Ljetni kamp za dječake ,,Honor“

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u ljeto održava kampove za djecu i mlade koji su kroz različite društvene aktivnosti, ali i ozbiljne duhovne sadržaje (sv. Misu, ispovijedi, kateheze), namijenjeni njihovoj cjelokupnoj osobnoj izgradnji. Video donosi promotivni sadržaj za jedan od kampova koji se održava u SAD-u (u saveznoj državi Maryland).

Postsinodalna pobudnica mladima: patetični dokument

Postsinodalna pobudnica mladima objavljena je 2. travnja 2019. Potpisao ju je papa Franjo pod nazivom Christus vivit (Krist živi) i dugačka je 67 stranica. Ona se nadovezuje na Sinodu o „Mladima, vjeri i razlučivanju poziva“ iz listopada 2018. godine.

Franjo izražava svoju nadu za Crkvu koja ,,ostavlja po strani uske predrasude i pažljivo sluša mlade“. ,,Molimo Gospodina da oslobodi Crkvu od onih koji će je natjerati da ostari, zatvoriti je u prošlosti, zadržavati je ili zaustavljati“. Prema njemu, Crkva koja odražava Isusa Krista je ona koja se trudi da ,,ponizno prizna da se neke stvari moraju konkretno promijeniti, a da se to dogodi, ona treba cijeniti viziju, ali i kritičnost mladih ljudi“. On se nada da će mladi ljudi biti „protagonisti promjene“, i da ih zato Crkva mora ,,ponizno“ slušati.

Papa tvrdi da umjesto ,,priopćavanja velikog broja doktrina“, Crkva treba ,,najprije pokušati probuditi i učvrstiti velika iskustva koja podupiru kršćanski život“. Zatim dodaje: ,,Crkva koja je uvijek u obrambenom stavu, koja gubi svoju poniznost i prestaje slušati druge, koja ne ostavlja mjesta za pitanja, gubi mlade i pretvara se u muzej“.

On odbacuje ,,čist i savršeni pastoral prema mladima, obilježen apstraktnim idejama“ i poziva na ,,popularni“ pastoral prema mladima. Franjo kaže da nije nužno ,,u potpunosti prihvatiti sve crkvene nauke“ i zagovara ,,pastoral prema mladima sposoban za uključivost, s prostorom za sve vrste mladih, da bi se pokazalo da smo Crkva s otvorenim vratima“.

Prema njegovim riječima, katoličke obrazovne ustanove moraju ,,nastojati pozdraviti sve mlade ljude, bez obzira na njihov vjerski izbor, kulturno porijeklo, osobnu, obiteljsku ili društvenu situaciju”. On tvrdi da ,,na taj način Crkva daje temeljni doprinos cjelovitom obrazovanju mladih u različitim dijelovima svijeta. One [katoličke obrazovne ustanove] bi nedopustivo umanjile tu ulogu ako bi postavile stroge kriterije za ulazak i ostanak učenika u njima jer bi mnoge mlade ljude lišile okružja koje bi moglo obogatiti njihove živote”.

Papa ide tako daleko da piše da ,,seksualni moral često teži biti izvor nerazumijevanja i otuđenja od Crkve, budući da se ona smatra mjestom prosudbe i osude”.

Postsinodalna = post-68-aška pobudnica

Nedavno je nekoliko vatikanista primijetilo da su Sinodu o mladima, održanu u Rimu u listopadu 2018. godine, stvorili prelati koji još uvijek, nakon 50 godina, vjeruju u načelo studentskoga revolta i općega štrajka u svibnju 1968.. Postsinodalna pobudnica Christus vivit, objavljena 2. travnja 2019., više nego dovoljno potvrđuje ovaj dojam.

U njoj čitamo da Crkva više ne bi smjela biti ,,u defanzivi”, nego ,,slušati”, da se ne bi trebala ,,zaključavati u prošlosti”, da ne bi postala ,,muzej”, te da mora imati ,,uključivo” tumačenje vjere koje prihvaća sve razlike i sva odstupanja. ,,Zabranjeno je zabranjivati”, vikali su na barikadama Latinske četvrti. Pod popločenim kamenjem[1], nadali su se da će naći slobodu. U stvarnosti su pronašli ,,tekuće društvo” bez referentne točke, bez autoriteta, bez stabilnosti. Cijeli naraštaj otišao je u slijepu ulicu, na brod bez kormila ili kompasa.

Stari, oronuli današnji ljudi su pjevali kao što su to činili u mladosti, ali sada prilično drhtavim glasom: ,,Zabranjeno je zabranjivati”. Ne smijemo više biti u obrambenom stavu, imati imunološki sustav koji štiti tijelo. Moramo biti inkluzivni, jer ,,svatko je lijep, svatko je dobar”, kako su pjevali sedamdesetih. Uzorita gospoda uvijek sanjaju o tridesetogodišnjem poslijeratnom procvatu [1945-1973]: kardinali u zemlji čudesa!

Oni rade na rušenju Crkve: nema više kameno čvrstoga nauka i morala! Nadaju se da će pronaći idilične obale koje će privući mlade ljude, a da se uopće ne brinu da bi ti mladi ljudi mogli biti tužne žrtve raspada nauka i rastakanja morala.

7. prosinca 1965. Pavao VI. je izjavio da je stav Drugoga vatikanskoga sabora bio ,,jako i namjerno optimističan”: ,,iz Koncila je proizašao val naklonosti i divljenja nad modernim svijetom čovječanstva”; ,,umjesto deprimirajućih dijagnoza, ohrabrujući lijekovi”. 2019. je krajnje vrijeme da pređemo na točne dijagnoze i učinkovite lijekove.

p. Alain Lorans

Izvor: fsspx.news

[1] Aluzija na barikade od popločenoga kamenja koje su prosvjednici postavljali kao izraz revolta (nap. prev.).