Gospa
se ukazuje u Cova da Iriji kako bi podsjetila svijet da se
„ono neophodno” sastoji u traženju ponajprije i iznad svega Božjega kraljevstva i Njegove pravde.
Što
se podrazumijeva pod Njegovom pravdom? Da Bogu predamo ono što mu
dolikuje – svu čast i slavu. Ako je Njegovo veličanstvo
uvrijeđeno čovjekovim grešnim ponosom, onda se pravda sastoji u
savršenoj zadovoljštini prikazanoj Njegovom ožalošćenom
veličanstvu, u pokori, u okajanju i u svim činima koji ponovno uspostavljaju pravi poredak. Koji je onda najsavršeniji odgovor od
nas siromašnih grešnika kada smo suočeni s Gospodinovom smrtnom borbom i
Njegovom okrutnom mukom? Što bi mogao biti savršeni čin ljubavi
koji Bog zahtijeva od nas u svojoj prvoj i najvećoj zapovijedi?
Gospodin sam daje odgovor: „Tražio sam samilost, ali uzalud,
nekoga da me utješi, ali nisam našao nikoga”. Pobožnost Njegovom
Presvetom Srcu nije ništa drugo doli takav čin zadovoljštine i
okajanja. Srce koje ljubi govori Gospodinu: ,,Ako svugdje kucaš
na vrata duša i nitko ti ne otvara, ako si izbačen iz društva, iz
institucija, iz obitelji, pa čak iz svojih vlastitih crkava, ako si
usamljen i prezren, Ti Stvoritelj i Gospodar svega: tada Ti
želim širom otvoriti svoje srce, kako bih Ti dao utjehu i zaklon, siromašnu ali srdačnu dobrodošlicu gdje možeš nasloniti glavu i
pronaći dom. Što Te više oni odbacuju, ja Te želim prihvatiti;
što Te više zaboravljaju, ja Te se želim sjetiti; što Te više
odbijaju, ja Te želim primiti; što se više okreću od Tebe, ja se
želim okrenuti prema Tebi; što više preziru Tvoju ljubav, to Te
više želim častiti; što Ti više ispunjuju dušu tugom i suzama,
to Te više želim utješiti!”
Gospa
odabire malu djecu u Fatimi kako bi nam pomogla razumjeti najveću
važnost takvih želja srca. Mali Franjo nije mogao živjeti život
herojskoga misionara ili kontemplativnoga redovnika; mogao je samo
prikazati svoje jednostavne molitve, kao što je sveta Veronika mogla
pružiti Gospodinu samo mokri rubac u Njegovoj muci. Izvanjski
ove stvari nisu ništa, ali iznutra se tu nalazi najviša gesta
ljubavi koja je zaslužila svetost Veroniki i to da se presveto Lice
trpećega Krista utisnulo ne samo u rubac, nego što je još važnije, u samu njenu dušu. A tko od nas nije u stanju oponašati jednostavna
djela maloga djeteta kako bi utješio Gospodina i Gospu u Njihovoj
tuzi kada vide da tolike duše idu ukrivo?
Budući
da svijet niječe Bogu čast i slavu koje mu dolikuju, postoji potreba
za zadovoljštinom. To se događa iznad svega kroz život iz ljubavi, a prvi čin ljubavi je biti s Ljubljenim, razmatrati o njemu i živjeti
uvijek u Njegovoj prisutnosti. Drugi čin ljubavi je nadoknaditi
uvredu činom u smjeru suprotnom od uvrede. Možda nema ništa
toliko duboko i dirljivo kao što je zahvalno srce djeteta koje želi
obradovati svoga Oca i Majku i „utješiti” ih svojim osmijehom i
gorućim plamenom ljubavi.
Izvor: fsspx.news
