Tri Gospina uskrsnuća

K

ristov život bio je neprekinuti put žalosti s kojom je Marija bila blisko sjedinjena.

Došašće s Gospom

Marija je neophodna za osobni spas svakoga čovjeka.

Zapanjujuće otajstvo utjelovljenja znači da je Isus apsolutno neophodan za spasenje svakoga čovjeka. A po upravo tom istom otajstvu Marija je bila neophodna za Isusa jer bez Nje ne bi moglo biti utjelovljenja.

Ali nevjerojatno: više od 0.8 milijardi kršćana nasuprot 1.3 milijarde katolika ne vjeruje da je Marija neophodna za njihovo vlastito spasenje! Oni misle da je Marija prepreka. Ostalih 6 milijardi stanovnika planeta isključuju je svojim grijehom nevjere.

Stoga je nužno da se Mariju upozna u svijetu krivovjerja i nevjere i da svi shvate Njezinu ulogu.

U prvome redu, razmotrimo da je Bog Otac, da bismo ga upoznali i ljubili, želio poslati svoga Jedinorođenoga Sina sličnoga našoj naravi, kako bismo mogli upoznati Njega, po kome se naziva svako očinstvo. Ali u ovom planu Boga Oca služba Marije Djevice bila je neophodna: ne apsolutno, već u odnosu prema tom planu. On koji proizlazi od Oca od sve vječnosti, sada je proizašao iz krila Djevice-Majke u vremenu. Ali to postaje osobno za svakoga čovjeka kada Krist proizlazi iz Očeva krila u ljudsko srce i dušu po milosti, proizlaženjem u potpunosti ovisnim o onom vremenski ograničenom ljudskom proizlaženju Isusovom iz Marijina krila. Dok se ovo otajstvo teško može jasno shvatiti, potpuno je jasno da ako bi ga netko nijekao, isključio bi se iz njega. Stoga je Marija potrebna za osobno spasenje!

Drugo, razmotrimo Krista Gospodina, Boga Sina. Kako bi ojačao nadu ljudima i osposobio ih da pobjede svoga najvećega neprijatelja sotonu, Krist je u naporu proveo čitav život kako bi ga završio s najvišom žrtvom na križu. Ipak, Marija je bila Njegova pratnja i pomoćnica u svakom određenom trenutku. Taj božanski život, od čije punine svi mi primismo, bio je u povezanosti s Marijom od svoga prvoga trenutka te u odnosu sa siromašnim malim grešnikom u svome posljednjem trenutku. Ali do toga posljednjega Isus daje samoga sebe potpuno, ništa manje. Dakle, Isus daje grešniku svoju vlastitu ljubav prema Mariji i Ona je stoga neophodna za njegovo vlastito spasenje.

Za kraj, razmotrimo Duha Istine, kojega je Isus poslao Crkvi od Oca. Ova božanska osoba koja je oblikovala Krista u krilu Marijinu, oblikuje ga ponovno na isti način; u otajstvenom krilu Njenih molitava. Za koga Ona moli, On djeluje, i ni u kojem drugom. Samo na taj način Duh Sveti obnavlja lice zemlje i On sam može obratiti 6 milijardi nevjernika ili toliko krivovjernika u najvatrenije katolike. Definitivno nam može biti zajamčena pomoć Duha Svetoga ako se trudimo učiniti da je svi upoznaju i uzljube!

Neka ovo Došašće bude naša prilika za dijeljenje Čudotvornih medaljica, moleći Duha Svetoga za prave riječi da je objasnimo te se sjedinimo s Blaženom Djevicom Marijom u molitvi za dušu kojoj dajemo medaljicu. Ave Maria!

Izvor: fsspx.news

Pismo ravnatelja MI br. 15

Pachamama umjesto Marije? – Poziv na okajanje

D

ragi vitezovi Bezgrješne, nakon Amazonske sinode generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. pozvao je na molitvu i okajanje: „nedavna Sinoda o Amazoniji dala je svjedočanstvo strašnih prizora gdje se unutar svetišta Božjega odigrao užas idolopoklonstvenih obreda na nove i nezamislive načine.”. 

Pismo ravnatelja MI br. 14

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Drago mi je što vam mogu ponovno uputiti nekoliko riječi na godišnjicu osnutka Vojske Bezgrješne na današnji dan prije 102 godine. Sveti Maksimilijan Kolbe osnovao je Vojsku Bezgrješne jer se želio povjeriti samoj Bezgrješnoj, budući je ona pobjednica u svim duhovnim bitkama između Boga i đavla koje je vidio kako se odvijaju pred njegovim očima. Od osnutka Vojske Bezgrješne borba za duše u Crkvi i u svijetu se pojačala. Kako đavao nema puno preostalog vremena da razara i pustoši, čini se da je pokrenuo sve svoje snage i da je uvjerljivo nadmoćan.

Međutim, povijest Crkve kroz stoljeća, posebno u posljednjih stotinu godina, potvrdila je ovu činjenicu: što je teža kršćanska situacija, to je nebeska Majka bliža svojoj djeci na zemlji da bi ih vodila u bitci, da ih ohrabri u ovoj borbi i pruži im potrebna sredstva kojima će se boriti. Tako je u posljednjih 200 godina bilo više marijanskih ukazanja nego ikad prije, s jednom zajedničkom stvari: nebeska Majka budi zaspalu djecu, upozorava ih na ozbiljnost situacije i zajedno sa štovanjem Njenoga Bezgrješnoga Srca daje Krunicu kao njihovo ,,posljednje sredstvo” (Fatima), kao ,,jedino oružje koje će vjernicima ostati u najavljenim vremenima nevolja” (Akita).

Krunica nije samo bilo koja ljudska molitva, već je nebesko oružje u planu božanske Providnosti koje je Gospa povjerila sv. Dominiku. Đavao je stoljećima pokušavao potkopati vjeru u nebesko podrijetlo ove molitve, zatajiti sve tragove njezine povijesti. To je neke dovelo do lažnog uvjerenja kako Krunicu treba smatrati samo čisto ljudskom molitvom; „molitvom pobožnih bakica“.

