ponedjeljak, 7. kolovoza 2017.

Pismo ravnatelja MI br. 6


Dragi vitezovi Bezgrješne,

kadgod sveti Maksimilijan Kolbe govori o Gospi, obično se služi istim naslovima: „Bezgrješna“, „Nebeska majka“ ( koju je obično oslovljavao nježnim nadimkom Mamusia – majčica), i ,,Kraljica neba i zemlje“.

Sada želimo detaljnije proučiti posljednja dva naslova, jer je cilj i velika želja svakog viteza stalno sve bolje upoznavati i ljubiti Bezgrješnu i da je i drugi isto tako upoznaju i ljube.

Svi vjerni katolici mole se i pjevaju Gospi kao majci i kraljici, stoga se možda čini suvišno trošiti vrijeme na tako očigledne stvari.

No ipak, usuđujem se reći da upotrebljavamo riječi koje nikada nećemo razumjeti u njihovoj punini. Što znači biti majka? Dobra majka je posve vezana za svoje dijete, voli ga svim srcem svojim i voljela bi mu dati sve što i sama posjeduje. Daje djetetu život, njeguje ga, odijeva, brine se za njegovu tjelesnu i duhovnu dobrobit, odgaja ga i uvodi u život. Štiti ga od opasnosti i žrtvuje se samo da dijete bude dobro i sretno.

Ako to primijenimo na Gospu, onda moramo biti uvjereni da ONA nije samo majka ove vrste, već da njezino majčinstvo beskrajno nadilazi te uvjete i definicije. Sv. Ljudevit Montfort pokušao je objasniti Gospinu ljubav prema njezinoj djeci na sljedeći način: ,,Ona ih ljubi nježno, nježnije nego sve majke svijeta zajedno. Ulijte svu tu ljubav u srce jedne majke za jedino dijete. Ljubav te majke zacijelo bi bila neizmjerna. Pa opet Marijina ljubav za svako njezino dijete ima više blagosti nego što ima ljubav majke za to jedino dijete.“ Razmatranje o tim riječima dovoljno je da nam se zavrti u glavi! Ali tu stižemo blizu istini, pravome značenju: Marija je moja majka! Ali nama je teško to doista vjerovati: „Moja Gospo! Ja vjerujem da me voliš! Ali da me toliko voliš je tako začuđujuće; ne samo više nego što je sv. Monika voljela svog sv. Augustina, ne samo 10 puta više, već milijun puta više!“.


A tako je s nama i kada se radi o poznatim naslovima, na primjer: „Majka od trajne pomoći“: u svakom trenutku, danju i noću, u svim situacijama, Gospa nam čezne dati u obilju svu svoju pomoć, svu moć i milost, svo svjetlo i snagu. Ili ,,Majka dobroga savjeta”: ne samo da nam tu i tamo da neki mali savjet, već u svakom trenutku i svakoj situaciji i svakoj prilici želi nam rasvijetliti i pružiti razumijevanje što točno trebamo učiniti ili izbjegavati. 

Možemo na sličan način nastaviti sa svim Gospinim naslovima i bit ćemo svaki puta začuđeni koliko je zapravo malo poznajemo i koliko malo znamo o njezinoj majčinskoj ljubavi.

Stoga, neodložno je odlučiti trajno se popraviti; drugim riječima, moramo pogledati dublje u NJEZINO srce i tražiti ju da nas vodi u skrovište NJEZINOG srca! A to je upravo bit pobožnosti njezinu Bezgrješnom Srcu!

Nema ništa intimnije od odnosa majke s djetetom i u tom smislu nam Gospa želi biti bliskija i od najbolje majke, uistinu, čak i bliža nego što su bliske sve najbolje majke svojoj djeci zajedno. Ona nas želi privući blizu k sebi da budemo s njome jedno srce i jedna duša. Ali ako živimo u ovoj stvarnosti, možda smo u opasnosti da ne vidimo cijelu Gospinu stvarnost. Naša dječja ljubav može neprimjetno postati sentimentalna, ili bi možda htjeli povući majku na svoju razinu, budući da je ONA nama tako bliska. Radeći to, našu bi se Gospu shvaćalo previše ljudski; ONA bi bila samo jednu stepenicu više od našeg posve naravnog shvaćanja odnosa majke i djeteta.

