Christus Rex

Kardinal Brandmüller odbacuje Pripravni dokument Sinode o Amazoniji



Kardinal Walter Brandmüller, predsjednik Papinskoga vijeća za povijesne znanosti od 1998. do 2009. i jedan od sastavljača glasovite dubije o Amoris Laetitiji iz 2016. godine – na koju papa Franjo nikada nije odgovorio – optužio je Instrumentum laboris (radni dokument) nadolazeće Sinode o Amazoniji za krivovjerje i otpadništvo.

Njegovu izjavu objavio je vatikanist Sandro Magister 27. lipnja 2019., deset dana nakon objave rimskoga dokumenta. On se pita o potrebi za ovom sinodom o Amazoniji pišući: ,,Treba se u načelu postaviti pitanje zašto bi se biskupska sinoda trebala baviti temama koje – kao što je sada slučaj s tri četvrtine Instrumentum laborisa – imaju u najboljem slučaju tek marginalno ikakve veze s evanđeljima i Crkvom. Očigledno se ovdje događa da se biskupska sinoda agresivno upliće u čisto svjetovne poslove države i društva u Brazilu. Trebamo se zapitati: kakve veze imaju ekologija, gospodarstvo i politika s nalogom i poslanjem Crkve?

,,I najviše od svega: koja stručna ekspertiza ovlašćuje crkvenu Biskupsku sinodu da daje izjave u tim područjima?

,,Ako biskupska sinoda doista to učini, to bi bilo prekoračenje granica i klerikalna drzovitost, koju bi tada državne vlasti morale odbaciti.

Visoki prelat naglašava: ,,Treba dodati još jedan vidik koji se može pronaći kroz cijeli Instrumentum Laboris, a to je vrlo pozitivna prosudba naravnih religija, koja uključuje urođeničke prakse iscjeljivanja i slično, pa čak i mitsko-religijske prakse i oblike kultova. U kontekstu poziva na sklad s prirodom, čak se govori i o dijalogu s duhovima (br. 75)... teritorij – tj. šume amazonske regije – čak se proglašava locusom theologicusom, posebnim izvorom božanske objave. To bi bila mjesta bogojavljenja gdje se pokazuju spremišta života i mudrosti koja govore o Bogu (br. 19). Za Instrumentum laboris karakteristično je proturacionalno odbacivanje ,,zapadne kulture koja naglašava važnost razuma. A u isto se vrijeme posljedična regresija od Logosa do mita podiže na kriterij onoga što Instrumentum laboris naziva inkulturacijom Crkve. Rezultat je prirodna religija sa kršćanskom krinkom.

Kardinal Brandmüller ističe dva cilja ove sinode i nijekanje hijerarhije Crkve u sljedećim riječima: ,,Nemoguće je prikriti da je 'sinoda' posebno namijenjena za provedbu dva najvrednija projekta koja do sada nikada nisu provedena, a to su ukidanje celibata i uvođenje ženskoga svećenstva – počevši najprije s ženskim đakonatom. U svakom slučaju, riječ je o 'prihvaćanju uloge, vodstva žene unutar Crkve' (129a3). Na sličan način će se sada 'otvoriti novi prostori za stvaranje novih službi, na što nas poziva ovaj povijesni trenutak. Vrijeme je da se posluša glas Amazonije'... ” (br. 43).

,,Ali tu se izostavlja činjenica da je konačno i Ivan Pavao II. s najvećom učiteljskom vlašću izjavio da Crkva nema vlasti podjeljivati sakrament svetoga reda ženama. Doista, u 2000 godina Crkva nikada nije ženama podjeljivala sakrament svetoga reda (Ordinatio sacerdotalis, 22. svibnja 1994.). Zahtjev koji je u izravnoj suprotnosti s tom činjenicom pokazuje da sada autori Instrumentum laborisa riječ 'Crkva' upotrebljavaju isključivo kao sociološki pojam.