Unatoč tome, istinu o nebeskom podrijetlu svetoga Ružarija Blažene Djevice Marije nisu samo neprestano naglašavali pape, nego i Nebo koje ju je objavljivalo raznim svecima te čak „urezalo“ tu istinu neizbrisivo u kamen da bi je svi vidjeli, kao npr. u Las Lajasu u Kolumbiji, gdje se Gospa ukazala 1754. godine i ostavila u stijeni sliku u prirodnoj veličini koja pokazuje kako je dala Krunicu sv. Dominiku!

Oružje svete Krunice izvrsno se pokazalo u povijesti kršćanstva, posebno u naoko beznadnim situacijama. To je Davidovo oružje, usporedivo s njegovom praćkom (papa Pio XII.). Kao i kod Davidove praćke, katolicima treba poniznost i povjerenje u Boga da se oslone u Krunicu kao oružje, posebno u teškim situacijama.

Pismo ravnatelja MI br. 13

Zvanja po Bezgrješnoj

Dragi vitezovi Bezgrešne!

Pripadamo Bezgrešnoj, želimo izvršiti Njezinu volju, učiniti sve što je moguće da se njezine želje ispune. Ali koje su najdublje želje naše Nebeske Majke? Da svome Sinu dade što veću slavu (sv. Maksimilijan Kolbe rekao je: ,,ad maximam Dei gloriam - na najveću slavu Božju”), da bi spasio što više duša iz vatre pakla i poveo ih u nebo (vidi Njegove urgentne pozive u Lourdesu, La Saletteu, Fatimi itd.).

Međutim, postoji samo jedan način da se dade najveća slava Bogu, a to je kroz samu Gospodinovu Žrtvu na Križu koja se svakodnevno obnavlja na oltaru. Tu se samo po Kristu, s Kristom i u Kristu daje Presvetom Trojstvu svu čast i slavu. Isto tako postoji samo jedna mogućnost da se otkupe duše i da im se vrati Božji život, a to je po Krv Gospodinovoj koja se ulijeva u duše po kanalima sakramenata da bi ih se izbavilo iz zatvora istočnoga grijeha, da bi ih se očistilo od svake nečistoće, da bi ih se pročistilo i izliječilo od njihove duhovne gube, da bi ih se ispunilo svjetlošću i svim božanskim blagom.

Tko prema volji Gospodina Isusa Krista jedini na zemlji može izvršiti djelo otkupljenja, nastaviti davati Bogu svu slavu i prolijevati Kristovu Krv u duše? Svećenik. Stoga je svećeništvo ono što najviše zaokuplja Bezgrešno Srce Djevice Marije, toliko željno spasenja svoje siromašne, izgubljene djece. Najdublja želja naše Kraljice je da svom Sinu dade nastavljače Njegova djela spasenje, tako da bi kroz ta sredstva, prisno sjedinjena s Njezinim Sinom po svećeničkom pečatu, plamen Njegova Presvetoga Srca mogao gorjeti posvuda na zemlji: Put, Istina i Život.

Pismo ravnatelja MI br. 12

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Želim vas s radošću i zahvalnošću obavijestiti da je naš novi Generalni poglavar odobrio i blagoslovio utemeljenje međunarodnoga sjedišta Vojske Bezgrješne (MI) u Varšavi. Također je napisao preporuku za ,,Priručnik MI“, koji je već objavljen na engleskomu, francuskomu i španjolskomu jeziku i uskoro će biti dostupan na njemačkomu jeziku. To je sažetak poslanja MI: prije svega njezine suštine i svrhe, korisnosti i značaja. Posebno poglavlje također objašnjava odnos MI prema drugima marijanskima pokretima, s obzirom da se u vezi s njima pojavljuju pogrešna shvaćanja i nepovjerenje. Vjerojatno najvažniji dio bavi se konkretnim postojanjem MI: članstvom u MI i osobito ustrajnošću vitezova. Uvijek je lako nešto započeti, ali iznimno je teško nastaviti i ustrajati. Svaka udruga opstaje ili pada na pitanju kako zadržati svoje članove i očuvati njihovu prvu revnost ili čak produbiti početan žar. To je veliko pitanje za svakoga katolika, a posebno za svakoga viteza: kako mogu ostati vjeran i postati vjerniji?

Prvi odgovor dolazi izvana: to je odgovornost vodstva MI u pružanju vitezovima ,,oružja i streljiva“ u borbi za duše, na različite načine ih poticati kako bi postali još bolje oruđe u rukama Bezgrješne. Cijela struktura MI osmišljena je kako bi stvarala apostolatske materijale i predavala ih vitezovima s odgovarajućim uputama za uporabu: to su redovni časopisi, pisma, letci, štandovi (tiskani materijali na stolovima), itd.

Drugi odgovor mora doći od samoga viteza: kakva je korist od svih tih napora ako ih vitez sam zanemaruje? Ako ne uzima ono što mu se nudi i to zapostavlja? Onda nas ne bi trebala čuditi iznenadna spoznaja da on pripada vitezovima koji spavaju, vitezovima koji su to samo po nazivu, koji postaju nevjerni svojim obećanjima kako će učiniti barem jednom dnevno nešto za Bezgrješnu i za spas duša.

Koliko je dakle važno da molimo za vjernost i velikodušnost, ali i da nastavimo promišljati o naravi viteza, koja je tako vješto sažeta u posvetnoj molitvi.

Pismo ravnatelja MI br. 11

Dragi vitezovi Bezgrješne,

među najdubljim razmatranjima u predavanjima i spisima sv. Maksimilijana Kolbea treba spomenuti otajstvo zajedništva Isusa i Marije, i to upravo Presvetih Srca Isusa i Bezgrješne. Njegova promišljanja o ovom otajstvu možemo sažeti slavnim riječima Sv. Ivana Eudesa: "Nikad ne smijemo razdvajati ono što je Bog tako savršeno sjedinio. Isus i Marija tako su blisko povezani da svatko tko vidi Isusa može vidjeti Mariju. Svatko tko ljubi Isusa ljubi Mariju, svatko tko časti Isusa duboko štuje Mariju".