Stoga naslov „Majka“, koliko god on bio širok i neizmjeran, ništa ne govori o Marijinoj tajni. On se nadopunjava s pojmom „Kraljice“. Ovdje se posebno izražava njezina vlast, Gospina moć nad svima njezinima podređenima; ali također i vidik obrane domovine i svih ustanova, budući da kraljevska vlast također uvijek izražava najvišu vojnu snagu, koja štiti svoje podređene od neprijatelja i bori se protiv napadača.


S Gospom taj nadopunjavajući vidik njezinoga kraljevskoga dostojanstva, posebno shvaćanje njezinoga VELIČANSTVA, koje više nego sva stvorenja ima udjela u beskrajnome veličanstvu, svemoći i Božjoj vodstvenoj mudrosti. Hajdemo samo zamisliti koju moć i veličanstvo posjeduje samo jedan jedini anđeo. A postoji toliko mnogo anđela čuvara koliko je ikada bilo, jest i bit će ljudi do kraja svijeta. Ali to su samo najniži zborovi nebeskih domaćina. Na čelu tog nezamislivo velikog, skoro beskrajnog broja uzvišenih nebeskih duhovnih bića je sv. Mihael Arkanđeo. A svi se anđeli bacaju pred noge svoje kraljice, držeći se prašinom pred NJEZINIM VELIČANSTVOM. To isto možemo reći za sve svece. Tko god malo dublje o tome razmatra, nikada se neće prestati diviti: „KAKO SI VELIKA; O MARIJO!“.

Tko sam ja, jadan crv i nevrjedno ništa u usporedbi pa i samo s jednim svecem ili anđelom? A ovdje promatram sve anđele i svece kako kleče pred NJEZINIM NOGAMA pjevajući: ,,Regina Caeli Laetare, Ave Regina Caelorum, Ave Domina Angelorum itd.”. Kako se uopće mogu usuditi pogledati u njezine noge, a pogotovo pogledati ju u oči?!

Moramo prodrijeti u kraljevsko veličanstvo i neopisivu veličinu Božjeg remek-djela, pored kojega su sva druga djela poput hrpe kamenja u usporedbi s neizmjerno visokom planinom!

No nije lako spojiti te dvije stvarnosti: najnježniju majku i silnu kraljicu! Stoga uvijek moramo razmatrati o obje istine da ne bi upali u krajnosti: da se, s jedne strane, zastrašimo i povučemo zbog njezinog veličanstva, a s druge strane, da zbog prevelike intimnosti zaboravimo da je naša „najdraža mala majka“ Gospa svemira, pod čije je noge Bog smjestio sve i sva stvorenja.

Ali kakav onda treba biti naš odnos s Marijom, koja je ,,mater et domina“? Vrlo jednostavan: ako uvijek, u svemu i posve težimo biti njezina poslušna djeca, onda će nam ona sve više otkrivati tko je „nebeska mama“ prepuna neizmjerne ljubavi. Ali u to isto vrijeme moramo prepoznati u svemu da smo mi njezini podanici, koji trebamo slušati kraljicu kao robovi i nikada učiniti, pomisliti ili reći išta bez njezinoga dopuštenja.

A što onda naša kraljica želi od nas? Koji zadatak ona daje svojoj djeci i podanicima?

