Sadržaj ovoga dokumenta s
katoličkoga gledišta predstavlja ozbiljan problem. Iako to nije nauk
Učiteljstva, tj. ono što papa naučava kao vrhovni pastir, dokument
sadrži izraze koje katolička vjera ne može prihvatiti. Pogledajte
naš članak ,,Od
utopije do krivovjerja”.
A i s muslimanskog stajališta
je također jasno da veliki broj sljedbenika Muhameda ne može
prihvatiti ovaj tekst.
Tko je Ahmed el-Tayeb?
Važno je prije svega shvatiti
da veliki imam Al-Azhara, koji je potpisao dokument s papom Franjom,
ne predstavlja mnogo za islam. On je zaposlenik egipatske vlade,
vlada ga je imenovala i dužan je slijediti određenu vladinu
politiku. On nije čak jednoglasno prihvaćen ni na sveučilištu
kojim upravlja, a još manje u muslimanskome svijetu.
Ne smijemo zaboraviti da jedan
čovjek ne predstavlja islam na način na koji papa predstavlja
Katoličku Crkvu. Štoviše, islam je podijeljen na mnoge različite
grane – najvažniji su šiiti i suniti – škole, tendencije ili
tumačenja. Dokument potpisan 4. veljače 2019. dakle zapravo samo
predstavlja stajalište čovjeka koji ga je potpisao i njegovih
bliskih sljedbenika.
A ruke su mu vezane. Ne može
si priuštiti ustupke u određenim točkama, koje bi na nj privukle
gnjev njegovih vjernika.
Granice teksta
namijenjenoga zapadnome svijetu
Nekoliko primjera iz teksta
bit će za to dovoljno.
Zaborav sinagoga
,,Zaštita mjesta bogoslužja
– hramova, crkava, džamija – je dužnost koju religije jamče”.
Pojam ,,hramovi”
može se primijeniti na protestantsko ili čak pogansko mjesto
bogoslužja, kao što su budizam ili šintoizam. Ali ona se obično
ne primjenjuju na sinagogu... Ova riječ neobično nedostaje u
dokumentu i to iz dobroga razloga: vrlo malo muslimana bi je na tome
mjestu toleriralo.
Ne spominje se džihad
,,Odlučno izjavljujemo da
religije nikada ne smiju poticati rat, stavove mržnje,
neprijateljstvo i ekstremizam, niti smiju poticati nasilje ili
prolijevanje krvi”.
Što god rekli neki liberalni muslimani, lako je dokazati suprotno.
Normativni izvori islama su
Kur'an, knjiga za koju muslimani drže da ju je nadahnuo Alah, i
njihove ,,tradicije” ili hadise.
To je jedan impresivan broj crtica iz Muhamedova života (riječi,
činjenica i djela), o kojima izvještavaju ,,drugovi” koji ih
prenose. Postoji barem milijun tih hadisa.
Ova dva izvora su komplementarna. Opovrgnuće tvrdnji iz Deklaracije
može se uzeti izravno iz Kur'ana koji propisuje ubijanje
,,idolopoklonika”, što je pojam za one koji vjeruju u Trojstvo:
,,Ubijte idolopoklonike gdje god ih nađete i odvedite ih u ropstvo,
opkolite ih i lezite čekajući na njih u svakoj zasjedi.” (Sura 9,
r. 5).
A u Kur'anu Alah također
propisuje džihad (ili jihad
fi sabîl Allah:
džihad na Alahovom putu, oružano ratovanje za Alahov cilj), koji je
tu pohvalan iz različitih razloga. Kao sredstvo obraćenja: ,,Između
nas i vas će biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek, dok ne
povjerujete u Alaha samoga!” (Sura 60, r. 4). Ili
kao sredstvo
slabljenja nemuslimanskih društava:
,,O ti koji vjeruješ! Bori se protiv nevjernika pokraj tebe i neka
oni u tebi nađu okrutnost” (Sura 9, r. 124). Ovaj se rat treba
voditi u svim vremenskim razdobljima, jer je nepromjenjivo pravilo:
,,Prokleti bili (licemjeri) gdje god bili, oni će biti zarobljeni i
ubijeni po Alahovom običaju s onima koji su živjeli prije –
nećete naći promjene u ponašanju Alaha”. (Sura 33, r. 62).
Alah obećava kaznu za one
koji se boje izvršiti džihad: ,,Ako ne odete u borbu, Alah će vas
kazniti bolnom kaznom”. Alah je pravi
autor džihada:
,,Ne, niste ih vi ubili; Alah
ih je ubio. I vi niste odapinjali strijele; Alah je taj koji ih je
ubio, da iskušava samoga vjernika velikim iskušenjem. Doista, Alah
sve čuje i zna sve” (Sura 8, r. 17).
Ne spominje se kazna za
žene
,,Moraju se uložiti napori da
se žene oslobode povijesnih i društvenih uvjeta koji su u
suprotnosti s načelima njihove vjere i dostojanstva”. Što Kur'an
i hadisi
govore o ženama?
• U zakonu o nasljeđivanju
udio žene je polovica muškog udjela: ,,Allah vam naređuje da
dječaku pripišete udio jednak udjelu dvije djevojčice”. (Sura 4,
r. 11)
• Pred sucem vrijedi
svjedočanstvo muškarca za dvije žene. (Sura 2, r. 282)
• Vel (hidžab) je propisan
hadisom: ,,Omar je jako želio da se otkriju stihovi Al
Hijaba (propis da
muslimanske žene trebaju nositi veo). Ispunjavajući njegove želje,
Alah je objavio stihove Al
Hijaba.” (Hadisi
Šahih Buharija, sv. 8, 74: 257)
• Žene se lako mogu pretući
(Sura 4, r. 34)
• Što se tiče kamenovanja
preljubnice, dok se u Kur'anu ne spominje, potvrđuje ga nekoliko
hadisa.
• Konačno, Muhamed je
rekao: ,,Vidio sam pakao naseljen uglavnom ženama” (o tome
izvještava nekoliko hadisa).
Medijski interes i
zamagljivanje očiju
S obzirom da velika većina
muslimana smatra ove točke koje smo upravo spomenuli dijelom svoje
vjere ili zakona, što predstavlja potpis na dnu Dokumenta
o ljudskom bratstvu?
Čak i ako je njegova iskrenost bila neupitna, bio bi obvezujući
samo za osobu velikog imama Al-Azhara.
Stoga budući da ni jedan ni
drugi čovjek koji su ga potpisali to nisu mogli učiniti u ime
glavnih istina njihove vjere ili uvjerenja, dokument potpisan u Abu
Dabiju, unatoč svom medijskom interesu, nije ništa više od
zamagljivanja očiju.
Izvor: fsspx.news