Š
to bi se dogodilo kada bi Katolička Crkva u Njemačkoj – ili barem njezin značajan dio – formalno raskinula vezu rimskog jedinstva, usvojivši novi način upravljanja i novo naučavanje kako bi se prilagodila težnjama Sinodalnog puta koji se odvija preko Rajne? Si vis pacem, para bellum (Ako želiš mir, pripremi se za rat). U situaciji u kojoj je Crkva suočena sa sve složenijim skupom globalnih izazova, korisno je razmatrati o crkvenom utjecaju različitih scenarija kojima, iako ostaju samo hipotetski, ne nedostaje potpuna uvjerljivost - kao što je formalni raskol cijele ili dijela Crkve u Njemačkoj.
S gledišta broja vjernika, taj rascjep ne bi imao velike posljedice: što predstavlja 22 milijuna njemačkih katolika, od kojih samo manjina nedjeljom ide na Misu, u odnosu na 1,3 milijarde vjernika u svijetu?
Njemačka također ne doprinosi ni na koji značajan način sveopćoj Crkvi u smislu stvaranja klera. Prema studiji koju je 25. siječnja 2023. godine objavila Njemačka biskupska konferencija, trenutačno postoji samo 48 kandidata za svećenike u 27 biskupija u zemlji. Usporedbe radi, Indija, s približno istim katoličkim stanovništvom u smislu broja vjernika, svake godine obučava oko deset puta više novih svećenika.
Zapravo, čitatelj to već sluti, formalni raskol imao bi najveći utjecaj prvenstveno na novčanik Apostolske Stolice.
Carsten Frerk, novinar specijaliziran za proučavanje crkvenih financija u Njemačkoj, procjenjuje imovinu u vlasništvu biskupija na oko 460 milijardi eura, od toga 150 milijardi eura kapitala, a ostatak čine nekretnine.
Kao što većina već zna, njemačko katoličanstvo ima koristi od povoljnog poreznog sustava u kojem dio poreza koji plaćaju porezni obveznici koji se izjašnjavaju kao katolici ide izravno u novčanik Crkve. To je u 2021. godini iznosilo 7 milijardi eura.
To je lijep iznos od kojega djelomično profitira Sveta Stolica, budući da otprilike četvrtina vatikanskih prihoda dolazi od doprinosa njemačkih katolika, a druga četvrtina od američkih katolika. Ako Njemačka prekine veze s Rimom, moglo bi doći do godišnjeg deficita od 90 milijuna eura.
Na razini crkvene politike granice bi se također morale pomaknuti. Njemački raskol mogao bi dovesti do toga da se univerzalna Crkva pomakne „udesno”, nakon što uvidi koliko je zahtjev za otvorenošću, koji zagovaraju progresivisti, osuđen na to da postane nekontroliran.
Videći u tome gotovo neočekivani učinak, skupina njemačkih katolika koji se protive Sinodalnom putu – Neuer Anfang, „Novi početak” – vjeruje da bi raskol, sve u svemu, imao blagotvoran učinak, jer bi u tom slučaju samo najkonzervativniji elementi ostali u rimskom jedinstvu.
Stoga, „strategija” za katolike poprima kontraintuitivan aspekt. Za konzervativce - dopuštanje da se aberacije Sinodalnog puta množe sve dok ne dođe do puknuća omogućilo bi postizanje „pomaka udesno” za univerzalnu Crkvu. Progresivisti bi, sa svoje strane, imali interes obuzdati sinodalne ambicije kako bi izbjegli njihanje klatna kojeg se boje.
Možda bismo u svjetlu ove analize trebali razumjeti rezerviranosti prema Sinodalnom putu, koje je prije nekoliko mjeseci izrazio kardinal Walter Kasper, povijesna ličnost progresivizma u Njemačkoj.
Izvor: fsspx.news
