Christus Rex

Pismo ravnatelja MI br. 14



Dragi vitezovi Bezgrješne!

Drago mi je što vam mogu ponovno uputiti nekoliko riječi na godišnjicu osnutka Vojske Bezgrješne na današnji dan prije 102 godine. Sveti Maksimilijan Kolbe osnovao je Vojsku Bezgrješne jer se želio povjeriti samoj Bezgrješnoj, budući je ona pobjednica u svim duhovnim bitkama između Boga i đavla koje je vidio kako se odvijaju pred njegovim očima. Od osnutka Vojske Bezgrješne borba za duše u Crkvi i u svijetu se pojačala. Kako đavao nema puno preostalog vremena da razara i pustoši, čini se da je pokrenuo sve svoje snage i da je uvjerljivo nadmoćan.

Međutim, povijest Crkve kroz stoljeća, posebno u posljednjih stotinu godina, potvrdila je ovu činjenicu: što je teža kršćanska situacija, to je nebeska Majka bliža svojoj djeci na zemlji da bi ih vodila u bitci, da ih ohrabri u ovoj borbi i pruži im potrebna sredstva kojima će se boriti. Tako je u posljednjih 200 godina bilo više marijanskih ukazanja nego ikad prije, s jednom zajedničkom stvari: nebeska Majka budi zaspalu djecu, upozorava ih na ozbiljnost situacije i zajedno sa štovanjem Njenoga Bezgrješnoga Srca daje Krunicu kao njihovo ,,posljednje sredstvo” (Fatima), kao ,,jedino oružje koje će vjernicima ostati u najavljenim vremenima nevolja” (Akita).

Krunica nije samo bilo koja ljudska molitva, već je nebesko oružje u planu božanske Providnosti koje je Gospa povjerila sv. Dominiku. Đavao je stoljećima pokušavao potkopati vjeru u nebesko podrijetlo ove molitve, zatajiti sve tragove njezine povijesti. To je neke dovelo do lažnog uvjerenja kako Krunicu treba smatrati samo čisto ljudskom molitvom; „molitvom pobožnih bakica“.

Unatoč tome, istinu o nebeskom podrijetlu svetoga Ružarija Blažene Djevice Marije nisu samo neprestano naglašavali pape, nego i Nebo koje ju je objavljivalo raznim svecima te čak „urezalo“ tu istinu neizbrisivo u kamen da bi je svi vidjeli, kao npr. u Las Lajasu u Kolumbiji, gdje se Gospa ukazala 1754. godine i ostavila u stijeni sliku u prirodnoj veličini koja pokazuje kako je dala Krunicu sv. Dominiku!

Oružje svete Krunice izvrsno se pokazalo u povijesti kršćanstva, posebno u naoko beznadnim situacijama. To je Davidovo oružje, usporedivo s njegovom praćkom (papa Pio XII.). Kao i kod Davidove praćke, katolicima treba poniznost i povjerenje u Boga da se oslone u Krunicu kao oružje, posebno u teškim situacijama.

Naš zaštitnik, sv. Maksimilijan, opisao je Krunicu kao vitezov mač. Pape su svetu Krunicu često nazivali ,,oružjem kršćanstva”. Primjerice, papa Pio XI. u svojoj je enciklici Ingravescentibus Malis nazvao Krunicu najmoćnijim oružjem Crkve. Štoviše, isti taj Papa nazvao je Krunicu „moćno oružje da bismo protjerali demonske moći, očuvali čestitost života, lakše stekli kreposti i konačno, sredstvo mira među ljudima“.

Bezbroj vjernika koji su pobožno i marljivo prionuli molitvi Krunice sami su iskusili ono što nam je obećano u Fatimi: Krunica je postala uspješno sredstvo za posljednja vremena i s njome nema problema koji ne možemo riješiti.

Međutim, oružje koje se često koristi može postati tupim i zahtijeva održavanje: ovo oružje mora se uvijek i ponovo izoštriti da bi postalo „svježe“. Mnogi od nas, nesumnjivo, imaju dobru naviku moliti Krunicu. Međutim, možda se neprimjetno uvukla neka rutina. Molimo ju zato što ju trebamo moliti, umjesto da molimo svetu Krunicu s više povjerenja i svijesti o učinkovitosti njezine moći.

Kada su sv. Ljudevit Monfort i sv. Maksimilijan pisali o Krunici, uvijek su pod tim mislili na svih petnaest otajstava. Inače pišu o pet otajstava Krunice ili o jednom dijelu Krunice. Sam sv. Ljudevit potaknuo je grešnike na molitvu cijelog Ružarija. Kada se redovi u bitci iscrpe, preostale ratne snage moraju pokazati još veću predanost u postizanju pobjede, nadoknađujući gubitak iscrpljenih redova. Stoga smo pozvani moliti Krunicu sa sve većom revnošću i sa sve većom učestalošću da postignemo pobjedu kada se mnogi ,,iscrpe” ili ih đavao uhvati u zamku.

