o. Reginald
Garrigou-Lagrange, dominikanac
Predlažemo za
čitanje tekst oca Garrigou-Lagrangea koji je bio jedan od najvećih
tomista novijeg vremena, uzet iz njegove rasprave o duhovnosti LES
TROIS ÂGES DE LA VIE INTÉRIEURE (Tri
razdoblja
nutarnjeg života)
(I.
sv., VIII. Pogl.). Ovaj tekst je danas bolno aktualan i podsjeća na
to da nas istinska ljubav mora dovesti da budemo milosrdni prema
grješniku, ali ne i prema grijehu.
„Postoji lažna
ljubav koja se sastoji od loše milostivosti i slabosti kao blagost
onih koji ne ozlojeđuju nikoga jer se boje svih. Postoji i navodna
ljubav koja se sastoji od humanitarnog sentimentalizma koji teži za
tim da je prihvati prava ljubav i koja je često svojim dodirom
uprlja.
Jedan od glavnih
sukoba sadašnjeg trenutka jest sukob koji nastaje između istinske i
lažne ljubavi. Ova posljednja nas podsjeća na lažne
kriste
o kojima govori Evanđelje; oni su mnogo opasniji prije nego što ih
se raskrinka nego onda kada se daju prepoznati kao istinski
neprijatelji Crkve.
Optima corruptio
pessima,
najgora pokvarenost jest ona koja se u nama hvata za ono što je
najbolje, za najviše bogoslovne krjeposti.
Prividno dobro koje
privlači grješnika uistinu je puno pogibeljnije kada je priviđenje
uzvišenijeg dobra; kao primjerice ideal pankršćana koji
zahtijevaju jedinstvo crkava nauštrb vjere koju pretpostavlja ovo
jedinstvo.
Ako dakle poradi
gluposti i kukavičluka oni koji bi trebali predstavljati istinsku
ljubav u nekoj stvari odobravaju ono što potvrđuje lažnu, iz toga
može nastati neprocjenjivo zlo, kadšto još i veće od onoga koje
čine deklarirani progonitelji za koje je bjelodano da se s njima ne
može imati više ništa zajedničko.“