Zapovjednik u svim Božjim bitkama okružen je svojom zapovjednicom: svi sveci svih vremena razumjeli su taj poziv kralja i kraljice i iz tog razloga smo primili poseban sakrament koji nam omogućuje da slijedimo taj poziv: potvrdu! Dan nam je Duh Sveti sa svojih sedam darova da bi, s jedne strane, djelo Kristovog otkupljenja bilo usavršeno u nama, a s druge strane, da bi nam omogućilo da imamo udjela u razvijanju Kristovog otajstvenog tijela; drugim riječima, da živimo svoj najdublji poziv i da ispunimo zadatak koji nam je božanska Providnost odredila. A taj zadatak sastoji se u tome da budemo Kristovi vojnici i sredstva u spašavanju mnogih duša od vječne propasti. Krist je postavio svoju majku, kraljicu neba i zemlje, da vodi Božje bitke i da satre glavu đavlu. On želi da svi članovi Njegovog otajstvenog tijela budu podčinjeni toj kraljici, da se pridruže NJEZINOJ vojsci i da ispune zadatak svoga života: da daju Bogu najveću slavu i da spase što više duša.

Međutim prema otkrivenjima našeg Gospodina doći će vrijeme kada će bitka biti najžešća, poglavito u posljednjim vremenima ljudske povijesti. U to će vrijeme neprijatelj, budući da nema više puno preostalog vremena, u sve većem bijesu pojačati svoje svakodnevne napade i (naravno, uzalud) pokušati pobijediti kraljicu. Ali jednu stvar će uspjeti: odvest će mnogu NJEZINU djecu dolje u vječni ponor!

Zbog toga se Gospa ukazala prije 100 godina u Fatimi da priopći svojoj djeci s majčinskom ljubavlju svoj kraljičin poziv. Fatima je kraljičin poziv na kraju vremena: utješna poruka određene pobjede na kraju, ali također i hitan poziv da na samom kraju ozbiljno shvatimo naše dostojanstvo: da budemo NJEZINA djeca, sluge, robovi, vojnici, legionari i vitezovi!

Prije više od tri stotine godina sv. Ljudevit Montfortski prorokovao je da će u posljednjim vremenima samo vjerni „Isusovi i Marijini apostoli“ postići pobjedu, odnosno, oni koji žive „savršenu pobožnost prema Mariji“, oni koji su vjerna djeca i robovi najbolje Majke i Gospodarice.

A prije više od 100 godina sv. Maksimilijan Kolbe nam je dao važan dodatak da bismo vrlo konkretno mogli to razumjeti i izvršiti svoj zadatak u posljednjim vremenima:

Mariju ćemo jedino prepoznati kao Majku kada čujemo njezine molbe i zahtjeve: ,,Pomozi mi, dijete moje! Bez tebe ja ne mogu prenijeti na duše puninu milosti koju mi je moj Sin dao! Samo kada nađem sredstva koja će spremno postati kanal da milosti obraćenja i posvećenja teku iz mojega srca u srca jadnih grješnika, samo tada ću ja za sve biti POSREDNICA SVIH MILOSTI!“.

Bezgrješnu ćemo jedino častiti kao kraljicu kada ju okružimo kao mala vojska vjernih vitezova koji će braniti NJEZIN veliki cilj i koji će pomoći u ostvarivanju i bržem dolasku NJEZINE pobjede. A kakva je to pobjeda? Spasenje duša: „Raditi na obraćenju k Bogu svih ljudi, bili oni grješnici, krivovjernici, raskolnici, židovi itd., posebno masoni; i da svi postanu sveci, pod njezinom zaštitom i po zagovoru Bezgrješne Djevice“ (iz izvornih statuta MI). 

Rheinhausen, 31. svibnja 2017.
p. Karl Stehlin

P.S. Pozivnica na proslavu godišnjice s biskupom Fellayom u Fatimu

Iskreno bih htio pozvati sve vitezove na proslavu godišnjice MI u Fatimu! Održat ćemo obred spomena na 100. obljetnicu MI 20. kolovoza nakon koje će slijediti službeni hodočasnički program FSSPX-a (oko 16:30). Detaljniji program možete pronaći na stranicama MI. Dođite u velikom broju na ovo jedinstveno slavlje da obilježimo tu veliku obljetnicu i da zahvalimo Bezgrješnoj na svim milostima zajedno s vitezovima iz cijeloga svijeta! Oni koji ne mogu prisustvovati pozvani su da se ujedine s nama duhovno i da u isto vrijeme s nama obnove svoju posvetu Bezgrješnoj.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.