Sv. Josip: Princ Kuće Judine

Serijal; sv. Ljudevit kralj sud sudi u sjeni Hrasta od Vincennesa okružen svojim narodom

Sv. Bernardin Sijenski iznosi:

S

v. Josip je izvršio poslanje da čuva i brine za Mariju i Isusa veoma vjerno, stoga ga je Gospodar oslovio onim riječima: "Dobro si učinio, dobri i vjerni slugo, uđi u radost svoga Gospodara." Ove riječi otkrivaju u velikome Svecu trojno stanje.

Prvo opisuje u ovome svetome mužu njegovu narav, u njoj sjaji plemenitost njegova roda. Gospodin reče "dobri slugo" osvrćući se na plemenitu narav koju mu je On udijelio. Uistinu, on je bio iz patrijarhalnog, kraljevskog i prinčevskog roda. Kako bismo bolje to shvatili, razmotrimo prirodnu plemenitost triju članova Obitelji: Žena, Muž i Dijete.

Blažena Djevica je plemenitija od ikojeg stvora koje je ikada postojalo ili će postojati. Sv. Matej, tri put iznoseći 14 naraštaja od Abrahama do Krista, pokazuje kako ona potječe od 14 Patrijarha, 14 Kraljeva i 14 Prinčeva. Sv. Luka, također opisujući njezinu plemenitost, ide natrag u njegovom rodoslovlju od Adama do Eve sve do Krista Boga.

Ljiljan: Simbol čistoće i Judine kraljevske kuće

Krist, koji ne imâ majke na Nebu niti oca na zemlji, dobi od Djevice sve Svoje čovječanstvo, i posljedično rodoslovlje koje Ga čini sinom Davidovim i daje Mu braću plemenita podrijetla. Njegova Presveta Majka Mu je to dala. Dostojanstvo Princa, Kralja i Patrijarha svega izraelskoga naroda je utemeljeno s obzirom na Presvetu Djevicu, da bi se jasno pokazalo da je tjelesna plemenitost dana od Boga ljudskome rodu u Adamu prvenstveno da dođe, kroz mnoge naraštaje, do Djevice Marije; i kroz nju, na kraju završi u Kristu, Presvetom Sinu Božjem.

Sv. Josip je rođen od patrijarhalnog, kraljevskog i prinčevskog roda u izravnoj liniji. Sv. Matej utvrđuje ju kroz sve oce od Abrahama do zaručnika Djevice, jasno pokazujući da se svo patrijarhalno, kraljevsko i prinčevsko dostojanstvo skuplja u njemu.

Umjesto da daje rodoslovlje Marije, sv. Matej opisuje Josipovo, koje ima samo akcidentalnu vezu s Kristovim, zbog tri razloga:

Prvi, da bi se slijedio običaj Hebrejâ i Svetoga Pisma, koji nikada ne uspostavlja rodoslovlje kroz žene ili majke, nego uvijek kroz muževe ili očeve.

Drugo, zbog srodnosti, Marija i Josip pripadali su istom plemenu, bili su rođaci.

Treće, da bi pokazao izvrsnost njihova braka, tijekom kojeg je Krist rođen, i gdje je njihovo zajedništvo bilo tako blisko da je sv. Josip zaslužio da ga se naziva, a u određenom smislu sigurno je bio, ocem Isusa Krista.

Krist je stoga Patrijarh, Kralj i Princ što je primio od Svoje Majke, od koje je primio građu, sve što drugi ljudi primaju od svojih majki. Stoga, Apostol govori da je rođen od Marije od roda Davidova po tijelu (Rim 1,3).

Sv. Luka također opisuje Kristovu plemenitost ... Tu plemenitost je prorokovao patrijarh Jakov kada je rekao: "Sinovi tvoga oca će ti se pokloniti," osvrćući se na klanjanje Božanstvu. Dodao je: "Žezlo neće odstupiti od Jude" (Post 49,8).

Sv. Josip: Trepet Vragova

Tako su evanđelisti opisali plemenitost Djevice i Josipa i očitovali Kristovu plemenitost. Josip je stoga bio tako plemenit da je, takoreći, dao vremenitu plemenitost Bogu u osobi Isusa Krista.

sv. Bernardin Sijenski, "Sveti Josip"
Sao Paulo: Paulinas, 1956, str. 17-23

***

"Znaj, moj sine, da je kraljevstvo Francuske predodređeno od Boga da bude obrana Rimske Crkve koja je jedina prava Crkva Kristova ... Ovo kraljevstvo će jednoga dana biti veliko među svim kraljevstvima, prigrliti će granice Rimskoga Carstva i podrediti sve narode svojemu žezlu ... trajati će do kraja vremena! Ono će biti pobjedonosno i uspješno tako dugo dok bude vjerno Rimskoj vjeri, ali oštro će biti kažnjeno kadgod bude nevjerno svome zvanju." sv. Remigije govori Klodvigu, čije ime nose francuski kraljevi.

Sv. Remigije prima sv. Ampulu po čudesnoj golubici prilikom krštenja Klodviga

"Baš kako je u prošlosti Judino pleme primilo odozgo poseban blagoslov među sinovima patrijarha Jakova, tako je Francusko kraljevstvo ponad svih naroda, okrunjeno rukom Boga Samoga izvanrednim povlasticama i milostima." Grgur IX., pismo sv. Ljudevitu 1259.

"Klodvigovo krštenje označava rođenje velike nacije: Judinog plemena nove ere." sv. Pio X. 28. prosinca 1907.

"Nećete držati Francusko kraljevstvo od Boga, nebeskoga Kralja ... nego će ga držati kralj Karlo, pravi nasljednik, jer Bog, nebeski Kralj, tako želi." Pismo Englezima, sv. Ivana Arška.

"Dodajemo također ovu bogoslužnu praksu Crkve za posvetu kršćanskih kraljeva, što nije samo mali dokaz, nego i prava potvrda onoga što branimo: "Francuskoga kralja posvećuje se sa svetom Krizmom, najplemenitijim od svetih ulja, koje se upotrebljava kod posvete biskupa. Kada su drugi kraljevi tražili Crkvu da ih posveti, ona ih je pomazala samo uljem katekumenâ. Posveta svetom Ampulom dala je kralju Francuske prvo mjesto nad drugim kraljevima, priznato i prihvaćeno prvodostojanstvo." izvadak iz La Voix des Francs No. 1.

Relikvijar sv. Ampule

"Da sam na bojnome polju, strijeljali bi me, jer zabranjeno nam je reći, pod prijetnjom smrtne kazne, ono što ću ti sada obznaniti. Zapanjen si pred našim iznenadnim odstupom kada smo stigli na prag Pariza. Nismo mogli dalje, Djevica je stajala ispred nas, raširenih ruku, gurajući nas svaki puta kada nam je naređeno naprijed. Nekoliko dana nismo znali je li to bila jedna od vaših nacionalnih svetica, Genoveva ili Ivana Arška. Zatim smo shvatili da nas je to Blažena Djevica prikovala na mjestu. Na 8. rujna [Rođenje BDM], odbila nas je tako silovito da smo svi, kao jedan, pobjegli. Što ti govorim ćeš nesumnjivo čuti opet, jer je nas možda 100.000 to vidjelo." njemački časnik o čudu od Marne, Courrier de la Manche, 9. siječnja 1917.

Notre-Dame de la Marne Monument