Sve je u životu našega svetog utemeljitelja o otajstvu Ljubavi! Zahvaljujući njezinu zajedništvu s Duhom Svetim, Srce naše Gospe vrhunac je ljubavi: "U zajedništvu Duha Svetoga s njome ne samo da ljubav ujedinjuje ova dva bića, već je prva od njih dvije [Duha Svetoga] cijela ljubav Presvetoga Trojstva, dok je druga [Marijina] cijela ljubav stvorenja i tako se u ovom jedinstvu nebo povezuje sa zemljom, sve nebesko sa zemaljskim, sva nestvorena ljubav sa svom stvorenom ljubavlju, to je vrhunac ljubavi“. LJUBAV Presvetoga Trojstva se pojavila u cijelosti i potpuno u Bezgrješnoj, u dubinama njezina bića, u njezinome srcu jer je srce najveća intimnost, to je punina u izvoru svega što čovjek jest i što čovjek ima.

Ali, kao što je Duh Sveti u Bogu ljubav Oca prema Sinu i ljubav Sina prema Ocu, tako je u otajstvu Marije Duh Sveti, da se tako izrazim, ljubav naše Gospe prema Bogu, a osobito prema njezinu Sinu, kao što je On ljubav Sina prema Njegovoj Majci. Drugim riječima, najdragocjenije blago svega stvorenja je neizmjernost ljubavi koju ta srca imaju jedno za drugo, a upravo je to najdublja svrha pobožnosti prema UJEDINJENIM SRCIMA Isusa i Marije. Sveti Ivan Eudes istaknuo je čudo ovoga zajedništva, predstavivši Mariju kao novi kovčeg saveza: "Srce Marije predstavljeno je kao Mojsijev kovčeg. Prvo, kovčeg je bio načinjen od neuništivog drveta. Bezgrješno Srce Kraljice anđela nikada nije bilo oskvrnuto nikakvim grijehom. Drugo, kao što je kovčeg ukrašen čistim zlatom iznutra i izvana, srce Majke Predivne Ljubavi oduvijek je bilo potpuno okruženo sa čistim zlatom ljubavi iznutra, to jest u Božjim očima i izvana, u našim očima. Treće, budući da je kovčeg sadržavao ploče s Božjim zapovijedima, tako je Duh Sveti zapisao sve svete zapovijedi koje nam je naš Spasitelj donio s neba zlatnim slovima u svetom srcu božanske Majke. Četvrto, baš kao što je kovčeg sadržavao manu koju je Bog poslao s neba da bi hranio izabrani narod u pustinji, tako Srce Isusove Majke sadržava u sebi sva otajstva koja je njezin Sin učinio za nas na zemlji. Ono također sadrži sve riječi života i sve božanske istine koje je On donio s neba, baš kao i najdražu i najslađu manu, da nas hrani i dade život našim dušama. O Isuse, jedini Sine Božji, jedini Sine Marijin, prikazujem Ti Srce ljubavi Tvoje Nebeske Majke koje Ti je najdragocjenije i najljepše od svih drugih srdaca. O Marijo, Isusova Majko, prikazujem Ti Presveto i Preslavno Srce Tvoga ljubljenoga Sina, koji je život i radost Tvoga Srca."

Možemo pristupiti ovom otajstvu s dvije strane: općenito prvo razmatrajući slavu Svetog Srca Isusova, poslije toga onu Bezgrješnoga Srca Marijina, a potom ih združujući. Kršćanska umjetnost ovo simbolički predstavlja stavljajući dva srca jedno pored drugoga. Možemo vidjeti dva srca i dvije rijeke koje se milosrdno izlijevaju u naše duše kako bi ih pročistili i posvetili. Ali isto tako možemo razmatrati ZAJEDNIŠTVO obaju Srdaca što ih čini, da se tako izrazim, 'jednom dušom i jednim srcem', što je upravo bit ljubavi. Kršćanska umjetnost ovo predstavlja kada stavlja dva srca koja su međusobno povezana s drugim kao što je prikazano, na primjer, na grbu MI (Vojske Bezgrješne). Oba izvora (Srca) su se rastopila u jednu neizmjernu rijeku koja teče prema svakom ljudskom srcu, proseći da uđe, da ga pročisti, da nas preobrazi i da nas upije u otajstvo Božje ljubavi.

Pismo ravnatelja MI br. 10

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Da bismo mogli ispravno razumjeti sv. Maksimilijana Kolbea, moramo se vratiti važnim izvorima koji su oblikovali i nadahnuli njegov unutarnji život: povijesti njegove domovine, Poljske, koja je posve označena Marijinom prisutnošću gdje je se posebno časti kao „glavnu zapovjednicu“ kršćanskih vojski; čudotvornoj medaljici; Marijinu ukazanju u Lourdesu, a posebno svetom Ljudevitu Montfortskom.

Vrlo je vjerojatno da se susreo s velikim učiteljem „savršenog predanja Mariji“ za vrijeme svog studija u Rimu. Zasigurno nije slučajnost da je zaređen za svećenika 28. travnja, na blagdan sv. Ljudevita Montfortskog (u to vrijeme još blaženog), prije točno sto godina.

On je raširio glas o sv. Ljudevitu u Poljskoj, a tiskao je i izdao i prvi poljski prijevod „Marijine tajne“. U uvodu je sam napisao kratku biografiju i opisao duhovnost sv. Ljudevita. Prije svega je naglašavao sličnost stanja u različitim vremenima u kojima su njih dvojica živjeli. U vrijeme sv. Ljudevita neprijatelji su bili jansenisti, danas su to masoni i druge sekte: jedno osobito obilježje svih njih je mržnja prema pravoj pobožnosti prema Isusu i Mariji. Poput vitezova Bezgrješne danas, sv. Ljudevit je tada bio veliki apostol Posrednice svih milosti: kao savršeno sredstvo Njezinih bezgrješnih ruku, spasio je bezbrojne duše iz sotoninih lanaca za vrijeme svojih popularnih misija. Kao što se danas MI suočava sa svugdje dominirajućim vojskama zla, tako je i sv. Ljudevit bio izložen moćnim neprijateljskim snagama. Često sam, napušten čak i od svojih prijatelja, postao je meta zlobe i zavisti krivovjernika. Prije svega su, međutim, sveti Ljudevit Montfortski i Maksimilijan crpili svu svoju snagu i hrabrost iz sljedećega: dali su svo svoje povjerenje našoj Gospi i bili su joj potpuno poslušni u svemu, uvijek i svugdje i u potpunosti samo je NJEZINA volja bila važna!