S tim u vidu, ne samo da oružje može pretrpjeti štetu, nego i ratnici mogu postati slabi ili čak zaraženi duhom neprijatelja. Papa Pio XI. nastavlja u svojoj enciklici: „Marijanskom Krunicom nećemo samo nadvladati mrzitelje Boga i neprijatelje vjere, već će nas ova molitva potaknuti i zagrijati u potrazi za evanđeoskim krepostima. Osobito će ojačati katoličku vjeru; jer razmatranje svetih otajstva uzdiže duh prema istinama koje je Bog objavio”.

Nije potrebno isticati koliko je to pohvalno u današnje doba, pogotovo kada vlada određena ravnodušnost prema stvarima Duha Svetoga, a nažalost i dosada u naviještanju kršćanskoga nauka. Molitva Krunice će tada ojačati našu čežnju za besmrtnim dobrima, a razmatranje slave Kristove i slave njegove Majke u posljednjem dijelu (slavna otajstva) Krunice otvoreno će nam objaviti Nebo i tako nas potaknuti na postizanje vječne domovine.

I dok ljudska srca izgaraju od neobuzdanih ovisnosti u ovozemaljskim zamkama i dok iz dana u dan postaju pohlepnija za bijednim bogatstvom i prolaznim zadovoljstvima, molitva Krunice privlači k nebeskom blagu „koje lopovi ne kradu, koje moljac ne nagriza“ i koje će ostati trajno.

Razmislimo u kojoj je mjeri danas među mnogima ljubav ohladila i iščezla! Ne bi li se svi ti ljudi trebali ponovno zapaliti ljubavlju kada sa suosjećajem razmišljaju o patnjama i smrti našega Spasitelja i tuzi njegove žalosne Majke Marije? Iz ove ljubavi Božje nužno će uslijediti veća ljubav prema bližnjemu; jer razmatranje onoga što je Krist Gospodin morao podnijeti u boli i patnji kako bi obnovio našu izgubljenu sinovsku vezu s Bogom nužno daje snažan poticaj ljubavi prema bližnjemu.

Dolazeća godina bit će godina posebnih obljetnica: 6. svibnja će Vojska Bezgrešne tradicionalnoga obdržavanja proslaviti 20. obljetnicu svog ponovnog ustanovljenja prema izvornim statutima našeg utemeljitelja. Krajem listopada 2020. u Lourdesu će katolička Tradicija proslaviti 50 godina Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Stoga bih predložio 2020. kao godinu Krunice za sve vitezove. Od današnjeg dana osnutka MI do proslave obljetnice katoličke Tradicije za godinu dana, želimo pojačati molitvu Krunice u MI.

Evo kako mi kao vitezovi možemo intenzivnije proslaviti Krunicu u ovoj nadolazećoj godini:

  • Što češćim molitvama: koliko god to možemo uklopiti u svoje staleške dužnosti, trebali bismo pokušati češće moliti Ružarij (psaltir), odnosno svih petnaest otajstava. To možemo učiniti moleći jedan ili drugi dio tokom dana, kao dodatak uz Krunicu koju možemo moliti zajednički. Oni koji još nemaju dobru naviku moliti Krunicu svaki dan, trebali bi je steći.
  • Svjesnijim nastojanjem da molimo svetu Krunicu: nadamo se da ćemo uvijek povezati našu molitvu svete Krunice s posebnim nakanama / svrhom (tijekom godine Generalni poglavar će nam preporučiti posebne nakane). Na taj ćemo način biti poput vitezova koji sa svrhom koriste svoje mačeve. Moliti svjesnije znači stvarno razmatrati sveta otajstva.
  • Moleći s pouzdanjem: sjetimo se mnogih očitovanja snage ove molitve i mnogih Gospinih obećanja; pročitajmo ponešto o Krunici kako bismo ojačali naša uvjerenja; zamolimo Gospu za veće povjerenje i vjeru.
  • Kao Vitezovi Bezgrešne u našem vlastitom okruženju: imamo dobre letke, knjižice i setove Krunica na raznim jezicima koji su dostupni u tajništvima MI.
  • S posebnim naglaskom na svetu Krunicu: u pismima i časopisima MI dat ćemo poseban naglasak molitvi svete Krunice kako bismo produbili ovu molitvu u našim redovima i vodili je do novog procvata.

Nepotrebno je napominjati da su ovo samo prijedlozi da bi vas se potaknulo na velikodušnost. Ne zaboravimo: sveti smo koliko i naše navike! Neka svakom vitezu ove godine postane navika uvijek sa sobom nositi Krunicu i koristiti ovo oružje što je češće moguće tijekom dana.

Neka nam Kraljica svete Krunice dade potrebne milosti za ove nakane i neka vas obilato blagoslovi u ovoj godini milosti!

S mojim svećeničkim blagoslovom,

p. Karl Stehlin
Varšava, 16. listopada 2019.

Arhiva bloga

Glasnik: