Christus Rex

Semper infideles (II.)


Nastavljamo seriju pod nazivom Semper infideles gdje ćemo se dotaknuti, nekad na sustavan i iscrpan način, a nekad prigodno, izjava naših uglednih crkvenih i teoloških osoba koje očituju turbulentno stanje u kojem se Crkva danas nalazi. Ne samo da očituju, nego su i važni sastavni element tog stanja, odnosno revolucije u vjeri, teologiji, liturgiji i disciplini koja se pod pokretačko – rušilačkom snagom modernizma provodi u Crkvi u posljednjih pola desetljeća. Nadamo se da će ti prilozi doprinijeti rastu svijesti o postojećoj crkvenoj stvarnosti kod čitatelja, ali isto tako i pokrenuti zauzetu reakciju koja će pokazati da postoji kritički glas i da se Božji narod nikako nije pomirio s destrukcijom Crkve koja se provodi, nažalost, sa službenih instanci, kao i istinsku obnovu Crkve u duhu tradicije.


U drugome nastavku serijala donosimo izjave jednog mladog profesora sa zagrebačkog KBF-a, koje će zasigurno mnoge od vas šokirati. Radi se o predavaču na katedri fundamentalne teologije, dr. sc. Tomislavu Kovaču. Nesumnjivo većina vjernika drži da stvari koje ćete pročitati nisu moguće, i da se mora raditi o nekoj šali ili zabuni, međutim ovo su autentične izjave i stavovi koje su zapisali osobno slušači njegovih predmeta. U njima se jasno i izričito niječe više dogmi ili objavljenih istina katoličke vjere, kao što su nužnost katoličke vjere i krštenja za spasenje, nezabludivost sv. Pisma, trajnost i nepromjenjivost definiranih istina, te se ocrnjuje i blati povijest Katoličke crkve i sama njezina egzistencijalna stvarnost, na način kako se to ne bi postidjeli ni njezini najveći neprijatelji. Time dotični 'teolog' na jasan način izriče svoje krivovjerje ili herezu i očituje se kao onaj koji je otpao od katoličke vjere te je prema zakonima Crkve automatski isključen iz njezinog članstva (kan. 751. i 1364. Zakonika kanonskog prava).


Svjesni te ozbiljne činjenice – da takva osoba još uvijek s mandatom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića predaje na KBF-u u Zagrebu i neumorno servira studentima krivovjerni nauk, pozvani smo reagirati i poduzeti sve da se to nagrizanje Kristovog mističnog Tijela – njegove Crkve, čim prije spriječi. Uključimo se zato u inicijativu – pošaljimo sljedeću poruku sa svojim potpisom na adrese: tiskovni@zg-nadbiskupija.hr , moderator@zg-nadbiskupija.hr , i doprinesimo da se, uz Božju pomoć, ova pošast po vjeru spriječi (uz poruku, kopirajte i navedene izjave).


Poštovani,

Obraćam vam se ovim pismom izražavajući svoju nevjericu i sablažnjenost naukom koji predaje dr. sc. Tomislav Kovač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u sklopu kolegija koji su mu povjereni (Znanost o religijama, Misiologija, Suvremeno razumijevanje islama i kuranske poruke), a može se jasno kvalificirati kao štetan za Crkvu, pogrešan i krivovjeran. U nastavku prenosim popis zabilježenih spornih izjava. Zato vas u skladu sa zahtjevima katoličke vjere i kanonskog prava, molim da se poduzme sve kako bi se dotična osoba sankcionirala propisanom kaznom i uklonila s predavačkog mjesta, jer u tom svojstvu Crkvi više evidentno ne može služiti.

