Jedan
misionar iz Zapadne Afrike, točnije iz Senegala, pričao je da je
jednog dana na konju bio u posjetu mjestu kojim nikada nije prošao,
na otvorenom polju kada je najedanput stigao pred privatnu kuću.
Ugazivši na prag, začuo je glas:
- Tko to ide?
- Pater misionar.
- Onda ste dobrodošli!
Bio
je to francuski vojnik koji je imao groznicu i ležao u krevetu. On
je ovako govorio: Treći put me uhvatila groznica i teško ju je
nadvladati. Želim očistiti savjest u Ispovijedi; želim umrijeti
vedar. Primivši odrješenje, reče: bio sam siguran da će ovamo
doći svećenik. Nosim medaljicu svetog Josipa; štujem ovoga Sveca
koji je zaštitnik dobre smrti. Uvijek sam tražio da imam svećenika
uz uzglavlje prije nego što umrem. Sveti Josip me je uslišio!
Misionar
je završio pripovijedanje događaja rekavši: dva sata kasnije taj
čovjek je izdahnuo.
[Odlomak iz
knjige: „San Giuseppe – Mese in suo onore“ don Giuseppea
Tomasellija, Imprimatur Messanae, 30.studenog 1963. Can Panteleon
Minutoli Pr.V.G.]
