Povodom
pohoda mons. Fellaya Hrvatskoj i svete Mise u Zagrebu više je
hrvatskih medija prenijelo obavijest o tom događaju.
Posebno
izdvajamo prilog Večernjeg lista: Tko su lefebvreovci?
Radi
potpunijeg uvida, donosimo odgovore koje je p. Marko Tilošanec dao
na novinarska pitanja (na temelju kojih je Večernji list sastavio
članak):
1.
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima prilično negativnu sliku u
javnosti. Zašto?
Ubrzo
nakon što je nadbiskup Lefebvre osnovao Bogosloviju u Econeu,
njegovo djelo postalo je smetnja francuskim biskupima. Oni nisu mogli
prihvatiti da postoji mjesto na kojem se formiraju svećenici u
tradicionalnom duhu. Uslijedile su lažne optužbe i neregularni
postupak kojim je Bratstvu oduzeto crkveno priznanje, a to stanje
održalo se do danas. Unatoč tome što danas službenici Crkve
dijalogiziraju i pokazuju otvorenost prema svim mogućim religijama i
svjetonazorima, ta ista mjerila ne vrijede za katolike koji žele
čuvati isti nauk i tradiciju koja je bila na snazi u Crkvi kroz sve
vijekove. Papa Benedikt govorio je u diktaturi relativizma u
svjetovnom području i možemo s pravom to načelo primijeniti na
stanje u Crkvi – sloboda i tolerancija priznaju se svima, samo ne
prema onima koji ustraju na objektivnom značenju vjere.
2.
Kritičari ste Drugog vatikanskog koncila?
U
evanđelju stoji, a i stara poslovica nam kaže, da se drvo poznaje
po plodovima. Unatoč nebrojenim obećanjima i predviđanjima da će
nakon Drugog vatikanskog uslijediti novo proljeće Crkve, to se
nažalost nije dogodilo. U svim zapadnim zemljama vjera je u
konstantnom opadanju – tome svjedoče svi vjerski pokazatelji poput
broja krštenja, vjenčanja, svećeničkih zvanja, pohađanja Mise, a
u zemljama poput Njemačke i Nizozemske prodaju se na stotine crkvi.
Glavni uzrok tome mnogi
vide u sekularizaciji koja je zahvatila moderno društvo, no upravo
je tu bila kardinalna greška u usmjerenju koje je zauzeo Drugi
vatikanski sabor – koji umjesto da se suprotstavio tom trendu i
tako zaštitio vjernike, išao je za prilagodbom tom svijetu. Kao kad
nadire poplava pa umjesto da podignemo, još spuštamo brane. Prema
riječima pape Ivana XXIII., otvoreni su prozori, no kroz njih je
ušao samo okuženi zrak.
3.
Zašto ste npr. protivnici nove mise, koju je on uveo?
Novi
obred Mise jedan je od najočitijih pokazatelja tog usmjerenja, gdje
je bogoslužje Crkve gotovo potpuno prilagođeno obredima
nekatoličkih zajednica i to onih koji ne dijele našu vjeru u
temeljne istine, poput Kristove stvarne prisutnosti i misne žrtve.
Staro doktrinarno pravilo glasi: lex orandi – lex credendi, način
na koji molimo u bogoslužju odgovara našoj vjeri. A ako sada naše
bogoslužje odgovara izrazu vjere koji imaju nekatolici, jasno je da
će to utjecati na našu vjeru, što stvarnost zaista potvrđuje. Iz
tog razloga Bratstvo sv. Pija X. čvrsto se drži tradicionalnog
bogoslužja jer je ono jamstvo očuvanja i jačanja naše vjere.
4.
Ne pristajete ni na pričest na ruku?
Pričest
na ruku jest opet najjasniji primjer revolucionarnih reformi jer su
nju prethodno uveli upravo protestantski reformatori u 16. st. kako
bi narod preodgojili u vjeri da Krist u hostiji nije stvarno i trajno
prisutan, nego da je to samo simbol. Ako vjerujemo da je Krist
prisutan pod svakom i najmanjom česticom, zaista ne možemo
postupati prema posvećenoj hostiji kao da se tu radi o običnom
kruhu. Istraživanja pokazuju očito opadanje vjere u stvarnu
prisutnost među katolicima i poboljšanju može voditi samo stav
dubokog poštovanja prema ovom velikom otajstvu naše vjere.
5.
Otvoreno ste protiv međureligijskog zajedništva?
Sam
razum govori nam da tvrdnje koje su međusobno oprečne ne mogu biti
sve istinite i da radikalno suprotna vjerovanja o Bogu ne mogu sva
voditi k Bogu. Iz tog razloga ne možemo postupati kao da su sve
religije jednake i vode k Bogu jer bi to bilo veliko zavaravanje –
kako samih sebe, tako i drugih.
6.
Kako gledate na pontifikat pape Franje?
