D
uha Svetoga primamo najprije u sakramentu Krštenja, ali osobito u sakramentu Potvrde.
Milost Potvrde daje nam obilje darova Duha Svetoga, koji jačaju naš nadnaravni život i vode nas do savršenstva. Na taj način nam je omogućeno da postanemo svjedoci i Kristovi vojnici.
No činjenica je da sakrament Potvrde često predstavlja prolaznu epizodu u životu sazrijevajućega kršćanina, dok milosti povezane s njim leže jalove i ovaj veliki sakrament ne donosi gotovo nikakav plod za veliki broj ljudi. Dan nam je neizbrisiv znak za cijelu vječnost, a ipak ovaj znak ne sjaji, već kao da je mrtav u nama! Tko može ponovno vratiti ta skrivena blaga, ako ne Zaručnica Duha Svetoga?
Marija je bila prisutna među apostolima kada je Duh Sveti sišao na njih u vatrenim jezicima. Crkvena umjetnost uvijek ju prikazuje u središtu, kao da sugerira da se vatreni jezici Duha Svetoga šire na druge samo po Njezinome zagovoru. Sakrament Potvrde je "naša Pedesetnica". A živjeti u neizbrisivom znaku Duha Svetoga može naše duše dovesti do vrha svetosti.
Prva milost Potvrde jest da nam omogućava da započnemo put ka savršenstvu jačanjem naših duhovnih energija i čineći nas da izrastemo "u čovjeka savršena, u mjeru dobi punine Kristove" (Efežanima 4,13). Duh Sveti ispunjava nas preobiljem svojih darova i milosti; On nas jača i preobražava, jednom riječju ispunjava svoje poslanje koje je započeo u Marijinom krilu kod Utjelovljenja. Znamo da Duh Sveti uvijek djeluje u potpunosti po Mariji. U skladu s tim, logično je da me milosti i darovi Duha Svetoga čine savršenim kršćaninom u onoj mjeri u kojoj se stavljam pod Njezin zaštitnički plašt. Drugim riječima, Duh Sveti raspodjeljuje svoje milosti i darove uvijek u vrlo konkretnom liku Posrednice svih Njegovih milosti.
To znači da darovi uvijek počinju djelovati kada se osoba u potpunosti stavi u ruke Bezgrješne kao Njezino oruđe. „Duh Sveti ne daje milost, Otac ne šalje svoj vlastiti nadnaravni život po Sinu i Duhu Svetome u dušu, osim putem Posrednice svih milosti, Bezgrješne, uz Njezinu suradnju i uz Njezin pristanak. Primila je sva blaga milosti kao svoja vlastita i podjeljuje ih kome hoće i u mjeri u kojoj hoće” (sv. Maksimilijan Kolbe).
Na taj se način neizbrisiv znak sakramenta Potvrde primjenjuje na sasvim konkretan način. Moglo bi se reći da "previše-duhovna" narav Duha Svetoga, koja za nas ljudska bića vezana za tjelesno, teži tome da se čini da Njegova djelotvornost izgleda udaljena, apstraktna i čisto teoretska, sada postaje konkretna, vidljiva i praktična stvarnost po Njegovoj Zaručnici, Bezgrješnoj.
Izvor: fsspx.news
