Jean Ousset: Infiltracija, ne frontalni napad (I.)

Proučavajući razvojni tijek revolucije valja upozoriti na djelovanje njezine „pete kolone“ koje se tim više treba bojati dok se njezini adepti i dalje nazivaju katolicima.

Nakon djelovanja „redovitih postrojbi“ Revolucije, valja upozoriti na djelovanje njezine „pete kolone“.

Drugim riječima, nakon djelovanja svih onih koji djeluju kao deklarirani neprijatelji kršćanskog uređenja, ne treba zaboraviti sve one koji se ponašaju kao neprijateljeve uhode, tim opasniji jer se i dalje nazivaju katolicima.

Crkva će biti izložena unutarnjim klicama krivovjerja do kraja vremena i iskustvo pokazuje da u svakom ratu peta kolona nadilazi, glede učinkovitosti, najstrašnija oružja.

Kad se stvori tumor unutar katoličkih redova, snage se dijele, energije koje bi se posvema trebale trošiti u borbi protiv vanjskog neprijatelja slabe u rasprama među braćom.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor V.

Ekumenizam, revolucionarno načelo ubačeno u život katolika, dovelo je dobrim dijelom do nestanka misijskog duha. Raskolnicima i krivovjercima se većma ne navode zbiljski razlozi koji su doveli do tegobne situacije u kojoj se nalaze: jedni su, ne priznajući prvenstvo i nezabludivost Rimskog prvosvećenika svoje crkvene zajednice, premda imaju ministerijalno svećeništvo i valjane sakramente, doveli u stanje životarenja-unatoč prelijepim istočnim liturgijama cijeli je život istočnih raskolnika obilježen prokletstvom i sterilnošću grčkog raskola.

Sveta Misa na latinskome: nerazumljiva?

Nakon II. vatikanskog sabora u Rimokatoličkoj se crkvi gotovo posvema  odustalo od skoro pa dvijetisućljetne Tradicije slavljenja svete Mise na latinskom jeziku i podjele sakramenata na tom jeziku. Međutim, u prijašnjim je vremenima Crkva uvijek osuđivala nastojanja da se sveta Misa slavi na narodnom jeziku.

U sljedećem su tekstu navedeni razlozi zbog kojih je Crkva uvijek zahtijevala uporabu latinskog jezika i zbog čega je napuštanje latinskoga opasna stranputica:

Latinski je jezik:

*   otajstveni jezik

*   nepromjenjivi jezik

*   jezik koji zavrjeđuje veliko poštovanje

*   simbol i veza crkvenog jedinstva

*   »katolički« jezik

1. Latinski je jezik otajstveni jezik

Misna je Žrtva veliki i duboki misterij, otajstvo koje možemo štovati i kojemu se možemo klanjati sa strahopočitanjem, a koje nikada sa svojim jadnim razumom nećemo posve dokučiti. Kao jezik koji čovjeku u svagdašnjici djeluje udaljeno, kao iz onostranosti, latinski jezik posjeduje dostojanstveno, sveto i tajanstveno obilježje i stoga je osobito prikladan za slavlje svete Mise. Kao i moljenje Kanona potiho, tako je i tajanstveni jezik znak toga da se u svetoj Misi događaju neizrecivo velike tajne. Tko stoga misli da bolje razumije Misu koja se slavi na narodnom jeziku, time samo pokazuje koliko je malo razumio od njezine biti. Na koncu, ne smije se brkati „prijevod“ s „razumljivošću“. Otajstvo ne prestaje time biti otastvo ako se o njemu izvješćuje na narodnom jeziku.

Uostalom, već su Židovi svoje molitve i obrede vršili na starohebrejskom jeziku koji obični ljudi nisu razumjeli. Krist ovu praksu nikada nije pokudio, nego se i sam toga pridržavao.

I u drugim katoličkim obredima razvoj je doveo do toga da se stari liturgijski tekstovi nisu prilagođavali jezičnim promjenama tako da su vremenom puku postali nerazumljivima. Tako Pravoslavna crkva primjerice još i danas slavi svoju liturgiju na starogrčkome, a ne na današnjem govornom grčkom jeziku.

2. Latinski je jezik nepromjenjiv jezik

Budući da latinski jezik ne govori nijedan narod, njegove riječi nisu više podložne promjeni značenja. Ovo je od velike važnosti za čistoću vjere, jer bi inače molitve tijekom vremena postale nejasne i dvosmislene i morale bi se stalno prilagođavati promjenama u jeziku. Mnoge su riječi i u našem materinjem jeziku prije imale drugo značenje nego danas.

Gospodin u plastičnim čašama - Podjela Pričesti na Svjetskom danu mladih u Riju

Svaki je komentar suvišan......

Razbijmo malo monotoniju...

Neočekivana izlazna pjesma:

Un gatto bianco con gli occhi blu

un vecchio vaso sulla tv

Nell' aria il fumo delle candele

due cuance rosse rosse come mele

Ha un filtro contro la gelosia

e una ricetta per l'alegria

Legge il destino ma nelle stelle

e poi ti dice solo cose belle

Ma ma ma Mamma Maria ma...

