratak Bogu po Mariji. Tako je Providnost,
nadahnjujući sv. Ljudevita Mariju Grigniona Montforta htjela
objasniti potpunu predanost Mariji koja nam je divno predstavljena u
knjizi ,,Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji”.
b)
Potom se
prepuštamo Mariji da
bismo joj mogli predati naše živote u svijetu, odnosno zadaće
koje moramo ispuniti. Ona bi sada trebala biti glavni uzrok
(uvijek podređen
Bogu, naravno) svih naših postupaka i našega odnosa sa drugima,
trebala bi nas smatrati ,,oruđem
u njezinim bezgrešnim rukama“.
Čin posvete sv.
Maksimilijana Kolbea počinje kratkim sažetkom posvete
sv. Grigniona
Montforta. Ali glavna stvar je moliti Mariju neka obuzme sve naše
sposobnosti da bi
ih učinila putevima kroz koje može vršiti čuda obraćenja i
posvećenja u dušama. To joj omogućuje da
bi ,,satrla
zmijinu glavu“,
,,nadvladala sva krivovjerja po cijelomu
svijetu“ i tako
uspostavila sve
više i više ,,vladavinu Presvetog Srca našega Gospodina“.
Upravo
to bih vam želio predložiti kao novogodišnju odluku u 2019.
godini: naša
posveta
Bezgrješnoj – kao njenim oruđima
– trebala bi
prožeti sve više i više naše živote, tako da
ono što joj dajemo kroz molitvu i provodimo u svakodnevnome
životu.
To
prije svega znači moliti, često razmatrajući
o činu
posvete, tražiti
smisao u svakoj
rečenici, svakoj riječi u njoj, kako bismo je shvatili što dublje.
Cijeli duhovni svjetovi otvaraju
se iz riječi ,,Marija koja nas toliko ljubi“,
,,kojoj je Bog povjerio cijeli poredak milosrđa“,
,,oruđe“
itd. Naša pisma tijekom ove godine trebala bi nas prije svega uvesti
u ove duhovne dubine.
Ali
onda dolazi stvarno važan i težak zadatak: provedba naše posvete u
svakodnevnomu životu. To zahtijeva jedan temeljni stav:
velikodušnost! Ako je netko obično sitničav i škrt, ako se netko
stalno bavi samo vlastitom prednošću, onda ne može slijediti poziv
Krista Kralja, onda se svaka želja da se
ljubi Boga i
ispuni Njegova
volja guši u
korijenu. Stoga moramo
prije svega svi nastojati biti velikodušni u svakodnevnomu životu:
velikodušno prihvatiti poniženje, velikodušno podnijeti pogreške
i nesavršenosti drugih, velikodušno dijeliti čudotvornu
medaljicu i letke, velikodušno moliti krunicu do konca, velikodušno
dati nešto za Bezgrješnu. Nemojte samo raditi nešto osrednje,
radite to velikodušno!
Svi
trebamo moliti za tu velikodušnost u izražavanju naše posvete
Bezgrješnoj, podlaganjem svih vitezova Djetetu Isusu
i Njegovoj Majci da
bi sjajna svjetlost Božića ispunila sve nas milostima, da
bi one mogle teći kroz naše viteštvo u srca siromašnih grešnika.
S
mojim blagoslovom,
p.
Karl Stehlin
Buccaramanga,
25. studenoga 2018.
