S
v. Toma, najveći učitelj kojega je Katolička Crkva ikada poznavala, često bi govorio da je naučio manje iz knjiga nego u podnožju Križa ili oltara. Njegova pobožnost prema svetoj Euharistiji bila je tako velika da je često provodio duge sate noću pred njom u molitvi.
Jednom prilikom, nakon više sati neformalnoga razgovora s dva Židova u kući bogatoga grofa, dogovorili su se da će se sutradan vratiti na daljnju raspravu. Sveti Toma proveo je tu cijelu noć pred Presvetim Sakramentom u molitvi. Sutradan su se dva Židova vratila, ali ne da bi raspravljali, obratili su se i molili su za dar vjere i Krštenje. Uglavnom, neobično je koliko su od svih ljudi promjenjivi i površni intelektualci. Čini se da oni idu od hira do hira i iz njihovih redova neprijatelj Crkve regrutira osnivače novih religija.
Ali sv. Tomu su njegovi kolege studenti zvali "Glupi vol", jer on nikada nije govorio u razredu i nalikovao je nezgrapnim seljacima koji ne govore, jer nemaju što zanimljivo za reći. Sv. Toma, međutim, nije govorio jer je ponirao u dubine Istine u svom srcu i pažljivo proučavao kako prenijeti ono što je znao u pobožnost i neprestano rastuću ljubav prema Bogu. Za sv. Tomu učenje nije bila knjiga, već stjecanje svjetlosti svijeta koje daje život svim ljudima.
Za njega je svaka riječ bila istinita, dolazila je od Krista, vječne Riječi. Kao i Marija, on je ili sve stvari dovodio Kristu ili ih je razmatrao Kristovim svjetlom. Tako je riješio svoje najteže intelektualne probleme u molitvi.
Intelektualne navike sv. Tome oblikovale su se vrlo rano u njegovoj duši po njegovoj pobožnosti prema Mariji i ljubavi prema čistoći. Poput Nje, on je razmišljao o mučnom intelektualnom problemu u dubini svoga srca u svjetlu same svjetlosti, Utjelovljene Riječi, koja svoje tajne otkriva samo onima koji ljube. U sv. Tomi je prirodni instinkt djeteta da zna: "Što je to, Mama?" bio spojen s instinktom čiji je svaki komadić toliko jak da je ljubi, posjeduje i živi.
Nitko od nas nema ništa ni blizu talenata sv. Tome, ali svatko od nas ima svoj Katolički instinkt - ne samo da zna istinu, nego da je živi. Poput njega, taj talent moramo razvijati po pobožnosti Mariji. Prvo, poput njega, molimo Gospu da znamo - ne ono što privlači pohvalu ili pobjedu u raspravi - već ono što trebamo znati da više ljubimo Boga i služimo Mu bolje. Drugo, zamolimo Gospu da nam pomogne da shvatimo zašto je to istina i kako to možemo uvježbavati. Treće, ljubimo ovu istinu, kao što ljubimo i samoga Krista, jer je On rekao: Ja sam Istina. Četvrto, trebali bismo to zapamtiti - pohraniti u svome srcu. Ave Maria!
Izvor: fsspx.news