Tu je pak i još jedna važna podudarnost: sv. Ljudevit je zasigurno bio nadahnut „odozgor“ kada je istaknuo Marijinu ulogu u posljednjim vremenima: kada nadmoć zmaja i njegovih slugu bude tako velika gotovo da uspiju uništiti Crkvu i zavesti skoro sve ljude na put propasti, tu se javlja Žena iz Otkrivenja (Otkrivenje 12,1). Po svojim vjernim slugama Ona će satrti glavu Sotoni i nadvladati njegove napade, ali će prije svega ona po nekolicini svojih vjernih „apostola Isusa i Marije posljednjih vremena“, ugrabiti brojne duše od protivnika. Sveti Maksimilijan privlači pažnju vitezova Bezgrješne, prema opisu sv. Ljudevita – tih vjernih Marijinih robova – koji se ne boje nikakve moći, koji idu gdje god ih Kraljica šalje i koji imaju imena Isusa i Marije upisana u svojim srcima.

Pismo ravnatelja MI br. 9

2018. – Preko Bezgrješnoga Srca Marijina do Presvetoga Srca Isusova

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Jubilarna godina 2017. došla je kraju. Mnogi od vas pitaju se što se dogodilo ove godine. Mnogu su očekivali posebnu intervenciju s Neba, sličnu čudu sunca prije 100 godina u Fatimi. Drugi su čeznuli za otkrivanjem cijele treće fatimske tajne, a svi smo žarko željeli ove godine da Rusija bude posvećena Bezgrješnome Srcu Marijinu. Sve te nade su uništene. Upravo suprotno, mogli bismo reći da se čini kao da je gore nego ikada u Crkvi. Stoga se bojimo da će nakon ove godine Fatimu mnogi manje ili više zaboraviti.

Ali oni koji pogledaju malo dublje, moraju priznati da je Bezgrješna puno toga učinila ove jubilarne godine: na početku godine bilo je u Vojsci Bezgrješne oko 20.000 ljudi, a na kraju godine zahvalni smo što vidimo da je Bezgrješna odgovorila na naše molitve i blagoslovila naše napore skupljajući oko sebe 100.000 vitezova.

Marijino misijsko putovanje po Filipinima dalo je ovoj zemlji neopisive milosti, koje se često povezuju s pravim čudima njezina milosrđa. U mnogim zemljama Vojska Bezgrješne je procvjetala, uz produbljivanje marijanskoga života sa strane mnogih vjernika. Nikad prije nije bilo tolikih kontakata sa svećenicima i redovnicima koji su, privučeni otajstvom Fatime, prišli Tradiciji.

Ako pogledamo još dublje, postoji vrlo posebna milost koju nam je Bezgrješna dala: tko god je učinio iskreni napor ove godine, njega je uvela dubinski u otajstva njezina Srca. Koliko smo takvih svjedočanstava primili: „Nikada prije nisam razumio Mariju toliko temeljito... Nikad prije nisam iskusio njenu ljubav kao ove godine... Shvatio sam više nego ikada prije kako je ona potrebna cijelome mome životu... Mogao sam svoje posvećenje Bezgrješnoj živjeti bolje nego ikada prije!“

Molite Krunicu svaki dan!

Bezgrješna je za vrijeme svog ukazanja 13. listopada 1917. u Fatimi rekla djeci: „Ja sam Gospa od Krunice. Nastavite moliti Krunicu svaki dan“. U svakom ukazanju u Fatimi Gospa je zahtijevala svakodnevnu molitvu Krunice za spasenje svijeta. Krunica je Marijin dar.

Nema sumnje da danas Gospa želi upotrijebiti Krunicu da nas spasi i da nas preplavi milostima. Shvatite da nije slučajno da je izabrala pojaviti se u Fatimi pod naslovom „Gospe od Krunice“. Kao da je povezala najvažnije događaje našega doba sa svetom Krunicom.

U osobnom dnevniku sv. Maksimilijana Kolbea nalazimo ovo poglavlje: „Toliko Krunica znači toliko spašenih duša. Škapular, Krunica i Čudotvorna medaljica – to su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila ponuditi za spasenje čovječanstva“ – napisao je sveti Maksimilijan 1925. A u časopisu „Vitez Bezgrješne“ iz listopada iste godine je napisao: „Istina je da molitva Krunice nije obavezna pod kaznom grijeha, ali kakva se vrsta ljubavi ograničava na puke dužnosti, čije se zanemarivanje može vrlo lako pretvoriti u ozbiljan prijestup? Takav slijed događaja više bi nalikovao ropstvu nego djetinjoj ljubavi prema velikom nebeskom Ocu i najdražoj Majci. Ne, to ne bi bilo vrijedno nekoga tko ljubi Mariju! Onaj koji istinski ljubi Mariju traži priliku da joj što češće priđe, da što dulje ostane kod njezinih nogu (unutar ograničenja koja ima zbog dužnosti svog staleža). On joj povjerava sve svoje probleme i brige. Također on sam, koliko mu snage dopuštaju, razmatra i djeluje tako da Marijina djela teku na najbolji mogući način, da se Njezino kraljevstvo širi u dušama svih onih koji sada žive i koji će živjeti, poznanika ili stranaca, prijatelja ili neprijatelja, rođaka, sugrađana, zemljaka ili stranaca, katolika ili nekatolika. To su njegova nastojanja, njegove želje, za taj se cilj trudi. A gdje će netko naći svjetlo koje treba da bi znao kada i kako djelovati, ako ne uz njezine noge? Može li se negdje drugdje crpsti snaga za tako uzvišeni zadatak? „Oče naš...“, „Zdravo Marijo...“ U ožalošćena srca kapa utješni melem, u očajne duše opet sija zraka nade. Siromašni, oni koje je zadesila nedaća, oni koji se savijaju pod teretom briga, nedaća i križeva, sada sve više i jasnije i preciznije osjećaju da nisu siročad, da imaju Majku koja zna sve njihove žalosti, koja ima suosjećanja za njih, koja ih tješi i koja im dolazi u pomoć.

