K
ad je kralj Salomon došao na prijestolje, Bog mu je u snu obećao da će
mu dati blagoslove koje je želio.Salomon je zatražio "srce razumno, da može vladati narodom Tvojim i da zna razlikovati između dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim Tvojim narodom mnogobrojnim?" (1 Kr 3, 9).
Suočen s poniznosti ovoga odgovora, Bog je kralju dodijelio bogatstvo, dugovječnost i pobjedu nad njegovim neprijateljima, uz mudrost koju je želio. Upravo zato što je pokazao da više voli biti pravedan nego da uživa u onim dobrima koja nisu bila potrebna za njegovo spasenje, Bog ga je ispunio svim dobrim stvarima.
Zapravo, neki Božji darovi nisu neophodni, a ponekad nam ih On daje samo pod uvjetom da smo nenavezani na njih. Patrijarh Abraham imao je to bolno iskustvo kada je trebao na Božju zapovijed žrtvovati "svoga sina, svoga jedinoga sina, predmet svoje ljubavi", prije nego ga je anđeo spriječio u tome, budući da je njegov strah od Boga bio dovoljno iskušan.
Biti muž Gospe nije bilo nužno za Josipovo spasenje. A ipak sigurno nije izbjegla njegova ionako duboka duša to da mu je tako povjereno blago koje je bilo neprocjenjivo. Od ovoga blaga, Providnost je prvo zahtijevala da ga se odrekne. Vidjevši da Marija očekuje dijete i da on nema nikakvoga udjela u tome otajstvu, kako bi poštovao zakon bez nanošenja štete svojoj Zaručnici za koju je znao da je čista, namislio je da je otpusti tajno (Mt 1,19), i tek nakon što je donio ovu odluku, Bog je izričito povjerio Mariju i Dijete njemu. Njegova već duboka ljubav očišćena je tako hrabrom žrtvom.
Na isti se način Gospa odrekla radosti i ponosa majčinstva posvetivši svoje djevičanstvo Bogu. A Bog, koji ne dopušta da bude nadmašen u velikodušnosti, to je počastio čudom dajući joj da bude majka i to majka kakvoga Sina!
Marija je bila Josipovo blago, Isus je bio Marijino blago. Ali i Marija i Josip tražili su najprije Božje kraljevstvo i Njegovu pravdu, i njihova je punina bila preobilna. Neka oni usmjere naša srca prema istinskome dobru!
Izvor: fsspx.news
