Tijekom
prvoga Gospinoga ukazanja u Fatimi, 13. svibnja 1917., Lucija je
pitala Blaženu Djevicu je li njezina prijateljica Amelija, koja je
nedavno umrla, već u nebu. Gospa odgovara: ,,Ona će biti u
čistilištu do kraja svijeta“.
Gospa, koja je prije obećala da će Franjo, Jacinta i Lucija otići u nebo, sada objašnjava da ,,odlazak u nebo“ nije tako lagan.
Put do svetosti je naporan posao i zahtijeva herojsku velikodušnost. Ako je „odlazak u nebo“, to jest spasenje duše, svetost i neizmjerna radost u ,,Svjetlu koje je sam Bog“ zasigurno glavna svrha Gospinoga ukazanja, također je važno znati da će samo ,,potpuno čisti gledati Boga“ i dokle god je čovjek zaražen tamom (grijehom), on se ne može ujediniti s Njim, koji je čisto svjetlo.
No kako u trenutku smrti gotovo nitko ne bude potpuno čist, gotovo nitko ne bi mogao otići u Nebo da Božje milosrđe nije stvorilo „mogućnost očišćenja nakon smrti“: čistilište. Ali ovo mjesto očišćenja je duhovna vatra, koja pročišćava duše ogromnim patnjama. Gospa koristi primjer Lucijine prijateljice Amelije kako bi pokazala koliko bi ove patnje mogle biti jake: ,,do kraja svijeta“. Što prevedeno na naš jezik znači: pune patnje do krajnjih mogućnosti. Ako je prema crkvenim ocima jedna minuta u čistilištu više od 100 godina najgorih patnji ovdje na zemlji, možemo imati predodžbu o tome što znači ,,do kraja svijeta“. Opet, kakva lekcija za nas, koji smo u potpunosti zaokupljeni našim zemaljskim problemima i patnjama, zatvoreni u našim malim godinama na zemlji i u maloj skupini ljudi koja nas okružuje.
Život na zemlji mogao bi se usporediti s malim brežuljkom s kojega promatramo dolje u dolinu punu ogromne vatre u kojoj gori nebrojeno mnogo duša. Među njima možemo prepoznati naše pretke, rođake i prijatelje. Svi oni upućuju pogled prema Nebu i prema ovom malom brdu, zemlji, odakle bi mogli dobiti neizmjerno olakšanje, a često i potpuno izbavljenje iz svojih patnji, kada samo ljudi ne bi bili zaokupljeni samo sobom, nego kad bi imali malu ljubav prema bližnjemu da im pomognu u njihovim mukama.
Gospa nas podsjeća od samoga početka svoga ukazanja na taj golemi čistilišni svijet ispunjen milijardama duša. Ona to čini, kao prvo, da nas potakne da im pomognemo (jer su svi njezina voljena djeca), a kao drugo, da nas podsjeti da bi ovo moglo biti naše mjesto za mnogo, mnogo godina, nakon kratkog vremena na zemlji, ako ne budemo brinuli o ,,odlasku u nebo“. Pomisao na čistilište pomaže nam da se odvojimo od našega smiješnoga maloga svijeta i da dobijemo uvid u ,,drugi svijet“, onaj bitni i istinski, i da tako živimo u istini.
Gospa, koja je prije obećala da će Franjo, Jacinta i Lucija otići u nebo, sada objašnjava da ,,odlazak u nebo“ nije tako lagan.
Put do svetosti je naporan posao i zahtijeva herojsku velikodušnost. Ako je „odlazak u nebo“, to jest spasenje duše, svetost i neizmjerna radost u ,,Svjetlu koje je sam Bog“ zasigurno glavna svrha Gospinoga ukazanja, također je važno znati da će samo ,,potpuno čisti gledati Boga“ i dokle god je čovjek zaražen tamom (grijehom), on se ne može ujediniti s Njim, koji je čisto svjetlo.
No kako u trenutku smrti gotovo nitko ne bude potpuno čist, gotovo nitko ne bi mogao otići u Nebo da Božje milosrđe nije stvorilo „mogućnost očišćenja nakon smrti“: čistilište. Ali ovo mjesto očišćenja je duhovna vatra, koja pročišćava duše ogromnim patnjama. Gospa koristi primjer Lucijine prijateljice Amelije kako bi pokazala koliko bi ove patnje mogle biti jake: ,,do kraja svijeta“. Što prevedeno na naš jezik znači: pune patnje do krajnjih mogućnosti. Ako je prema crkvenim ocima jedna minuta u čistilištu više od 100 godina najgorih patnji ovdje na zemlji, možemo imati predodžbu o tome što znači ,,do kraja svijeta“. Opet, kakva lekcija za nas, koji smo u potpunosti zaokupljeni našim zemaljskim problemima i patnjama, zatvoreni u našim malim godinama na zemlji i u maloj skupini ljudi koja nas okružuje.
Život na zemlji mogao bi se usporediti s malim brežuljkom s kojega promatramo dolje u dolinu punu ogromne vatre u kojoj gori nebrojeno mnogo duša. Među njima možemo prepoznati naše pretke, rođake i prijatelje. Svi oni upućuju pogled prema Nebu i prema ovom malom brdu, zemlji, odakle bi mogli dobiti neizmjerno olakšanje, a često i potpuno izbavljenje iz svojih patnji, kada samo ljudi ne bi bili zaokupljeni samo sobom, nego kad bi imali malu ljubav prema bližnjemu da im pomognu u njihovim mukama.
Gospa nas podsjeća od samoga početka svoga ukazanja na taj golemi čistilišni svijet ispunjen milijardama duša. Ona to čini, kao prvo, da nas potakne da im pomognemo (jer su svi njezina voljena djeca), a kao drugo, da nas podsjeti da bi ovo moglo biti naše mjesto za mnogo, mnogo godina, nakon kratkog vremena na zemlji, ako ne budemo brinuli o ,,odlasku u nebo“. Pomisao na čistilište pomaže nam da se odvojimo od našega smiješnoga maloga svijeta i da dobijemo uvid u ,,drugi svijet“, onaj bitni i istinski, i da tako živimo u istini.
Izvor: fsspx.news