Pismo ravnatelja MI br. 8

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Prije točno 100 godina sveti Maksimilijan Kolbe je s dopuštenjem svoga poglavara utemeljio Militiju Immaculatae. Nema boljega načina da se prisjetimo toga nezaboravnoga događaja nego da damo samome utemeljitelju da nam progovori o tome:

,,VEĆ JE MNOGO VODE prošlo ispod mosta: sve se to odigralo prije skoro 18 godina, tako da sam skoro zaboravio brojne detalje. Međutim, budući da mi pater gvardijan [Kornel Czupryk] naređuje da dam izvještaj o počecima MI, opisat ću ono što mi sjećanje dopusti da se prisjetim.

Sjećam se da sam govorio sa svojom braćom svećenicima o bijednome stanju našega reda i o njegovoj budućnosti. U tim trenucima mi se u um utisnula sljedeća zamisao: ili ga treba ponovno izgraditi ili raspustiti. Osjećao sam duboku tugu za one mlade ljude koji bi nam često dolazili s najboljim namjerama i najčešće izgubili svoj ideal svetosti u samome samostanu. Pa ipak, nisam znao što u vezi toga trebam točno poduzeti.

Dopustite mi da odem još dalje u prošlost. Još se uvijek sjećam kako sam kao mali dječak kupio mali kip Bezgrješne za pet kopeka. A kada smo u malome sjemeništu bili u koru na Misi, obećao sam licem pognutim na tlo Presvetoj Djevici Mariji, čija se slika nalazila iznad oltara, da ću se za nju boriti. Ali kako? To nisam znao. No imao sam sliku borbe materijalnim oružjem.

Iz toga sam razloga, kada je došlo vrijeme da uđem u novicijat, povjerio ocu odgojitelju novaka, p. Dioniziju (Sowiak), blagoslovljene uspomene, tu moju poteškoću kod ulaska u redovnički život. On je promijenuo moju odluku u obvezu da svaki dan molim ,,Sub tuum praesidium”. Nastavio sam moliti tu molitvu sve do današnjega dana, iako danas znam koju vrstu borbe je Bezgrješna imala na srcu.

Pismo ravnatelja MI br. 7

Dragi vitezovi Bezgrješne,

Radi se o staroj tradiciji – još iz Staroga zavjeta, ali kojoj su apostoli u sobi posljednje večere dali posebno značenje – tradiciji da se dolično pripremimo za važne milosne dane. Godišnjica koju ćemo zajedno slaviti ovoga kolovoza u Fatimi (neki barem duhovno ujedinjeni) može se bez pretjerivanja opisati kao jedinstvena i veličanstvena: 100 godina Fatime i MI (Vojske Bezgrješne)!

Gospa je 19. kolovoza 1917. iznenadila  djecu pastire (a preko njih i nas) s najosobnijim od šest ukazanja na mjestu po imenu Valinhos, daleko od uobičajenog mjesta ukazanja – mjesta koje je danas simbol mira i promišljanja, kao suprotnost užurbanom glavnom svetištu. Tamo je govorila djeci sa žalosnim izrazom lica:

“Molite, puno molite i činite žrtve za grješnike; jer mnoge duše dolaze u pakao budući da za njih nitko ne prikazuje žrtve i nitko ne moli.“

Je li slučajnost da nam je točno sto godina od tog dana dopušteno da se okupimo na tom istom mjestu?

Dopustite mi da kao pripravu na hodočašće citiram nekoliko misli iz prvog dijela moje knjige o Fatimi:

,,Molite – molite – vrlo mnogo!“ To ponavljanje istih riječi također je jedinstveno za Fatimu. Možemo razabrati tri elementa u tom vapaju ljubavi.

Prvi: Gospa svojim žalosnim očima prodirući u naše oči i naše duše šapuće našem srcu: „Moje voljeno dijete, preklinjem te, moli! Bez molitve nećeš spasiti svoju dušu, bez molitve ne možeš biti sjedinjen s Bogom i ne možeš primiti Njegove milosti!“ 

Pismo ravnatelja MI br. 6

Dragi vitezovi Bezgrješne,

kadgod sveti Maksimilijan Kolbe govori o Gospi, obično se služi istim naslovima: „Bezgrješna“, „Nebeska majka“ ( koju je obično oslovljavao nježnim nadimkom Mamusia – majčica), i ,,Kraljica neba i zemlje“.

Sada želimo detaljnije proučiti posljednja dva naslova, jer je cilj i velika želja svakog viteza stalno sve bolje upoznavati i ljubiti Bezgrješnu i da je i drugi isto tako upoznaju i ljube.

Svi vjerni katolici mole se i pjevaju Gospi kao majci i kraljici, stoga se možda čini suvišno trošiti vrijeme na tako očigledne stvari.

No ipak, usuđujem se reći da upotrebljavamo riječi koje nikada nećemo razumjeti u njihovoj punini. Što znači biti majka? Dobra majka je posve vezana za svoje dijete, voli ga svim srcem svojim i voljela bi mu dati sve što i sama posjeduje. Daje djetetu život, njeguje ga, odijeva, brine se za njegovu tjelesnu i duhovnu dobrobit, odgaja ga i uvodi u život. Štiti ga od opasnosti i žrtvuje se samo da dijete bude dobro i sretno.

