Christus Rex

Izvještaj s hodočašća Chartres-Paris (I.)

K
ako je ove godine zbog svima nam poznate epidemije COVID-19 odgođeno hodočašće iz Chartesa, donosimo prošlogodišnji izvještaj na kojem su sudjelovala dva vjernika iz Hrvatske.
1. Chartres

Od 8. do 10. lipnja 2019. godine održalo se tradicijsko hodočašće Chartres – Pariz koje organizira Svećeničko bratstvo svetog Pija X. Svake godine se organizira tako da pada na vikend od nedjelje Duhova. Nas dvojica hodočasnika iz Hrvatske smo imali sreću prisustvovati ove godine. Prijavili smo se putem interneta preko stranice www.pelerinagesdetradition.com koja organizira i ostala hodočašća za francuski distrikt Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Dan prije hodočašća, u petak 7. 6., putovali smo večernjim direktnim letom od Zagreba do Pariza. U Parizu smo prespavali kod naših dobročinitelja iz Pokreta francuske katoličke mladeži (fra. Le Mouvement de la jeunesse catholique de France (MJCF)) te smo se u subotu rano ujutro uputili u Chartres gdje smo stigli oko 7 sati. Pri dolasku smo ostavili našu prtljagu u kamione koji će je prebaciti do kampa u kojem će se noćiti. Sa sobom smo nosili malu naprtnjaču s osnovnim stvarima koje bi nam mogle zatrebati tijekom dana (voda, konzerve s hranom za ručak, kabanica…). Za one koji se dobro ne snalaze s francuskim jezikom (kao što smo mi), na stranicama američkog i engleskog distrikta Bratstva se mogu pronaći vrlo korisne upute u vezi svih stvari koje je potrebno nositi sa sobom. Nakon predaje prtljage slijedila je prijava kod organizatora na info pultu i kratko razgledavanje poznate katedrale u Chartresu (Cathédrale Notre-Dame de Chartres), gdje se čuva veo kojeg je nosila Blažena Djevica Marija kod Navještenja. Nakon što smo se pomolili pred tako vrijednom relikvijom i razgledali katedralu, uputili smo se na svetu Misu koja označuje početak hodočašća. Misa koju služi Bratstvo za početak hodočašća se nažalost redovno ne održava u katedrali u Chartresu već na otvorenom, pored katedrale, unatoč tome što je ona sama dovoljno velika da primi sve hodočasnike.

Dragocjena relikvija: Veo BDM izložen u katedrali Chartresa

Nakon Mise moglo je početi hodočašće prema Parizu. Nas dvojica hodočasnika iz Hrvatske smo bili pridruženi irskoj skupini, koja je činila dio veće skupine engleskog govornog područja (tu su još bile skupine iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, N. Zelanda, Australije…). Hodočasnici iz gostujućih zemalja, tj. nefrancuzi, su bili grupirani prvo po jezičnim skupinama, pa onda unutar tih skupina po državama. Npr. engleska (UK, SAD, Irska…), njemačka (Njemačka, Austrija, dio Švicarske…) skupina itd. Francuski hodočasnici su se dijelili po regijama (npr. Pariz, Akvitanija….). Hodočasnici su nosili zastave država iz kojih dolaze, ali i zastave regija, npr. Veneto, Bavarska, Katalonija… Na samom početku hodočašća, i nakon svake pauze za odmor, organizatori bi putem megafona najavljivali polazak i određivali bi kojim će se redoslijedom ići. To znači da je naša grupa ponekad hodala na čelu, ponekad u sredini i ponekad na kraju hodočašća.. Svakoj grupi je obično bio pridružen jedan svećenik koji je predvodio molitve i razmatranja.


Slika: Početak hodočašća u Chartresu, svećenik s hodočasnicima.

Hodalo se obično 2 i pol – 3 sata u komadu, nakon čega bi slijedila pauza za odmor, koja je obično trajala oko pola sata ili kod ručka oko sat vremena. Tijekom hodanja su se molila otajstva krunice, čitala su se razmatranja, pjevalo se i razgovaralo. Staze su se izmjenjivale od cesta između naselja, putova kroz lijepa polja do šumskih staza. Tempo je bio intenzivniji od obične ugodne šetnje. Organizatori su svako malo dijelili boce vode koje smo mogli uzeti u prolazu. Na svakom odmorištu su nas čekale i časne sestre koje bi pomagale onima koji su imali problema sa žuljevima i povijali im bolna mjesta. Oni kojima je bilo prenaporno dalje hodati tog dana bi se javili organizatorima i bili su prevezeni do kampa u kojem će se noćiti.

Slika: Svako malo su se dijelile boce s vodom

Slika: Pauza za odmor

Slika: Tretman žuljeva
Svećenici su hodali zajedno s ostalim hodočasnicima. Osim što su predvodili molitve grupe, to je hodočasnicima također bila prilika za duhovni razgovor i ispovijed.

Slika: Svećenik za ispovijed

Na čelu kolone se nosilo drveno raspelo te kipovi Blažene Djevice Marije i Presvetoga Srca Isusova. Hodočasnici iz različitih skupina su se izmjenjivali svakih desetak minuta u nošenju raspela i kipova.

Slika: Hodanje, raspelo na čelu
  
U kampu nas je dočekala prtljaga koju smo tog jutra predali u kamione. Smjestili smo se i raširili svoje prostirke i vreće za spavanje u jednom od zajedničkih šatora od kojih je svaki bio dovoljno velik da primi 20-ak hodočasnika. Većina hodočasnika, kao naši kolege iz Irske, su spavali u manjim šatorima za dvije – tri osobe koje su sami bili donijeli i postavili. U slučaju nekih većih i bolje organiziranih distrikta kao npr. njemačkog, skupine su imale ekipe zadužene za logistiku koji nisu hodali cijelu rutu svaki dan već su bili zaduženi za prijevoz i postavljanje šatora prije dolaska ostalih hodočasnika u kamp. Prije spavanja je bila prilika da se počastimo izvrsnim francuskim vinom koje su organizatori prodavali po vrlo pristupačnim cijenama uz druženje s ostalim hodočasnicima koje smo upoznali tijekom hodanja.
  
Slika: Šatori, Les Hommes (muškarci)

Slika: Jeftino i odlično francusko vino

Nedjelja nam je zbog nakupljenog umora od dana prije i puno kilometara koje je trebalo prevaliti bila najteži dan na hodočašću. Također, vrijeme nas taj dan nije baš poslužilo tako da nas je jedan dio puta pratila i kiša. Srećom pa smo imali kabanice sa sobom. Ali jednom kad se sve to prikazalo na veću slavu Božju i na nakane hodočašća odmah je sve bilo lakše i ubrzo se zaboravilo na sve te sitnice. Po dolasku u kamp te večeri, prisustvovali smo sv. Misi koju je predvodio biskup Bratstva mons. Tissier de Mallerais. Osim francuskog, biskup je održao propovijed i na još tri jezika; engleskom, španjolskom i njemačkom, tako da ga je većina hodočasnika mogla razumjeti, te je spomenuo svece i značajne katolike iz tih zemalja poput Francisca Franca, Williama Shakespearea, Izabele I. Kastiljske…


Slika: Nedjelja - marš kroz šumu

Slika: Kamp

Slika: Misa na nedjelju Duhova


Dok je prva noć bila suha i ugodna za spavanje, druge noći je u kampu bilo dosta više blata te je trava na kojoj smo spavali bila vlažna zbog padalina tog dana. Također, tu noć nas je probudila jaka kiša popraćena grmljavinom. Kiša je zadavala probleme nekim hodočasnicima koji su bili smjestili svoje vreće odmah uz ulaze u šator. Budućim hodočasnicima iz Hrvatske preporučamo ponijeti i dodatni najlon dovoljno velik da na njega mogu stati prostirka s vrećom za spavanje i torba, tako da se ništa ne smoči u slučaju mokrih uvjeta.

Ponedjeljak je bio treći i zadnji dan hodočašća. To je ujedno bio i najlakši dan za hodanje, vrijeme nas je izvrsno poslužilo i imali smo dosad najmanje kilometara za preći, malo manje od 30. Krenulo se opet rano ujutro iz kampa. Ovaj put smo bili smješteni na kraju hodočašća. Kombinacija ravnog terena, jutarnje maglice i kolone mnogih hodočasnika koji sa zastavama stupaju prema Parizu je bila prilika za uhvatiti jako lijepe kadrove.

  
Slika: Duga kolona hodočasnika prema Parizu


Posljednja pauza za odmor prije kraja hodočašća je bila na putu prema centru Pariza, u parku Bois de Boulogne koji se nalazi u zapadnom dijelu grada. Tamo su nam se pridružili mnogi koji nisu imali prilike sudjelovati u hodočašću posljednja dva dana, kao npr. mnoge obitelji s djecom. 

Slika: Tradicionalni franjevac

Nakon te pauze opet se organizirala kolona koja je krenula prema centru Pariza, s tim da su ovaj put kolonu predvodili skauti Bratstva noseći veliku francusku zastavu sa slikom Presvetoga Srca Isusova. Slijedile su ih zastave ostalih nacija koje su prisustvovale hodočašću (među kojima se ove godine našla i hrvatska zastava), mnogi svećenici Bratstva koji su prisustvovali hodočašću i potom ostali hodočasnici. Do mjesta održavanja Mise za kraj hodočašća na trgu Vauban nam je trebalo oko tri sata laganog hoda. 

Slika: Hodočasnici s Eiffelovog tornja.


Slika: Pariz, kolona

Po dolasku na trg Vauban slijedila je svečana Misa koju je predvodio poglavar francuskoga distrikta p. Benoît de Jorna. Video izvještaj je na ovoj poveznici. Nakon Mise smo se pozdravili s paterom koji je predvodio irsku grupu i s kolegama hodočasnicima nakon čega smo preuzeli prtljagu i zaputili se do našeg smještaja u Parizu. 

Slika: Misa u Parizu, pričest na koljena, koja je tekla brzo zbog dobre organizacije, dokaz da se može i bez izvanrednih djelitelja i svetogrđa.