Pozdrav u Kristu,

(Ime i prezime)



- ,,ne postoji objavljena religija, samo Bog koji sebe objavljuje’’, postoje religije koje se pozivaju na objavu

- ,,muslimani ne trebaju obraćenja, oni će nas obratiti tako da izvuku ono najbolje od nas samih, a isto tako i mi najbolje od onoga što oni imaju’’

- ,,muslimani nas podsjećaju kakvi smo mi bili do Drugog vatikanskog koncila – isti smo bili, samo što bombe nismo bacali’’

- u 8. st. kršćanstvo je ,,izrazito netolerantna religija’’ (u kontekstu teze o islamu kao tolerantn(ij)oj i 'progresivnijoj' religiji u to doba i dalje)

- ,,Isusova ljubav uključuje svakoga, njegova Crkva ne’’, ,,kršćanstvo nije dogma, sakrament, Crkva, nego je Isus Krist’’ - ,,nama je trebalo 2 tisuće godina da dođemo do takvog shvaćanja’’

- ,,ideja tolerancije u zapadnom svijetu javlja se tek u 17. st. sa Lockeom’’; tek na 2VK-u, ,,i to ne zahvaljujući Duhu Svetom (nemojte se brinuti), nego svijetu koji nas je natjerao na to’’

- ,,nema smisla biti katolik bez 2VK, jer to znači zatvaranje u sebe’’

- ,,zanimljivo, kršćanstvo tek sa Francuskom revolucijom, koja je izričito antikršćanska, dolazi do pojma tolerancije’’

- ,,cilj Kristove poruke nije obratiti svijet na kršćanstvo; Krist govori o ljubavi’’

- ,,uloga današnje Crkve je stvaranje zajedništva među ljudima’’

- Katoličkoj crkvi je trebalo do 1943. da dođe do egzegeze (Divino afflante Spiritu), ali s veeelikim ograničenjima (kod muslimana ona postoji 1000 godina prije!)

- ,,nemojmo drugima soliti pamet, nego pogledajmo vlastitu povijest’’

- krajem 19. st. nastaje jeruzalemska Biblijska škola, i usporedno se rađa 'kriza fundamentalizma

- ,,Adam i Eva nisu povijesne osobe’’

- ,,Francuzi nastojali od muslimana učiniti Francuze koji će prihvaćati Voltairove dogme – do toga nije došlo’’; ,,Katolička crkva najveći čimbenik za uspješnu integraciju muslimana u zapadnoj Europi’’

- ,,novinari koji (zlonamjerno) kritiziraju Crkvu imaju pretkoncilsko shvaćanje Crkve’’

- ,,da je Kur'an Božja riječ (u smislu što sadrži sjemenke Logosa) je danas u teologiji normalno razmišljanje (,,u Hrvatskoj još nije’’)’’

- ,,s dogmatskog aspekta u znanstvenom svjetlu se danas ne može razmišljati’’

- ,,dogma je norma za one koji na nju pristaju’’

- ,,uzdizanje povijesne osobe – kršćanstvo nije izuzeto od toga’’

- ,,povijesno-kritička metoda je oslobodila biblijski tekst od pristupa koji zatvara biblijski tekst u nadnaravni svijet’’

- ,,dogma je izrazito relativna izreka, ono što nije relativno je vjerska istina koju dogma izražava… Nicejsko-carigradska dogma je izrazito politički uvjetovana’’

- ,,dogma je potrebna, služi da obrani čistoću vjere… ne može se povijesno-kritički pristup ograničavati dogmatski’’

- da mi imamo istinu i moramo je nametati drugima – od toga bi trebalo učiniti promjenu mentaliteta

- prije je dogma ograničavala interpretaciju Pisma

- ,,bio bi islam i dalje, samo na jedan drugačiji način’’ – da ga se povijesno-kritički sagleda

- ,,Katolička crkva povijesno-kritičku metodu do Divino afflante Spiritu odbacivala’’

- ,,danas razlikujemo u Bibliji što je mitsko, što je povijesno, a što simboličko’’

- da se Kur'an povijesno-kritički sagleda, muslimani bi došli do teksta koji je prepun povijesnih neistina, ali se time dolazi do natpovijesne istine

- ,,kao što je KC na doktrinarnoj razini bitno izgubila autoritet nakon 2VK’’ (u pozitivnom smislu)

- ,,kršćanstvo ima strašnih problema sa seksualnošću, naročito danas’’ (doktrinarno)

- ,,tu riznicu dobara mi smo dobili tek s renesansom, ali to biva ugušeno’’ (o 'blagu zlatnog doba islama' iz 9/10. st.)