Pontifikalna Misa prigodom 50.obljetnice svećeništva (Pariz, 1979.)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen.

Draga moja braćo!

Prije nego što otpočnem, dopustite Mi uputiti Vam nekoliko riječi o ovom lijepom svečanom obredu te zahvaliti svima koji su pridonijeli veličanstvenom događaju ove proslave.

Imao sam namjeru proslaviti svoj svećenički jubilej u tihom i privatnom okupljanju na oltaru u Ecôneu. Dragi kler crkve Saint-Nicolas-du-Chardonnet i dragi svećenici koji me okružuju, s tolikom su me upornošću pozivali i molili da dopustimo svima koji to žele da se priključe mojoj zahvali i mojoj molitvi prigodom ovog svećeničkog jubileja.

Do koje mjere može zabludjeti vrhovno Učiteljstvo?

Nasljedujući primjer nadbiskupa Lefebvrea koji je priznavao i poštivao zakonite crkvene vlasti na čelu sa Svetim Ocem, ne dopuštajući dijaboličnom sedisvakantizmu da uzme maha, i mi čuvamo vjeru u Petrov primat i nezabludivost, štiteći se od poslijekoncilskih tzv. slabih papa i njihove zloporabe autoriteta, zdušno prijanjajući uz vjeru svih vremena i liturgiju svih vremena. U ovoj konfuziji koju su posljednjih dana proširili svjetovni mediji u orkestriranoj akciji s tradicionalnim neprijateljima Crkve, pozivamo na mir i razboritost, daleko od bilo kakve prenagljenosti i ishitrenosti. Budući da se nakon Sabora izgubio zdrav nauk o službi Svetog Oca kao i o odnosu Rimskog Prvosvećenika prema svetoj Predaji, nije isključeno da bi ono klatno oduševljenja i proglašavanja svakog pape svetim, ili odmah nakon preminuća („santo subito“) ili odmah po izboru („santo vivo“), kod mnogih sada moglo otići u suprotni ekstrem, jer se sve temeljilo na pretjeranom oduševljenju, klicanju svjetovnih medija, krivim legalističkim predodžbama bez uporišta u tradicionalnom nauku koji je ionako držan prevladanim, a tzv. „živo Učiteljstvo“ je moglo fabricirati istinu kako mu odgovara. Sada će se to, čini se, svima obiti o glavu.

Cristina Siccardi - Franjevci Bezgrješne na putu mučeništva svetaca Crkve

Bol i zbunjenost spopali su mnoštvo vjernika, svećenika, župnika, redovnika i redovnica nakon vijesti da je redu Franjevaca Bezgrješne, Congregatio fratrum Franciscanorum Immaculatae, odista zabranjeno služiti svetu Misu po starom Obredu. Postavilo se pitanje: je li Crkva Majka ili maćeha? Crkva je kao mistično Tijelo Kristovo Majka, ali često, kao ljudski autoritet, osobito nakon II. vatikanskog sabora jest maćeha.

Hladan vjetar iz Rima za Tradiciju

Kongregacija Franjevaca Bezgrješne, utemeljena 1990. godine, sa sveukupno 400 redovnika, od 2008. je godine sve više i više napuštala protestantiziranu novu liturgiju.

Nekoliko se članova tužilo Svetoj Stolici zbog toga. Sada je Kongregacija za redovnike s nadnevkom 11. srpnja 2013. godine imenovala apostolskog komesara za cijelu zajednicu te u proturječju s motuproprijem Summorum pontificum pape Benedikta XVI. naredila da svi članovi moraju celebrirati po takozvanom redovitom obliku Mise. Celebracija tradicionalne Mise dopuštena je izričito samo s dopuštenjem nadležnog mjesta.

S ovom se rimskom odlukom članovi Ecclesia Dei skupina, koji se rado hvastaju svojom osobitom vjernošću Svetoj Stolici, u budućnosti trebaju toplo obući.

Evo upitnog dijela dekreta od 11. srpnja:

„Dodatno uz gore izneseno, sveti je otac Franjo odredio da je svaki redovnik kongregacije Fratara Franjevaca Bezgrješne dužan slaviti liturgiju po redovitom obredu i da će, eventualno, uporabu izvanrednog oblika (Vetus Ordo) morati izričito dopustiti nadležni autoriteti, za svakog redovnika i/ili zajednicu koja će to zatražiti“.

Preneseno s pius.info

Sodoma i Gomora

Papa Franjo i mons. Battista Ricca

Različiti događaji pokazuju da homoseksualni lobiji ulažu sve svoje napore ne samo da bi u očima javnog mnijenja prikazali normalnima protuprirodne zajednice i da bi ih izjednačili s brakom, nego također da bi dospjeli do zakonodavstva [1] u kojem će postati kaznenim djelom nazivati grijehom ono što vapi za osvetom pred licem Božjim.