T
radicija razlikuje Gospino djevičanstvo prije rođenja, tijekom rođenja i nakon rođenja Kristova (ante partum, in partu et post partum). Predstavljeno pitanje odnosi se na prvi vidik: je li Djevica začela Utjelovljenu Riječ na djevičanski način? Prisjetimo se da uzdržljivost znači uzdržavanje od tjelesnih djela unatoč iskušenju. Čednost je vrlina koja obuzdava nagone u skladu s razumom. Savršena čednost sastoji se od potpune uzdržljivosti. Djevičanstvo je krepost koja se sastoji u savršenoj čednosti koju se zauvijek čuva. Ova riječ također označava tjelesnu cjelovitost.
Djevičanstvo ante partum (djevičanstvo prije rođenja), koje ovdje promatramo, obuhvaća dvije stvari: Gospa je uživala ovu nepovrijeđenost do Isusova začeća, a začeće ju je ostavilo nepovrijeđenom.
Sveto Pismo potvrđuje djevičanstvo Majke Božje. U Izaiji: „Zato će vam sam Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina” (Iz 7, 14). Uz to: „Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, nađe se, da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastaše.” (Mt 1, 18).
„Marija reče anđelu: "Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i Sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji.” (Lk 1, 34 - 35). Dakle, Sveta Djevica nije upoznala muškarca kroz svoj brak, a začela je našega Gospodina na djevičanski način.
Lateranski sabor iz 649. godine izričito je rekao: „Ako tko ispravno i istinito ne priznaje po svetim ocima da je sveta Majka Božja i vazda Djevica i Bezgrješna Marija u najranijim vjekovima začela samoga Boga od Duha Svetoga, bez sjemena - Riječ izričito i istinski, koji je rođen od Boga Oca prije svih vjekova i da ga je nepovrijeđeno rodila, a djevičanstvo joj je ostalo netaknuto i nakon njegova rođenja, neka bude osuđen” Dz. 257.
Definirano je de fide da je Majka Božja djevica ante partum: začeće Krista je djevičansko.
Teologija pokazuje prikladnost ove definicije Crkve
Sv. Toma Akvinski daje nekoliko argumenata za ovu prikladnost (III, 28, 1):
- Prvo, da bi se Kristovo očinstvo pridržalo Bogu Ocu: stoga je bilo prikladno, da On nema oca po tijelu.
- Predmet ovoga začeća je Riječ, rođena od vječnosti po najčišćem činu spoznaje Boga Oca; stoga je prikladno da Njegovo rađanje po ljudskoj naravi oponaša čistoću Njegovoga vječnoga rađanja. Ovaj argument jednako vrijedi i za djevičanstvo in partu.
- Bilo je prikladno da se onaj, koji je došao dati duhovno rođenje božanskom moći (po milosti Božjoj) rodi božanskom moći bez tjelesne razmjene.
- Neposredno načelo naravnoga ljudskoga začeća je čovječja volja. Dakle Utjelovljenje nadilazi svako ljudsko načelo. Djevičansko začeće jasnije očituje da se tu radi o iznimnomu božanskomu djelu.