- ,,mi danas ne možemo Muhameda promatrati kao šizofrenika, bolesnika’’ (kao sv. Ivan Damaščanski ili srednjevjekovni teolozi)

- ,,nije cilj širiti kršćanstvo (tako se dugo mislilo)… koje kršćanstvo – protestantsko, evangeličko, (katoličko)? Cilj je (naprotiv) širiti radosnu vijest’’

- komentari Kur'ana - ,,krajnja apologetika, kao što su katolici branili svoju vjeru do Drugog vatikanskog koncila’’

- prije Drugog vatikanskog koncila nije se vjerovalo da je spasenje moguće izvan vidljive Crkve – prije je to bilo [neprihvatljivo, hereza?], danas je normalno

- ,,U mnogim razdobljima Crkva se nije ponašala evanđeoski. U mnogim trenucima vlada trijumfalističko kršćanstvo. Prije renesanse rimokatoličanstvo je bila ideologija koja je pokretala zapadni svijet’’

- ,,neki pape su bili antikristi (tako ih je nazivao narod)’’

- ,,da smo mi i danas kršćanska Europa, da nismo sekularizirani, muslimani bi bili građani drugoga reda’’

- ,,kršćanstvo nije središte povijesti čovječanstva, hvala Bogu. Pokušalo je biti, ali onda [se kompromitiralo / loše prošlo]’’

- ,,dugo je kršćanstvo pokušavalo spajati vjeru i razum – nije nam baš uspijevalo, danas donekle uspješno’’

- ,,islam ima puno potencijala; to je jedna lijepa religija ako je se zna smjestiti u vremenu i prostoru’’

- cilj nije da muslimane obratimo, nego da bolje vide vrijednost vlastite religije

- film ,,O ljudima i bogovima’’ koji prikazuje mučeništvo redovnika u Alžiru – davali muslimanima da mole u samostanu kad nisu imali svoju bogomolju, prior napisao tekst o tome kako kršćanin može moliti s Kur'anom (,,time se nimalo ne relativizira kršćanstvo’’)

- ,,Biblija izrazito antropocentrička knjiga – okrenuta Božjem djelu spasenja za čovjeka’’

- ,,muslimanska vjera u svojoj srži izrazito plemenita’’

- teokracija i zahtjev za apsolutnošću istine  - ,,to je bio problem kršćanstva dok ga sekularizacija nije potpuno ošamarila’’ (teorija Željka Mardešića)

- ,,ne da drugoga obratimo na svoju vjeru, nego da napredujemo zajedno u duhovnoj solidarnosti’’

- ,,da li je samo jedna religija prava, da li trebamo drugoga obratiti – to su pitanja koja su nadiđena’’

- ,,donedavno je istinu imala samo Katolička crkva’’, ,,taj heretički, ali toliko blagoslovljeni koncil (II. vat.) – šalim se malo; Trident i Drugi vatikanski koncil – to doista kao da nema veze, različite slike Crkve, ali ih treba promatrati u kontinuitetu’’

- ,,istina nije nešto statično, nego što se otkriva’’

- ,,istina nije nešto materijalno dokazivo, ne isključuje drugačijost’’

- ,,nema dogme u Starom zavjetu – samo kršćani imaju potrebe za dogmom, to je valjda helenističko-rimska baština’’

- ,heb. 'emet' = istina; nije doktrinarne (,,tu grešku povijesti moramo ispraviti’’) nego egzistencijalne, eshatološke naravi, nešto dinamično što se događa u dijalogu’’

- ,,ustroj Crkve koji je kakav je, ali njega se ne odričemo’’

- ,,Krist ne želi kršćanstvo’’

- ,,često smo skloni govoriti da je Crkva jedini put spasenja, da je u njoj punina istine; 'extra Ecclesiam nulla salus' (danas se odlučno) odbacuje’’

- ,,do tada [koncila] se nije drugima [drugim religijama] priznavalo autentično duhovno iskustvo’’

- govor Benedikta XVI. u Regensburgu ,,ima puno manjkavosti što se tiče islama – najbolje točke su tamo gdje se ne govori o islamu, a najlošije gdje se govori

- ,,danas kršćani prihvaćaju drugu civilizaciju kao ravnopravnu, muslimani još ne mogu napraviti taj iskorak, smatraju je podređenom’’

- C. Geffre – Kur'an kao 'drukčija Božja riječ'

- ne treba odvraćati od joge one koji se njome bave

- ,,pronađite brahmana u sebi’’

- Smisao religija je život učiniti lijepim, o spasenju o tom potom.