Ako to primijenimo na Gospu, onda moramo biti uvjereni da ONA nije samo majka ove vrste, već da njezino majčinstvo beskrajno nadilazi te uvjete i definicije. Sv. Ljudevit Montfort pokušao je objasniti Gospinu ljubav prema njezinoj djeci na sljedeći način: ,,Ona ih ljubi nježno, nježnije nego sve majke svijeta zajedno. Ulijte svu tu ljubav u srce jedne majke za jedino dijete. Ljubav te majke zacijelo bi bila neizmjerna. Pa opet Marijina ljubav za svako njezino dijete ima više blagosti nego što ima ljubav majke za to jedino dijete.“ Razmatranje o tim riječima dovoljno je da nam se zavrti u glavi! Ali tu stižemo blizu istini, pravome značenju: Marija je moja majka! Ali nama je teško to doista vjerovati: „Moja Gospo! Ja vjerujem da me voliš! Ali da me toliko voliš je tako začuđujuće; ne samo više nego što je sv. Monika voljela svog sv. Augustina, ne samo 10 puta više, već milijun puta više!“.

A tako je s nama i kada se radi o poznatim naslovima, na primjer: „Majka od trajne pomoći“: u svakom trenutku, danju i noću, u svim situacijama, Gospa nam čezne dati u obilju svu svoju pomoć, svu moć i milost, svo svjetlo i snagu. Ili ,,Majka dobroga savjeta”: ne samo da nam tu i tamo da neki mali savjet, već u svakom trenutku i svakoj situaciji i svakoj prilici želi nam rasvijetliti i pružiti razumijevanje što točno trebamo učiniti ili izbjegavati. 

Vitezovima Bezgrješne

Kao prvo, želim izraziti svoju duboku zahvalnost na vašoj velikodušnosti što u ovoj godini želite biti istinski „apostoli Fatime“, odgovarajući velikodušno na poziv Generalnog poglavara da se pridružite Križarskoj vojni, koja se ovaj puta ne sastoji samo od molitve krunice, nego i od prikazivanja mnogih žrtava našoj Gospi Fatimskoj, da njezin svečani zahtjev napokon bude ispunjen. Na taj način ćete činiti ono što je Gospa zatražila 19. kolovoza 1917. u Valinhosu: “Molite i činite žrtve; toliko duša ide u pakao jer nitko ne moli niti čini žrtve za njih“. Ako promatramo tu jednostavnu rečenicu, lako ćemo otkriti silnu žalost i patnju njezina Srca. Ako se netko pita zašto je to Gospa rekla, odgovor je jednostavan: majka koja voli svoju djecu skoro neizmjerno, mora sa silnom žalošću gledati kako mnoga od njih zauvijek odlutaju s pravog puta. Ali možda je jedna druga vrsta žalosti još dublja: Ona, djeliteljica svih milosti, stojeći pod križem, primila je od svog raspetoga Sina sve milosti za obraćenje i posvećenje svih ljudi. Međutim, prema Božjoj volji se te milosti mogu „osloboditi“ i poteći u duše samo ako Ona pronađe sredstva ili kanale za prenošenje tih milosti iz njezina Bezgrješnoga Srca u te duše.

Koja je čast biti pozvan od naše Nebeske Kraljice, biti izabran za takvu istaknutu povlasticu! Koja je čast dobiti takav zadatak koji nadmašuje najveća i najvrednija djela koja može neko ljudsko biće učiniti! Vladati svim zemljama, biti profesor najučenijim ljudima, biti liječnik i dati svima dvadeset godina života više... svi takvi neostvarivi snovi ništa su u usporedbi s činjenicom da jednom postanemo sredstvo Bezgrješne u davanju besmrtnog života duši, u mijenjanju sudbine čovjeka iz vječnog prokletstva u vječnu radost!

Ali jao! Koja je najdublja žalost naše Nebeske Majke? Ona daje tolike milosti, bdije nad svojim voljenim djetetom, odgaja, hrani, štiti, upravlja svoje nebeske oči danju i noću prema njemu, tako da mu zlo ne može naškoditi. Ali dijete je često gluho na njezine ponizne zahtjeve, njezina tjeskobna šaputanja, njezine suze: „Dijete moje, molim te, moli i čini žrtve, jer mnogi idu u pakao! Pomozi mi spasiti duše!“.

Nije li Ona 50 godina nakon Fatime dokazala svijetu i svim katolicima koliko mnogo cijeni velikodušnost svojih instrumenata, legionara, vitezova, plave vojske? Nije li spasila milijune zbog njihovih nastojanja i pobijedila u svim bitkama protiv đavala utjelovljenih u tim komunističkim i masonskim zvjerima?

A posljednjih pedeset godina? Zar se ne mogu sažeti kao potpuni prezir prema zahtjevima naše Majke i Kraljice? Njezine vojske su udaljene, uništene. Vapaj Majke za spašavanjem njezine izgubljene djece uglavnom se ignorira.

Pismo ravnatelja MI br. 5

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Zašto se Sotona okružuje divovskim vojskama na zemlji? Zašto zvijeri u Otkrivenju? Razlog je taj da bi raširio svoju bezbožnost s većim učinkom, da bi izopačio ljude tako da prestanu štovati Boga i da se priključe zboru nezahvalnika i ravnodušnih. Koja radost za paklenu zmiju vidjeti Boga uvrijeđenog i Krista istjeranog iz Njegovog kraljevstva! Usredotočujući se na razaranje koje donose te vojske, poput pobjede masonstva, jad Crkve u agoniji, zablude sekti, progoni protiv kršćana, antikršćanski zakoni, uništenje kršćanske civilizacije itd., izlažemo se opasnosti zanemariti pa čak i zaboraviti glavni razlog za djelovanje sve te paklenske mašinerije, odnosno vječnu propast svih i svakoga od nas.

Ponekad postoje revni katolici (pa čak i svećenici) koji snažno upozoravaju na veliku opasnost da duše budu zauvijek izgubljene, ali oni skoro nesvjesno govore „budući da sam tako vjeran sluga i apostol Blažene Djevice, ne moram se ničega bojati“. Tako, dok govore o spasenju duša, ne brinu se dovoljno ozbiljno o svom vlastitom spasenju. Kao što Sotona djeluje s velikim vojskama, tako se i Blažena Djevica okružuje također s vojskom; njezina mala vojska vjernih instrumenata s kojima i preko kojih podjeljuje milosti svijetu. Za koju svrhu? Za čuvanje katoličke Tradicije i vjere svih vremena, za pobjedu Krista Kralja i Njegove Majke na zemlji, za uništenje krivovjerja i utvrđenih bedema bezbožnosti, za obraćenje modernista i za slavu svete Majke Crkve itd. Koliko god važni ti ciljevi, ipak su oni sekundarni; jer prvi i najvažniji cilj djelovanja naše Gospe je spasiti svoju voljenu djecu od vječne nesreće.

Stoga vodimo računa da imamo ispravne prioritete i razmatrajmo s vremena na vrijeme o svrsi Vojske Bezgrješne: obraćenje i posvećenje svih preko Bezgrješne za njihovo vječno spasenje i samo radi toga.

Te dvije neprijateljske vojske suprotstavljene su jedna drugoj u ratu koji će završiti na kraju svijeta. U zadnje dane koji vode k njemu, borba će se biti sve žešća. A koji je željeni rezultat te borbe kod jedne, a koji kod druge strane? Jer cilj đavlove vojske je „uništiti bestidnicu“ (Voltaire), odnosno uništiti pravu Crkvu. Za nas, cilj je pobjeda Bezgrješnog Srca Marijinog, obraćenje Rusije i svijeta, gušenje komunističkog i masonskog utjecaja na javni život, obnova kršćanstva i katoličkih država, povratak Tradiciji naše Blažene Majke, katoličke i rimske Crkve... Ali opet, budite na oprezu! Iako su sve to važna dostignuća, postoji opasnost u pogledu na ovaj rat kao na puku borbu moći, s ciljem povećavanja naših redova i poraza neprijatelja u usredotočavanju svih svojih napora da vidimo realizirane ciljeve (posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinom, uspjeh našeg apostolskog djelovanja...).

Obred primanja u MI

Svečani obred primanja održat će se:

25. ožujka u Splitu

(subota, blagdan Blagovijesti, nakon sv. Mise u 18 h)

26. ožujka u Rijeci

(IV. korizmena nedjelja, nakon sv. Mise u 10 h)

26. ožujka u Zagrebu

(IV. korizmena nedjelja, nakon sv. Mise u 18 h)

Obveze članova MI 1 (prva razina):

- život u duhu predanja Bezgrješnom Srcu Marijinom

- nositi Čudotvornu medaljicu

- svakodnevno moliti molitvu:

O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo, moli za one koji se Tebi ne utječu, a naročito za masone i za sve one koji su Tebi preporučeni.

Svi koji žele biti primljeni pozvani su privatno izmoliti devetnicu koja se sastoji od svakodnevne molitve litanija Blažene Djevice Marije, počevši od 17. do 25. ožujka.

Militia Immaculatae (MI) - Vojska Bezgrješne

Nakon što smo prethodno izvijestili o otvaranju stranice Vojske Bezgrješne na kojoj se predstavlja ovaj važan apostolat koji je u okviru Svećeničkog bratstva sv. Pija X. obnovljen prema izvornim – tradicionalnim načelima, stranica je nedavno preuređena u novo izdanje te je dobila i svoju hrvatsku verziju: https://militia-immaculatae.info/hr/. Na stranici se mogu pronaći sve važne informacije o MI – o životu njezinog utemeljitelja, sv. Maksimilijana Kolbea, o Čudotvornoj medaljici kao njezinom sredstvu, o glavnim načelima apostolata kao i praktičneupute.

Svećeničko bratstvo u Vojsci Bezgrješne vidi jedno od ključnih sredstava za za širenje Kristovog kraljevstva po Bezgrješnoj te je želi što je više moguće proširiti na mjestima na kojima djeluje. Ona je već zaživjela u brojnim našim prioratima i kapelama, a posebna je nakana da se u ovoj 2017., fatimskoj godini, još više proširi. Ta nakana uključuje i Hrvatsku, gdje bi se svečani obred primanja (koji možete pronaći ovdje) upriličio prigodom velikog marijanskog blagdana Blagovijesti (25. ožujka) – na sam blagdan kao i nedjelju nakon toga neposredno nakon svetih Misa koje će se tih dana služiti u Zagrebu, Splitu i Rijeci.

Svi vjernici koji se s ispravnom nakanom (vjernosti Tradiciji i odbacivanja modernizma, težnje za izbjegavanjem svakog grijeha i vlastitim posvećenjem) žele predati Bezgrješnoj, slobodni su i pozvani pristupiti obredu i postati vitezovi Bezgrješne. Sve potrebne informacije, upute i savjeti mogu se pronaći na stranici MI, a priprava za obred primanja vršit će se i na Misama Svećeničkog bratstva u mjesecu ožujka gdje će se u propovijedima nastojati vjernike pripremiti za ovaj svečani čin.

Cijeli svijet za Krista po Bezgrješnoj!

Pismo ravnatelja MI br. 4

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Još od svog djetinjstva sveti Maksimilijan Kolbe primio je duboku ljubav i poštovanje prema Gospi. Odrastao je uz poljske pobožnosti ,,velikoj Majci Božjoj“, ,,Majci milosrđa”, ,,Presvetoj i blaženoj Djevici” i mnoge druge naslove dobro poznate svim katolicima u toj zemlji. Bezgrješno začeće posebno se slavilo da bi naglasilo katoličku istinu nasuprot raskolničkoj Ruskoj pravoslavnoj crkvi koji nisu primili taj privilegij kao dogmu vjere. Međutim, naslov ,,Immaculata” kao primjereno ime je upravo on skovao: on je htio učiniti popularnim veliko otajstvo Bezgrješnog začeća koje je za njega bilo više od sadržaja dogme proglašene 1854., da je Gospa začeta po jedinstvenoj povlastici da je izuzeta od ljage istočnog grijeha. Često je govorio o praktičnim aspektima te vjerske istine, koja je postala izvor čitavog njegovog duhovnog života i neizmjernog apostolskog djelovanja. Najljepši plod te pobožnosti zasigurno je Militia Immaculatae, skupljajući oko nje sve veći broj duša koje su nadahnute i zanesene time što je Ona bezgrješna.

