D
uhovna pričest podjeljuje čovjeku posebnu milost koja najviše sliči primanju sv. Pričesti.
Ona sjedinjuje pričesnika s Kristom te u nama čuva, razvija i jača božanski život. Ona nam daje snage da bismo se borili protiv napasti i strasti, utjehu u brigama, zapaljuje svetu radost u duši, briše lake grijeha i čuva od smrtnih grijeha.
U nastavku donosimo molitvu po kojoj možemo učiniti čin duhovne Pričesti (Kruh nebeski, 1941., str. 246).
***
Isuse moj, vjerujem, da si prisutan u Presvetom Sakramentu; ufam se u te, ljubim te nadasve. lz ove ljubavi kajem se od srca za sve grijehe i neću nikada više griješiti. Moja duša čezne za tobom; no jer te ne mogu sada uistinu bitno primiti u Presvetom Sakramentu, dođi barem duhovnim načinom u srce moje.
Sad misli da si Isusa doista primio i reci:
Isuse moj, klanjam ti se, kao da si u mom srcu zaista prisutan i sjedinjujem se posve s tobom. O ne daj da se ikada od tebe rastavim! Tvoj sveti blagoslov sašao nad mene i ostao vazda! Amen.
***
U ovim turbulentnim vremenima u kojima nam je uskraćeno da stvarno pristupimo sv. Misi i primimo sakramentalnu Pričest, vježbajmo se tim revnije u primanju duhovne Pričesti po kojoj će nam Gospodin zasigurno udijeliti one milosti koje bismo inače primili na sakramentalni način. Budući da duhovna Pričest u duši proizvodi povećanje milosti, podsjećamo da je kao preduvjet potrebno da se nalazimo u stanju milosti ili da inače pobudimo u našim srcima čin savršenoga kajanja.
Nauk Crkve
Tridentski sabor govori: ,,Drugi ga primaju samo duhovno, oni naime koji željom blaguju predočeni nebeski kruh, te živom vjerom "ljubavlju djelotvornom" [Gal 5,6], osjećaju njegove plodove i korist”. Po takvoj duhovnoj Pričesti možemo biti sigurni (iako ne svi) da ćemo primiti vrlo značajne milosne plodove.
Papa Pio XII. podsjeća nas u svojoj enciklici Mediator Dei da Crkva ,,želi ponajprije da kršćani, osobito kada ne mogu primiti euharistijsku hranu, barem je prime željom; i to tako da, pobudivši živu želju, ponizne duše i s potpunim pouzdanjem u volju božanskoga Otkupitelja, sjedine se s njime puni poštovanja i goreći što većom ljubavlju” (br. 117).
Svjedočanstvo svetaca
Sv. Alfonz Maria Liguori opominje vjernike da više puta na dan prakticiraju duhovnu Pričest, a prije svega kada pohađaju Presveti Sakrament. Prema mišljenju sveca potrebne su dvije stvari da bismo je primili: prvo je goruća želja da primimo sakramentalnoga Isusa, a drugo je da uz Njega svom ljubavlju prionemo, kao da smo ga već doista primili.
Sv. Ivan Bosco govori: ,,Ako se već ne možete sakramentalno pričešćivati, prakticirajte barem duhovnu Pričest koja se sastoji u gorućoj čežnji da primite Isusa u vašim srcima”.
Sv. Bernard iz Clairvauxa oblikovao je svoj život kao trajnu Pričest, kao stalni život u Kristu i iz Krista.
Sv. Leonardo Portomauricijski piše: ,,Ako više puta dnevno činiš ovu svetu vježbu, tvoje srce će se u tijeku mjesec dana potpuno promijeniti”.
Sv. Katarina Sijenska običavala je reći: ,,Ako ne mogu stvarno primiti Presveti Sakrament, onda idem u crkvu i gledam netremice u Isusa u Euharistiji i to me nasićuje”.
Sv. Terezija Avilska piše: ,,Moje kćeri, kada slušate sv. Misu bez da idete na Pričest, težite prema duhovnoj Pričesti i saberite se u sebi. To je nadasve korisna praksa koja će u vama zapaliti veliku Božju ljubav“.
Izvor: fsspx.at