,,Na sličan način – premda je to ipak usput spomenuto – u br. 127... pita se ne bi li bilo prikladno 'preispitati ideju da izvršavanje jurisdikcije (vlasti upravljanja) u sakramentu svetoga Reda mora biti povezano u svim područjima (sakramentalnom, sudbenom, upravnom) i na stalni način'. Iz takvog pogrešnog gledišta potom proistječe (u br. 129) poziv na stvaranje novih službi koje odgovaraju potrebama amazonskih naroda.

Sva ta razmišljanja navode njemačkoga prelata na izravnu tvrdnju: ,,Instrumentum laboris tereti Biskupsku sinodu, a konačno i papu, s teškim lomom naspram pologa vjere (depositum fidei), što posljedično znači samouništenje Crkve ili preobrazba Kristovog otajstvenoga Tijela (Corpus Christi mysticum) u sekularnu nevladinu organizaciju s ekološko-socijalno-psihološkim nalogom... Svjedočimo novome obliku klasičnoga modernizma s početka 20. stoljeća.

Otuda čvrsti zaključak kardinala Brandmüllera: „Sada se mora inzistirati na tvrdnji da Instrumentum laboris proturječi obvezujućem učenju Crkve u odlučnim točkama i stoga se mora kvalificirati kao heretičan. Budući da se čak i činjenica božanske objave ovdje dovodi u pitanje ili shvaća pogrešno, treba reći da se tu radi i o otpadu.

To je još opravdanije u svjetlu činjenice da Instrumentum Laboris koristi čisto imanentistički pojam religije i da religiju smatra rezultatom i oblikom izražavanja čovjekova vlastitog duhovnog iskustva. Korištenje kršćanskih riječi i pojmova ne može prikriti da se one koriste samo kao prazne riječi, unatoč njihovom izvornom značenju.

Instrumentum laboris za Amazonsku sinodu predstavlja napad na temelje vjere, i to na način koji se do sada nije smatrao mogućim. Stoga ga treba sa svom odlučnošću odbaciti.”

Rajna zagađuje Amazoniju i Tiber

Stefano Fontana je u svom uvodniku u La Nuova Bussola Quotidiana od 19. lipnja, također zatražio od biskupa da odbace ovaj radni dokument. Roberto de Mattei je to učinio i na američkoj internetskoj stranici Rorate Cœli 20. lipnja: ,,Hoće li biskupi, nasljednici apostola, šutjeti? Hoće li kardinali, papinski savjetnici u upravljanju Crkvom, šutjeti, suočeni s ovim političko-religijskim manifestom koji izopačuje nauk i praksu otajstvenoga Tijela Kristova?

U gore citiranom uvodniku Stefano Fontana jezgrovito nastavlja govoriti o Instrumentum laborisu: ,,Dva gnosticizma stapaju se u dokumentu. Prvi je ideja da spasenje proizlazi iz prakse, kršćanstva revidiranog iz povijesne situacije (eksploatacije): to je glas teologije oslobođenja. Drugi je predstavljen ekološkim primitivizmom života u 'cjelini' Majke Zemlje u kojem će amazonski narodi koji se danas eksploatiraju postati vlasnici. Dva gnosticizma u jednom. Dva mala amazonska gnosticizma, u velikoj mjeri zapadni izvoz, nastao u propovjedaonicama nove europske katoličke teologije.

Ovaj modernistički europski utjecaj, posebice njemački, potvrđuje nedavno održani sastanak (zatvoren za javnost) u Rimu. Edward Pentin opisuje to u svom članku ,,'Studijski sastanak' predamazonske sinode održan u Rimu” u National Catholic Register od 26. lipnja. ,,Privatni sastanak održan radi rasprave o nadolazećoj Amazonskoj sinodi koji je uključivao većinski njemačke prelate i stručnjake održan je u utorak (25. lipnja) u Rimu. Među sudionicima pozvanima na studijski sastanak ,,koji se održao u samostanu i kući za duhovne vježbe na periferiji Rima koji vodi družba Ancelle di Cristo Re… bili su brazilski kardinal Claudio Hummes, generalni glasnogovornik Sinode i predsjednik REPAM-a [Red Eclesial Pan-Amazonica]... kardinal Lorenzo Baldisseri, glavni tajnik Biskupske sinode i kardinal Walter Kasper, bliski teološki savjetnik pape Franje.

,,Prisutan je bio i austrijski biskup emeritus Erwin Kräutler iz Teritorijalne prelature Xingu u Brazilu, kojeg je papa Franjo imenovao za stručnog savjetnika Sinode. Biskup Kräutler se zalagao za ređenje oženjenih muškaraca u Amazoniji i izrazio podršku za žensko svećenstvo. Smatra se da je pomogao u pisanju kontroverznog radnog dokumenta sinode objavljenog prošlog tjedna.

,,Ostali sudionici bili su biskup Franz-Josef Overbeck iz Essena, Njemačke, predstojnik Povjerenstva njemačkih biskupa za Latinsku Ameriku, koje kroz svoju pomoćnu organizaciju Adveniat pruža značajnu financijsku i pastoralnu potporu Latinskoj Americi. Prošlog mjeseca je biskup Overbeck izjavio da će Sinoda odvesti Crkvu na 'točku bez povratka', a nakon toga, 'ništa neće biti kao što je bilo'.

,,Nijedan od sudionika s popisa današnjega sastanka nije poznat po svojoj pravovjernosti. Među njima je bio p. Hubert Wolf, teolog i crkveni povjesničar, za koga jedan informirani izvor govori da je 'teoretski i praktično protiv klerikalnog celibata'. On je kao student Sveučilišta u Tübingenu zaređen za svećenika u svojoj rodnoj biskupiji Rottenburg-Stuttgart devedesetih godina kada je kardinal Kasper bio dijecezanski biskup.

,,A unatoč snažnom naglasku u radnom dokumentu na slušanje 'glasa Amazonije', značajan i zajednički faktor na ovom sastanku je veliki broj sudionika europskih, a posebice njemačkih prelata i teologa, pored naizgled malobrojnih ili odsutnih amazonskih glasova.

,,Snažan doprinos prelata i teologa njemačkog govornog područja doveo je zabrinute promatrače do uvjerenja da je Sinoda njihovo sredstvo za nametanje i provedbu svoje ideološke agende – što je za neke posebno zbunjujuće, s obzirom na sve-samo-ne-zavidno stanje Katoličke Crkve u zemljama njemačkog govornog područja i drugim crkvama u Europi.

,,Izvještavajući o Drugom vatikanskom saboru, američki svećenik Ralph Witgen napisao je glasovitu knjigu ,,Rajna teče u Tiber [u najnovijem izdanju: Priča o Drugom vatikanskom iznutra]. U njoj je izložio utjecaj njemačke Crkve na taj skup. 21. lipnja pitamo se utječe li Rajna u Amazoniju, a njemački kardinal Gerhard Müller, umirovljeni predstojnik Kongregacije za nauk vjere, izjavio je za Register: 'Vidimo da to nije dobar utjecaj jer Crkva u Njemačkoj opada'.

,,'Oni [njemački crkveni vođe] nisu svjesni stvarnih problema [u današnjoj Crkvi] i govore o seksualnom moralu, celibatu i ženskom svećenstvu', rekao je, 'a ne govore o Bogu, Isusu Kristu, milosti, sakramentima, vjeri, nadi i ljubavi, teološkim krepostima'.

Tijekom Koncila, naočigled modernističke subverzije koja dolazi iz zemalja njemačkog govornog područja, došlo je do reakcije kroz skupinu Cœtus Internationalis Patrum u kojoj se istaknuo nadbiskup Marcel Lefebvre. Nadamo se da će doći do slične reakcije kako bi se zaustavilo onečišćenje Rajne. To je jedina ,,cjelovita ekologija, potpuno katolička, koja može prevladati nad rasprostranjenim teološkim poremećajem. Sve ostalo je samo fikcija.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Glasnik: