P
ismo p. Davidea Pagliaranija, generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., upućeno svim vjernicima koji su zatvoreni u svoje domove i koji više nemaju pristup svetoj Euharistiji zbog epidemije korona virusa.
Dragi vjernici,
U ovom trenutku kušnje koji je za sve vas zasigurno težak, želio bih iskoristiti ovu priliku i poslati vam nekoliko promišljanja.
Ne znamo koliko će trajati trenutna situacija ni, što je najvažnije, kako će se stvari razvijati tijekom sljedećih tjedana. Suočeni s ovom neizvjesnošću, najprirodnija je kušnja očajnički tražiti jamstva i objašnjenja u govoru i hipotezama najučenijih „stručnjaka“. No, često se te hipoteze – kojih ima na svim stranama – suprotstavljaju jedna drugoj i povećavaju zbunjenost umjesto da ljudima donesu olakšanje. Bez sumnje, neizvjesnost je sastavni dio ove borbe. Na nama je kako to iskoristiti.
Ako Providnost dopušta da se dogodi nesreća ili zlo, ona uvijek postiže svoj cilj da donese veće dobro koje se, izravno ili neizravno, uvijek tiče naših duša. Bez ove suštinske pretpostavke izlažemo se opasnosti očaja jer će nas epidemija, neka druga katastrofa ili bilo koja druga borba uvijek zateći nedovoljno spremnima.
Što u ovoj fazi Bog želi da shvatimo? Što On očekuje od nas tijekom ove vrlo jedinstvene Korizme, gdje se čini kao da je već odlučio koje žrtve moramo učiniti?
Jednostavan mikrob sposoban je čovječanstvo staviti na koljena. U doba velikoga tehnološkoga i znanstvenoga napretka, bačena je prije svega čovjekova oholost na koljena. Moderni čovjek, toliko ponosan na svoja dostignuća, koji ugrađuje optičke kablove na dno oceana, gradi nosače zrakoplova, nuklearne elektrane, nebodere i računala i koji, nakon što je kročio na Mjesec, nastavlja svoj pohod na Mars, taj je čovjek nemoćan pred nevidljivim mikrobom. Uznemirenost medija ovih dana i naš vlastiti strah ne bi smjeli izazvati da propustimo ovu duboku i lako razumljivu lekciju. To je lekcija za čista i jednostavna srca koja su sposobna suočiti sadašnja vremena s vjerom. Providnost nas još uvijek poučava kroz događaje, čak i u našim danima. Čovječanstvo – i svatko od nas – ima ovu povijesnu priliku da se vrati u stvarnost, onome što je stvarno, a ne u virtualnu stvarnost sastavljenu od snova, mitova i iluzija.
Prevedeno u biblijske pojmove, ova poruka odgovara Isusovim riječima koji od nas traži da ostanemo što je moguće tješnje s Njime sjedinjeni, jer bez Njega ne možemo ništa učiniti niti riješiti bilo koji problem (usp. Iv 15, 5). U ovim nesigurnim vremenima iščekivanja rješenja moraju nas osjećaji naše bespomoćnosti i krhkosti potaknuti da tražimo našega Gospodina, da mu zavapimo, da molimo za Njegov oprost, da mu se s većim žarom molimo te iznad svega da napustimo sami sebe i prepustimo se Njegovoj Providnosti.
Tome treba pridodati i poteškoću ili čak nemogućnost da slobodno sudjelujemo na svetoj Misi, što povećava oštrinu ovoga iskušenja. Ali u našim je rukama ostalo povlašteno sredstvo i oružje snažnije od tjeskobe, neizvjesnosti ili panike koju kriza s korona virusom može izazvati: govorimo o svetoj Krunici, koja nas povezuje s Presvetom Djevicom i s Nebom.
Došao je trenutak da se Krunica u našim domovima moli sustavno i s više žara nego inače. Ne gubimo svoje vrijeme pred ekranima i ne dopustimo da nas osvoji medijska propaganda. Ako moramo biti u karanteni, iskoristimo to kako bismo pretvorili naš ,,kućni pritvor“ u neku vrstu radosne obiteljske duhovne obnove tijekom koje molitva ponovno dobiva mjesto, vrijeme i važnost koju zaslužuje. Čitajmo cijelo Evanđelje, promišljajmo ga mirno, slušajmo ga u miru: riječi Učitelja su najučinkovitije jer lako dosežu um i srce.
Sada nije vrijeme da dopustimo svijetu da uđe u naš dom, sada kad nas okolnosti i mjere vlasti razdvajaju od svijeta! Iskoristimo ovu situaciju. Dajmo prednost duhovnim dobrima koje nijedan mikrob ne može napasti: skupljajmo nebeska blaga koja ni crv ni hrđa ne uništavaju. Jer tamo gdje je naše blago, ondje će biti i naše srce (usp. Mt 6, 20-21).
Izvucimo korist od ove prigode da promijenimo svoj život, znajući da moramo napustiti sebe i prepustiti se božanskoj Providnosti. I ne zaboravimo moliti za one koji u ovom trenutku pate. Moramo uključiti u svoje nakane Gospodinu sve one za koje se približava dan Suda i zamoliti ga da se smiluje tolikim našim suvremenicima koji ostaju nesposobni izvući korisne pouke za svoje duše iz trenutnih događaja. Molimo da, nakon što kušnje prođu, ne nastave svoj život kao prije, a da ništa ne promijene. Epidemije su uvijek služile tome da dovedu mlake k vjerskoj praksi, na misao o Bogu, na mržnju prema grijehu. Dužni smo tražiti milost za sve naše sugrađane, bez iznimke, uključujući – više od svega – za pastire kojima nedostaje duh vjere i koji ne mogu više raspoznati Božju volju.
Nemojmo se obeshrabriti: Bog nas nikada neće napustiti. Razmatrajmo puni povjerenja o riječima koje naša sveta Majka Crkva stavlja na usne svećenika u vrijeme epidemije: ,,O Bože, koji ne želiš smrti nego obraćenje grešnika, okreni se s blagonaklonošću prema svome narodu koji ti se obraća i zbog njegove odanosti izbavi ih milosrdno od biča Tvojega gnjeva”.
Molim za sve vas kod oltara i stavljam vas pod očinsku zaštitu svetoga Josipa. Bog vas blagoslovio!
p. Davide Pagliarani
