V
eć nekoliko mjeseci predstojnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata optužuju da je pooštrio primjenu motuproprija Traditionis custodes, dokumenta koji bi trebao ograničiti upotrebu tradicionalnog misala.Njegovi protivnici optužuju ga da je prisvojio ovlasti svojoj službi, veće od onih koje su mu stvarno dane u dokumentu. Kontroverza se upravo obnovila nedavnim objavljivanjem prepiske između visokog prelata i dijecezanskog biskupa.
"Upravo sam primio pismo Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u kojem se navodi da je dispenza koju sam namjeravao podijeliti [za slavlje tradicionalne Mise u župnoj crkvi, ur.] pridržana Svetoj Stolici. Prema Svetoj Stolici nisam imao i nemam ovlasti osobno dati takvu dispenzu."
Ovo je odgovor biskupa - čini se, u pomalo razočaranom tonu - koji je 31. siječnja 2023. godine stigao na stol anglosaksonskog svećenika odgovornog za zajednicu privrženu Misi svih vremena.
Nekoliko vatikanista i akademika oslanja se na ovu razmjenu pisama kako bi istaknuli "zlouporabu moći" za koju vjeruju da je kriv kardinal Arthur Roche, u njegovom tumačenju motuproprija Traditionis custodes.
Biskupovu odgovoru - čije je ime zacrnjeno na faksimilu radi anonimnosti - prethodi pismo koje mu je prethodno poslao predstojnik Dikasterija za bogoštovlje.
To je zapravo pojašnjenje: novi "zaštitnik" liturgije citira kanon 87 Zakonika kanonskog prava o dispenzacijama, koji propisuje da dijecezanski biskup "ne može dati oprost od zakona čija je dispenzacija pridržana posebno za Apostolsku Stolicu ili drugu vlast." Ovo je glavno obrazloženje.
Međutim, visoki prelat s pravom tvrdi da je, temeljem odgovora na dubije o Traditionis custodes, objavljene krajem 2021. godine, jasno da mogućnost da neka župna crkva u biskupiji odluči služiti tradicionalnu Misu ovisi o Svetoj Stolici, a ne o mjesnom ordinariju.
No, kvaka je u detaljima: argument kardinala Rochea zapravo je postavljanje pitanja gdje se uzima zdravo za gotovo ono što upravo treba dokazati. Jer zapravo, Traditionis custodes si nigdje izričito ne zadržava pravo za odobrenje tradicionalne Mise u župnoj crkvi.
Doduše, odgovor na dubije, objavljen nekoliko mjeseci kasnije, jasno iznosi ovu misao o dispenzi pridržanoj Apostolskoj Stolici, ali taj odgovor, po mišljenju mnogih kanonista, nije potkrijepljen vlašću rimskog prvosvećenika.
Doista, primjećujemo da dotični dokument nije bio odobren "in forma specifica" od strane Petrova nasljednika, poput ostalih čina koji su proizašli iz raznih dikasterija. Rečeno je samo da je "rimski prvosvećenik obaviješten i da je dao suglasnost za njegovu objavu", što je daleko od formalnog odobrenja koje se obično jasno daje na znanje.
Stoga se čini sve više dokazanim tijekom proteklih mjeseci - a to je zasluga objave ove prepiske - da si kardinal Roche prisvaja dvostruku moć: prvu na račun vrhovnog autoriteta, s njegovim pristankom ili bez toga, tvrdeći da je njegov dikasterij sam po sebi mjerodavan dati normativno tumačenje papinskog dokumenta; drugi na račun dijecezanskih biskupa koji jasno vide da se postavljaju ograničenja njihovim nadležnostima.
Ovo je ograničenje tim više neobično što mu ne nalazimo traga u Traditionis custodes. Riskantna je to oklada koja će vjerojatno izazvati sporove, moguće i prosvjede, sa strane mnogih biskupa koji vjeruju da su mjere motuproprija i odgovor na dubiju narušili mir u njihovim biskupijama.
U međuvremenu je kardinal Roche doista uspio dobiti papinsku potvrdu za svoje namjere u vidu reskripta, o čemu je već bilo izviješteno.
Izvor: fsspx.news
