petak, 9. listopada 2015.

Napad na sakrament braka


Uporno poziva Generalni poglavar i naš poglavar Distrikta na molitvu i post s obzirom na pogibelj da će Sinodu o obitelji u Rimu od 4. do 25. listopada unutarcrkveni neprijatelji zlorabiti da crkveni nauk o ženidbi i obitelji prilagode duhu svijeta. Nedvojbeno će Papino ponašanje biti odlučujuće; ishod je još neizvjestan.

Nove pravne uredbe o parnici poništenja braka koje je početkom rujna Papa objavio motuproprijem pridonose da se bojimo lošeg ishoda. Novouvedeni neprecizno formulirani razlozi za poništenje ženidbe, odluka koju će u budućnosti donositi mjesni biskup kako god on to usko ili široko tumačio i dokinuće dvostrukog postupka provjere dopuštaju u ovom slučaju zbilja govoriti o „rastavi na katolički način“ koja je tu moguća.

Krista se ranjava u Njegovoj ljubavi

Ovim motuproprijem Papa kratko prije početka Sinode daje usmjerenje koje je vrlo kobno. Što unutarcrkveni neprijatelji spremaju Kristovoj Zaručnici, novo je probadanje kopljem Presvetog Srca Isusova! Brak je prema nauku svetog Pavla u Poslanici Efežanima 5,32 znak koji upućuje na nešto što je iznad njega: na Kristovu ljubav prema Svojoj Zaručnici, Crkvi. U ovoj ljubavi Krista se najdublje ranjava kada se svetište braka prilagođava željama duha vremena te ga se time profanira. Kako onda brak još može znakovito (sakramentalno) izreći Njegovu ljubav prema Crkvi? Kako jedan „brak“ koji se de facto načelno čini razrješivim ili kao odnos preljuba koji se prikriva kao takav, može biti znakom za nerazrješivu vezu ljubavi Kristove koja povezuje Njega s Crkvom? To bi bilo profaniranje ovoga znaka, odnosno sakramenta koji je Bog ustanovio, po kojemu Njegova ljubav u ovome svijetu treba biti vidljiva i plodonosna.


Đavao želi neizravno udariti na Boga

Budući da stara zmija koja se naziva đavao ili sotona na Boga ne može izravno udariti, ona to pokušava tim ogorčenije neizravnim putem. U Otkrivenju čitamo u 12. poglavlju (redak 12-17) da je đavao sišao na zemlju „gnjevan veoma“ kako bi progonio Božju i Marijinu djecu jer on Njoj samoj i Njemu ne može naškoditi. On kršćanima radi o glavi u naravnom i nadnaravnom životu s većim gnjevom nego ikada, ali on time želi udariti na Mariju kao novu Evu i Krista kao novog Adama jer je njihovim zajedničkim djelom ljubavi izvršena žrtva otkupljenja. Što on želi postići? Neplodnost njihove ljubavi! Njegovo nastojanje je da njihovo djelo ljubavi na Golgoti ostane bez ploda odvodeći djecu Božju i Marijinu s njihova puta milosti i Božjeg posinstva – zavođenjem na život u prijateljstvu sa svijetom: „Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu?“ (Jak 4,4)

Vjernici koji su se predali duhu vremena sablažnjavaju se zbog ljubavi Kristove prema svojoj Crkvi koja je nerazrješiva i koja u sebe uključuje i spremnost predanja života za Zaručnicu, Crkvu. Živjeti takvu ljubav u braku znači krenuti na križni put i slijediti Isusa i Mariju i onda kada to zahtijeva velike žrtve, primjerice stalnu uzdržljivost ako se jedan bračni partner udaljio ili ako to zahtijevaju drugi razlozi, kao primjerice obzir na zdravlje bračnog partnera. Ljudska slabost je jedno. Za nju je Krist kao lijek ustanovio ispovijed i time izrazio da On zna za nju i da je razumije. Ali grješni put koji završava na vratima pakla prikazivati kao dobar i dopušten put, to je prijevara duša i neprijateljski čin protiv Krista! A to je ono čega se bojimo kod ove Biskupske sinode kad čujemo od biskupā koji današnju životnu stvarnost svjetovnih ljudi koji ne žive ni od vjere, a ni od sakramenata žele podvaliti kao proširenje božanske Objave (biskup Bode iz Osnabrücka) kojem se Crkva po njegovu mišljenju mora prilagoditi.

Krista, ali ne Raspetoga

Tko tako misli, želi ubiti Krista kakav nam se objavio. Ovaj Krist nije onaj kojega su spremni slijediti. Prijateljstvo sa svijetom koje žele ovi ljudi jest neprijateljstvo s ovim Kristom koji poziva na nasljedovanje nošenjem križa jer je to pobjeda Njegove ljubavi. I tako se zadaje smrtonosni ubod kopljem da se može biti svoj vlastiti zakonodavac. Kada je ovaj Krist uklonjen dokinućem Njegova zakona, lako se dogovoriti sa svijetom po kojim će se zakonitostima smjeti uređivati brak u budućnosti.

Kao kršćani pozvani smo na nasljedovanje raspete ljubavi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13,34) Tko ne podnosi raspetu ljubav Kristovu jer nas ona obvezuje na istu takvu ljubav, on mu iznova dovikuje – svjesno ili nesvjesno – „Siđi s križa pa ćemo ti vjerovati!“ – Križ, ljubav do gubitka samoga sebe, njima se čini neprihvatljivom. Isto tako, obvezati se svojim pristankom na takvu ljubav „dok vas smrt ne rastavi“. Križ primjerice samoće ili uzdržljivosti u vjernosti bračnom savezu koji još traje, čak i onda kada je jedan partner postao nevjeran, onima koji se klanjaju duhu vremena, a ne Bogu, jest trn u oku. I stoga: Neka siđe s križa! Onda ćemo vjerovati. Onda smo ga spremni slijediti.

Ali Krist ne silazi s križa. On daje snagu koja ga je unatoč Njegovoj neokrnjenoj svemoći čavlima pribila na križ i to je Njegova ljubav: naime, Njegova čežnja oprati Svoju Zaručnicu u vlastitoj Krvi kako bi je neporočnu doveo na vječnu svadbu. Za to on želi sve dati. Zbog toga ostaje na križu – dobrovoljno. I radi toga dopušta da Njegovo srce probodu oni koji na Njegovu ljubav odgovaraju neprijateljstvom.

Konačna borba će se dogoditi na području braka i obitelji

Sestra Lucija, najstarija od troje djece, fatimskih vidjelaca, pisala je kardinalu Caffarri da će se sotonin konačni okršaj protiv Gospodina voditi na području braka i obitelji. Vodi se borba protiv tradicionalnog nauka o ženidbi i obitelji i misli se na Božju Riječ koja je tijelom postala. Vodi se borba protiv bračne ljubavi i vjernosti koja ide do krajnjih granica i koja mora biti spremna na najveću žrtvu i time se Krista pogađa u Njegovoj ljubavi i vjernosti koja je od početka nadahnjivala Njegovo Srce otkada je počelo kucati u Marijinoj utrobi. Od prvog trenutka Njegova utjelovljenja bio je podignut Njegov križ u Njegovu srcu, tako tumači sveta Margareta Marija Alacoque jedno viđenje Presvetog Srca Isusova koje je imala. Nasljedovanje Krista stoga može biti samo nasljedovanje u raspetoj tj. požrtvovnoj ljubavi.

Nikoga ne treba osuđivati. Mnogi ne znaju i mnogi su samo sljedbenici. Ali mora biti jasno da je Krist u svojoj ljubavi koja ga je nadahnjivala tijekom cijelog života i za koju je postao čovjekom najdublje ranjen – kao ubod kopljem koji pogađa Njegovo presveto Srce – ako se dira svetost ženidbe kao sakramenta ili se uljepšava i prerušava preljub dajući ipak dopuštenje za primanje svete Pričesti. To se nipošto ne smije dogoditi! Molimo se i žrtvujmo da u ovoj borbi ne dođe do neprijateljskog prodora. Sveti Mihovile Arkanđele, Sotonu i druge zle duhove koji obilaze svijetom na propast duša božanskom jakošću u pakao strovali!

p. Andreas Mählmann


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.