Na blagdan Bogojavljenja (6. siječnja)
papa je Franjo katolike diljem svijeta iritirao kratkim videozapisom u kojemu
se zalaže za jačanje međuvjerskog dijaloga među ostalim između kršćana,
muslimana, budista i židova. Središnja izreka videozapisa glasi: „Svi smo djeca
Božja!“
Ovo se papinsko mišljenje mora
prosuđivati prema Svetom pismu koje svima koji vjeruju na neki način nipošto
bez razlike ne dodjeljuje Božje posinstvo, nego primanje ovog nezasluženog dara
uvjetuje prihvaćanjem utjelovljenoga Sina Božjega:
„Bijaše na svijetu i svijet po njemu
posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima
koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ (Iv 1,13). Prema tome, naš
Gospodin obećava spasenje onima koji vjeruju u Njegovo Božje posinstvo i prime
krštenje u ime Presvetoga Trojstva, „a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mt
16,16). Iz toga proizlazi da nije međuvjerski dijalog, nego misija,
propovijedanje istine dužnost koju je Krist povjerio svojoj Crkvi.
Temeljni je aksiom cijelog duhovnog
učenja znamenitog benediktinskog monaha dom Columbe Marmiona (1858.-1923.) da
čovjek postaje dionikom Božjeg posinstva samo sudjelovanjem u Kristovom
sinovstvu prema Ocu i to pritjelovljenjem Mističnom Tijelu Kristovu tako da
nije zamislivo Božje posinstvo odvojeno od Krista.
U sljedećem su tekstu dokumentirane dom Marmionove pouke koje posvema odgovaraju katoličkoj dogmi, predaji i Svetom pismu. One su kadre unijeti svjetlo u pomutnju koja je izazvana papinskim videozapisom. Citiramo iz „Die geistilche Lehre Dom Marmions“ od Marie-Michael Philipona OP, Herder 1955.:
„Cijela naša svetost sastoji se u tome
da postanemo po milosti ono što je Isus Krist po naravi, naime dijete
Božje.“(1) – „Izvor je ovoga posinstva vjera u Isusa Krista, a sakrament je ove
vjere krštenje. Ova vjera u Isusa Krista nije puko teoretsko prihvaćanje
njegova božanstva, to je praktična vjera koje nas u klanjanju baca preda nj
ničice kao što to učini slijepac od rođenja: 'Vjerujem, Gospodine! I baci se
ničice preda nj.' To je vjera koja se dalje razvija u nadi i ljubavi, koja se
uvijek umnaža sve dok Isus ne postane životom i jedinim izvorom našega
djelovanja: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.' (Gal 2,20)“ (2)
„Kako nam Isus Krist priopćuje svoj
božanski život? On nam ga priopćuje, čineći nas sličnima samomu sebi, čineći
nas djecom Božjom. Ako je Isus Hram Božji, pun darova Duha Svetoga, ako je on
svetac svetaca, onda je njegovo Božansko sinovstvo izvorom svega. Na isti je
način naše svojstvo djece Božje izvorom svih naših milosti i svih Božjih
darova. 'U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu' (Ef
1,5). Po ovome posinstvu prestajemo biti 'tuđinci i pridošlice' (Ef 2,19),
postajemo 'baštinici Božji, a subaštinici Kristovi' (Rim 8,17).“ (3)
„Ovaj božanski život…silazi na nas od
vječnoga Oca preko Isusa Krista. 'Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je
i Sinu dao da ima život u sebi' (Iv 5,26). 'Doista, od punine njegove svi mi
primismo' (Iv 1,16). Otac to priopćuje u punini svojemu Sinu u vječnom rađanju…
Isus nije ovaj božanski život samo za sebe samoga. On je naša svetost. „Koji
nama posta mudrost od Boga…' (1 Kor 1,30). On je glava, a mi smo njegovi udovi,
on je došao da nam priopći svoj božanski život. 'Ja dođoh da život imaju, u
izobilju da ga imaju' (Iv 10,10). 'Ja sam Život' (Iv 14,6). Božji se plan dakle
sastoji u tome da po Isusu njegovi udovi postaju dionicima Božanskog života
koji je u svojoj punini priopćen njemu: 'Od punine njegove svi mi primismo.'
(Iv 1,16).“ (4)
Bog je „Krista predodredio da bude
'prvorođenac među mnogom braćom' (Rim 8,29) jer on po naravi, a mi po
posvojenju 'djeca se Božja zovemo i jesmo' (1 Iv 3,1). Snagom milosti posinstva
'naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom' (1 Iv 1,2; 1 Kor
1,9). Tako postajemo 'baštinici Božji, a subaštinici Kristovi' (Rim 8,17).
Ovo uzvišenje naše naravi nad samu sebe
prouzročuje se u nama jednom stvorenom milošću koja je korijen i izvor cijelog
našega nadnaravnoga dostojanstva i sve milosti koja „odozgor, silazi od Oca
svjetlila' (Jak 1,17). Milost nije ništa drugo nego ovaj božanski dar koji
ljude uzdiže na dostojanstvo 'djeteta Božjega' na temelju prihvaćanja djeteta i
koja mu pomaže odgovoriti ovom uzvišenom daru.“ (5)
Izvor: „Die geistliche Lehre Dom
Marmions“ od Marie-Michel Philipon OP, Herder, 1955.
(1)
S.85
(2)
S.79
(3)
S.79
(4)
S.78
(5)
S.40