Ovaj
pontifikat možemo smjestiti u slijed pokoncilskih papa koji nastoje
provesti u djelo usmjerenje Drugog vatikanskog – reformama,
stavovima i postupcima kojima se pokušava s jedne strane biti vjeran
Crkvi, a s druge udovoljiti svijetu. Tako možemo protumačiti brojne
izjave koje su naišle na veliku zbunjenost kod vjernika.
7.
Ipak, on je Bratstvu podijelio mogućnost ispovijedanja tijekom
Godine milosrđa. Je li to svojevrsno priznanje i rehabilitacija?
Zanimljiva
je činjenica da je papa još kao nadbiskup Buenos Airesa primio
životopis nadbiskupa Lefebvrea i da mu se knjiga toliko svidjela da
ju je čak dvaput pročitao. Prethodno je već jednom pohvalio
Bratstvo zbog našeg neumornog rada. Odatle možemo zaključiti da on
gaji određene simpatije prema nama, tim više jer je ovu odluku
donio samoinicijativno, dotle da je i samo Bratstvo o tome saznalo iz
novina. No s druge strane, po papinim uputama je potpuno zabranjeno
služenje tradicionalne Mise Franjevcima Bezgrešne – jednoj mladoj
rastućoj zajednici koja je time praktički uništena. Papa Franjo je
zato osoba koja iskače iz određenih okvira. Zahvalni smo na ovom
činu blagonaklonosti i nadamo se da će to poslužiti kao model za
ono što Bratstvo oduvijek želi – regularizaciju odnosa s crkvenim
vlastima. Na tom polju poduzeti su veliki koraci za pape Benedikta,
ali konačni dogovor nije postignut zbog inzistiranja da prihvatimo
opravdanost pokoncilskih reformi. Nadbiskup Lefebvre želio je pod
svaku cijenu sačuvati povezanost s Petrovim nasljednicima, ali
pritom ne uzmičući od načela vjernosti katoličkoj tradiciji. Čini
se da bi papa Franjo mogao biti spreman na isti način kao kod ove
odluke zanemariti razlike i vratiti Bratstvu sv. Pija X. ono što mu
je nepravedno oduzeto. Vjerujemo da bi to bio jedan veliki korak u
rješavanju ove velike krize jer bi tada više vjernika moglo otkriti
veliko blago koje Crkva čuva u svom tradicionalnom bogoslužju i
nauku.
8.
Čini se kako je papa Franjo sklon homoseksualcima, kako na to
gledate?
To
je jedan od jasnih primjera kako u praksi funkcionira pokoncilsko
usmjerenje – s jedne strane papa ističe svoju vjernost objavljenom
katoličkom nauku, a s druge postupa na način kojim se to dovodi u
pitanje. Papa u središte svog djelovanja stavlja pojam milosrđa, no
pravo milosrđe znači ne udovoljavati neurednim prohtjevima
pojedinaca, nego upozoriti na njih i pomoći grešniku da se obrati,
da uskladi svoje djelovanje sa zahtjevima evanđelja. Isus nije
grešnike puštao da ostanu u svojim grijesima, nego je kazao: ,,Idi
i ne griješi više".
9.
A na najavu popuštanja oko "razvoda" crkvenog braka?
Vjerujemo
da je Crkva božanska ustanova i da se ne može dogoditi da proglasi
nauk koji bi bio u suprotnosti s objavljenim istinama vjere. Ipak,
ona je ustanova koja se sastoji od ljudi i tu postoji mogućnost
zlouporabe na praktičnoj razini, kao što je to nažalost slučaj na
nebrojenim područjima. Crkva ne može poništiti valjano sklopljeni
brak, nego samo utvrditi da u konkretnom slučaj brak nije valjano
sklopljen jer nisu bili ispunjeni potrebni uvjeti. Uvijek se vodila
pomna briga da se točno ispita činjenično stanje i zato je Crkva
propisivala detaljni postupak. S obzirom na trenutno stanje krize
vjere u kojemu se Crkva nalazi, pojednostavljivanje postupka moglo bi
otvoriti veći prostor za zlouporabe i tako katalizirati postojeće
stanje.
10.
I na kraju, kakav je status Bratstva u Hrvatskoj (koliko ima
svećenika Hrvata i dr.) te koji su planovi za budućnost?
Bratstvo
je sa svojim apostolatom u Hrvatskoj započelo prije 3 godine. Dosad
je postignut značajan napredak – dobili smo prvog svećenika iz
Hrvatske, a interes za tradicionalnom latinskom Misom sve više
raste, poglavito među mladima. U mogućnosti smo držati Mise u
neredovitim terminima u Zagrebu i Splitu, a cilj nam je omogućiti
svim vjernicima privrženim tradiciji Crkve pristup sakramentima i
vjerskoj pouci na redovitoj bazi, svojom trajnom prisutnošću u
našoj domovini. Duboko smo uvjereni da je to doprinos koji je
potreban za duhovnu, moralnu i društvenu obnovu našeg naroda.
*****
Podsjećamo
također na intervjue koje je p. Tilošanec već prije dao dvama
internetskim portalima:
