I
sus je prvi puta svečano primijenio moć opraštanja grijeha na uzetome čovjeku u Kafarnaumu (Mt 9, 1-8). Da bi posvjedočio o svojoj božanskoj snazi (jer samo Bog može opraštati grijehe), Isus je učinio veliko čudo izlječenja ovoga bolesnoga čovjeka. Budući da je On ovdje otkrio svoje božanstvo, čini se da bi bilo prikladnije da se nazvao „Božjim Sinom”. S druge strane, On si sasvim neočekivano daje vrlo neobično ime: „Sin Čovječji“ ili „Sin Djevice Marije“. Evanđelje bilježi ovaj izraz u Isusovim ustima oko pedeset puta. Zašto ovo ime?
Da bismo objasnili njegovo značenje, valja napomenuti da Isus nikada nije govorio o zemaljskome ocu, već je uvijek govorio samo o Bogu kao svome „Ocu na Nebu”. Židovi su to vrlo dobro razumjeli, ocijenivši Njegovu izjavu bogohulstvom i na kraju je iskoristili kao glavni argument za Njegovu osudu na smrt.
Ali ovo trajno isključivo spominjanje nebeskoga Oca istovremeno je značilo i odsutnost zemaljskoga oca. Tako je Krist bio Sin samo jednoga ljudskoga bića, naime Njegove majke.
Ali ako je On začet u svojoj majci bez ljudskoga oca, onda Isus ovim naslovom „Sin Čovječji” na skriveni ali nepogrešiv način hvali čudo djevičanskoga rođenja, a time i Marijina vječnoga djevičanstva i svetosti.
Bila je to Njegova najdraža Majka s kojom se Isus prikriveno ali stvarno uvijek povezivao kad je govorio o sebi.
Razmotrimo u ovome svjetlu primjerice Isusovu svečanu izjavu: „Sin Čovječji - Sin Djevice Marije - doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima, a zatim će svakomu uzvratiti prema njegovim djelima” (Mt 16, 27). Ovdje Isus jasno govori o svome dvostrukome ljudskome i božanskome porijeklu. Zemaljska djevičanska majka neizrecivo je sjedinjena s nebeskim Ocem.
Sve najave Njegove patnje i smrti također su predviđanje suosjećanja Majke Žalosti: „Nužno je da Sin Čovječji - Sin Djevice Marije - mnogo trpi“ (Lk 9, 22) i prema tomu Marija treba puno trpjeti s Njim.
Obećanje Euharistije također upućuje i na velikodušnu Majku koja je u svome djevičanskome i bezgrešnome krilu dostojanstveno sjedinjena s nebeskim Ocem, pripremila kruh života: „Starajte se ne za jelo, što prolazi, nego za jelo, što ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječji - Sin Djevice Marije; jer Njega potvrdi Bog Otac” (Iv 6,27).
To još jednom potvrđuje duboko načelo svetoga Ljudevita Marije Montfortskoga: „Nikada Isus bez Marije, nikada Marija bez Isusa!”
Izvor: fsspx.news