- Ne mora biti jedinstvo unutar Katoličke Crkve, moramo se osloboditi nakana da evangeliziramo. Zapravo evangelizirati, ali ne prisiljavati, poštivati različitosti.

- Katolička crkva je prije 70 godina bahato ignorirala tuđa duhovna iskustva.

- Druge religije su jednako vjerodostojne kao i katoličanstvo (kršćanstvo) - tako nije bilo prije 50 godina.

- Mi vjerujemo da je kršćanstvo veće (više) od drugih, ali to je pitanje za razmišljanje.

- To da je Bog postao čovjekom - nema temelja za nekoga tko nije odrastao s time.

- Zašto kršćani toliko isključuju druge? Za nas su primitivci oni koji nisu upoznali Evanđelje - jedinstvo i množina mogu ići zajedno, to nam pokazuju druge religije.

- Danas osobito kod katolika - objektivna i pozitivnija dimenzija vrednovanja prema drugim religijama - to je put prema istini (na putu smo prema istini).

- Neki vjeruju da su jedini u pravu (govoreći o religijama općenito, uključujući i kršćanstvo), ali oni imaju utemeljenje u mitu.

- Ime brahman nije za izrugivanje, to je (za njih - govoreći o hindusima) Isus, ali to nije sinkretizam.

- Kršćanstvo se protivi mnogočemu, pa čak i jogi.

- Kršćanin nikada ne smije biti isključiv, jer je isključivost zlo.

- Za osviješteno kršćanstvo najvažniji je Kristov govor na gori, ne Kristova muka. Križ ne bi trebao biti simbol kršćanstva - nije radosna vijest završiti na križu.

- Nekad se vjerovalo da je kršćanstvo jedini put spasenja (do II Vatikanskog).

- Možemo o Evanđelju naučiti od nekog Kineza - to nije sinkretizam, nego uvažavanje drugih.

- Naglasak se stavlja na svjedočanstvo, ne obraćenje - hoće li biti obraćenje ili ne, to je Božja volja, ne treba biti isključiv.

- Ne trebamo druge maltretirati svojim spasenjem - mi širimo ljubav, ne monopoliziramo je.

- Bilo bi dobro i druga iskustva božanskog uzeti kao relevantna, kršćanska teologija postaje međureligijska teologija.

- Mi u našem smislu obraćenja želimo da drugi postanu kao mi, no danas se o protestantizmu govori u smislu crkvenosti, a donedavno se u Katoličkoj Crkvi o protestantizmu govorilo gotovo kao o herezi.

- Kršćanin koji isključuje drugoga promašio je bit vjere.

- [govoreći o mitu i mitologiji] Biblija - u izmišljenom kontekstu prapočetaka, isprepliću se ljudske sudbine. Priča o Edenu je mitska priča.

- Mana kršćanstva je namještanje da drugi budu kao mi:  kršćani, još gore rimokatolici - malo se šalim.

- To što mi vjerujemo da je punina vezana uz Rim, na to imamo pravo, ali mana katolika je što smo kristijaniziranjem pokušavali postići da svi budemo isti, to se radilo po načelu priklanjanja jačem (kršćanstvu) - Europa je kristijanizirana, ne evangelizirana.

- Danas ne možemo tako shvaćati obraćanje - neki bi htjeli vratiti misu na latinskom, ponovno uvesti reverende, protivno II. Vatikanskom.

- Kršćani (katolici) imaju kompleks superiornosti, to je zajedničko kod svih eshatoloških religija. Židovstvo je tolerantnije od kršćanstva, jedino je Isus bio tolerantan, kršćanstvo to nije, ne podnosi slobodu savjesti i kritike - odnosno takvo je bilo do prije 50 godina.

- Čovjek ono što nema projektira na Boga, religija je kolektivna opsesivna neuroza, koja se bavi manipulacijama [govoreći o Freudu, zatim dodaje] - tako je nekad činilo kršćanstvo, posebno u srednjem vijeku.

- [govoreći o povijesno-kritičkoj metodi] Prije toga smo vjerovali da je Abraham povijesna osoba.

- Nije smisao evangelizacije pokrštavati veliki broj ljudi. 

Arhiva bloga

Glasnik: