Nitko ne može sumnjati da se po malim stvarima upravljaju velike stvari. Relativno mala skupina ljudi učinila je blaga ljudskoga roda, nekolicina onih koji su njegovi pravi vođe i nekolicina koja pomaže u nastojanju za onim što je bolje. Nasuprot tome, podmukla nekolicina pokreće revolucije i pustoši društvo. Ove dvije suprotstavljene „nekolicine” reducirane su kod sv. Pavla na „dvojicu” suprotstavljenih: „Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt... tako će i pokornošću Jednoga mnogi postati pravednici.” (Rim 5, 12. 19)
Ujedinjenost i snaga jedinstva pokreće svako mnoštvo, bilo da je to glavni trener sportskoga kluba ili glavni um kriminalnoga kartela, bilo da je Krist ili Belijal, sve se svodi na moćne ujedinjene snage koje teže nadmoćnosti.
Bog je postavio moć Svoga Ljubljenoga Sina u poniznost i niskost Njegove Ljudske naravi, božanske poluge za obnovu čitavoga čovječanstva i izvan koje nema spasenja ni milosti ni istinske svrhe. No središnji dio ove poluge, točka oslonca koja omogućava polugi da izvršava svoju silu prema svim predmetima, je Bezgrješno Začeće. Kao što poluga djeluje fizičkom akcijom kroz svoju točku oslonca, tako je Krist preuzeo i stupio u doticaj s čovječanstvom kroz Marijino Bezgrješno Začeće. I kao točka oslonca, koja ostaje u kontaktu s polugom u svakoj akciji dizanja, tako i Marija ostaje u kontaktu s Kristom, ne samo tijekom Njegovih zemaljskih Otajstava, već i u Njegovomu izvršavanju Njegovoga Nebeskoga Svećeništva. Ona je Posrednica svih milosti, koja omogućava da moć Kristove milosti dotiče sve ljude po Njezinome svemoćnom posredovanju.
Ono na što se svodi ta Božanska Mudrost je ujedinjenje naše pobožnosti prema Kristu s pobožnosti prema Mariji. Zvuči kontradiktorno ali razmotrite pobožnost „Kristu samome”. Duboko u sebi to znači odvojiti Krista od Njegove Majke, od Njegove Crkve, od Tradicije, od različitih institucija nadahnutih Duhom Svetim, i učiniti ga „mojim vlastitim osobnim spasiteljem” isključujući Katoličku Crkvu. Takav podijeljeni Krist nema postojanja. Istinski i jedini Krist preobražava i posvećuje, i nijedna pobožnost ne posvećuje brže u jednom smjeru od pobožnosti prema Bezgrješnoj. Odmah dalje od grijeha brzim gnušanjem i pokajanjem, ide izravno do suštinskih Kristolikih vrlina poniznosti i poslušnosti. Po njima, Duh Sveti tvori „unutarnjega čovjeka” u dušama posvećenima Njoj.
U krajnjoj liniji naše pobožnosti, s obzirom na veliko otajstvo Bezgrješnoga Začeća, udaljimo se od grijeha, pa makar to bilo jednoga po jednoga. U svom apostolatu sjetimo se da uklanjanje jednoga maloga grijeha može biti početak posve novoga života. To će biti poput čovjeka koji je, uoči Nove godine, odbio poziv prijateljima na piće. Umjesto toga, hodao je, sam, razmišljajući. To razmišljanje dovelo ga je do njegovoga budućega zvanja. Uklonjen jedan grijeh, počeo je novi život. Ave Maria!
Izvor: fsspx.news