Glavna misao iza osnivanja MI je formirati vojsku oko Gospe, jednu elitnu postrojbu punu ideala; zato ih je sveti Maximilian nazivao ‘vitezovima’, a ne običnim vojnicima. On je imao na umu veliko božansko pravilo: Bog u svom djelovanju na zemlji uvijek koristi stvorene instrumente i uglavnom bez njih ne djeluje u svijetu. Njegovo kraljevstvo na zemlji je svećenička Crkva i svaki kršćanin koji će surađivati s milošću Božjom u spasenju duša da ispuni najveću zapovijed - ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu.

MI je postala važno sredstvo u buđenju često uspavanih vjernika i da ih učini svjesnima njihove ključne uloge u vojujućoj Crkvi: da se bore na strani Žene iz Otkrivenja protiv neprijatelja našeg spasenja. Koja je to milost otkriti ponovno naš plemeniti, vječni i besmrtni poziv! Ona nas poziva u svom obilnom milosrđu, da radimo na pobjedi Njezinog Bezgrješnog Srca; ona nam dopušta da postanemo ,,lovci na duše” i postiže da donosimo ,,vječne plodove” s vječnom nagradom, jer ,,ono što činimo za druge, činimo dvostruko, trostruko i više za naše vlastito dobro”.

Pismo ravnatelja MI br. 3

Dragi vitezovi Bezgrješne!

Uđimo u mjesec svete krunice sa žarkom željom i čvrstom odlukom da ćemo poslušati Bezgrješno Srce kada od nas traži da molimo krunicu svaki dan. Više nego što je to bio slučaj ikada prije, mi sada živimo u strašnim apokaliptičnim vremenima; stoga trebamo biti pod dubokim dojmom zbog riječi sestre Lucije: „Sada nam Bog daje zadnja dva sredstva za spasenje: pobožnost svete krunice i Bezgrješnom Srcu Marijinom.“ Samo s tim sredstvima spasit ćemo svoje duše i duše mnogih drugih. Mi, vitezovi, moramo biti na prvim linijama boreći se u ratnom pohodu Križarske vojne koju je pokrenuo naš Generalni poglavar da bismo Bezgrješno Srce upoznali i uzljubili i da njegov važan zahtjev bude konačno ispunjen za dobro svete majke Crkve i za spasenje mnogih duša.

Ali budite pozorni: nije dovoljno samo recitirati krunicu. Moramo imati pravu pobožnost, posežući za blagom skrivenim u toj otajstvenoj molitvi. I sam sveti Ljudevit Marija Grignion duboko razmatra o tom skrivenom blagu u svojoj knjizi o divnom otajstvu krunice, a papa Lav XIII. u svojim enciklikama o krunici opisuje krunicu na ovaj način: njezino vanjsko ‘tijelo’, njezina ‘materijalna strana’ je izgovorena molitva, ali unutarnji aspekt, njezina ‘duša’ je razmatranje o otajstvima Gospodinovog života preko Gospe.

U ovom pismu dopustite mi da prvo odgovorim na pitanje: zašto je krunica tako važna u ovim vremenima? Krunica je sada tako ključna za nas naprosto kao savršeni put da uđemo u Isusova otajstva preko Marije. KRUNICA JE PREČAC do otajstava GOSPODINOVIH. Pogotovo za zaposlene muškarce i žene naših vremena, krunica je NAJLAKŠE sredstvo za razmatranje o našoj vjeri: možda ne o svakom otajstvu, ali sigurno o najvažnijim otajstvima naše vjere, najvažnijima za naše spasenje.

Radosna otajstva – o KRISTOVOM dolasku na ovaj svijet – jasno nam pokazuju da središte stvaranja nije čovjek (nasuprot modernom kultu čovjeka), ni raj na zemlji, ni naš kratak život na zemlji, već KRIST GOSPODIN prisutan među nama. Radosna otajstva usredotočuju naše oči na Njega i pomažu nam nadvladati napast da učinimo laži i iluzije ovoga svijeta središtem svojih života. Žalosna otajstva pokazuju nam PUT kako trebamo živjeti na zemlji: “Nosi svoj križ svaki dan!” To je veliki zakon ljubavi koji se sastoji od toga da zaboravimo na sebe i da se prikažemo za slavu Božju i spasenje duša, identificirajući se s patnjama našeg Gospodina. A slavna otajstva pokazuju nam CILJ naših života: ne uspjeh na zemlji, već vječna slava zaslužena uskrsnućem našeg Gospodina. U ta tri otajstva imamo sve što nam je potrebno za naš duhovni život: temelj (Emanuel – Bog je s nama), put (križni put) i cilj (vječna slava). Na ovaj način krunica nas rasvjetljava i oslobađa od opasnosti ovog života, od hodanja varljivim putem prema propasti.

Drugo, dopustite mi da vam predstavim neke dublje aspekte svete krunice, jer ova molitva u nas donosi samog Boga preko Marije i vraća nas Bogu preko Marije!

Čudotvorna medaljica – znak ljubavi

„Svi koji budu nosili ovu medaljicu, primit će velike milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji je budu nosili s pouzdanjem."

Znak ljubavi

Čudotvorna medaljica je blagoslovina koju je priznala Katolička Crkva, vanjski znak s unutarnjim djelovanjem. Blagoslovine ne djeluju same po sebi, nego po prošnji Crkve i po pobožnoj uporabi vjernika. Stoga medalju prije uporabe blagoslovi svećenik. Na nju se zazove Božji blagoslov.

Medaljica je znak ljubavi naše nebeske Majke prema svojoj djeci. Ako medaljicu nosimo kao znak za to da smo djeca Marijina i u pouzdanju da nam Marija po ovoj medaljici daje svoju zaštitu i blagoslov, onda medaljica postaje znakom naše ljubavi prema Mariji.

Podrijetlo medaljice

Dana 27. studenog 1830. ukazala se Presveta Djevica Marija u matičnoj kući sestara Milosrdnica u Parizu novakinji Katarini Labouré. Pod nogom Blažene Djevice, koja je stajala na kugli zemaljskoj, motala se zmija. Time se očito upućuje na Prvu knjigu Biblije, knjigu Postanka (3,15) gdje Bog govori sotonskoj zmiji:

„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ona će ti glavu satirati.“