Služe joj veliki i mali – Gospa Snježna

Katolička Crkva je rimska. Osobitom Providnošću prvi je Kristov namjesnik, sveti Petar, umro u Rimu, postavljajući tako pečat svoje krvi na ovo sjedište katoličkoga autoriteta. I sveti Pavao, apostol pogana, istoga dana kao i sveti Petar postavio je svoj vlastiti krvavi pečat apostolske potvrde u njedra Rima kako nikad u Crkvi ne bi bilo razloga za raskol. Tako posvećen od strane ova dva apostola u 63. godini poslije Krista, trebat će 4 stoljeća da se Rim pretvori iz grada punog poganskih hramova u učitelja Istine.

Veliki znak i oruđe ove cjelovite preobrazbe oblikovao se u Svetoj Mariji Velikoj (Santa Maria Maggiore), najvažnijoj rimskoj bazilici posvećenoj Majci Božjoj. Bilo je to prvo veliko svetište unutar zidina staroga poganskoga grada i najvažnija marijanska crkva - "Velika" - koja je zamijenila mnoge hramove nečistih poganskih božica. Osim što se ističe veličinom, položajem i značajem koji su mu dali pape, sadrži i Marijinu najdragocjeniju relikviju, betlehemske jaslice. Izgradio ju je papa Liberije (352.-366.), a naziv "Majka Božja" dobila je da bi se proslavio Efeški sabor (431.) koji je iskorijenio herezu nestorijanizma u izrazu „Theotokos” - „Bogorodica”.

Marija Velika (Santa Maria Maggiore) imala je čudesan početak. Bogat rimski patricij Ivan i njegova supruga bez djece zavjetovali su cijelo imanje na brežuljku Esquilinu Blaženoj Djevici. Usprkos velikim vrućinama kolovoza, Marija je učinila da padne snijeg na velikom dijelu brežuljka Esquilina, a javivši se u snu posebno Ivanu, njegovoj ženi i vladajućem papi Liberiju, dala je do znanja da će biti njihova nasljednica i da želi da se na mjestu na kojem je pao čudesni snijeg sagradi crkva. Održana je papinska povorka s rimskim svećenstvom do mjesta, planovi su postavljeni i bazilika podignuta. Kraljica Neba željela je zavladati iz Rima, ne samo papinskog grada, nego i Marijinoga grada.

Ono što je Marija učinila za poganski Rim, ona će opet učiniti za modernistički Rim, ali ne po velikima ovoga svijeta. Dok su stare rimske bazilike bile baština plemićkih rimskih obitelji, Marijino ponovno osvajanje Rima kroz svoj "san" očitovan trojici djece pastira kod Fatime, nagovješćuje da će upravo maleni biti njezini instrumenti za povratak modernističkoga Rima u katolički Rim. Krunice milijuna katolika bit će snježne pahulje koje će za Kristova namjesnika ocrtavati njegovu nužnu poslušnost Kraljičinoj zapovijedi da posveti Rusiju Njezinom Bezgrješnomu Srcu, za mir u svijetu - novi Pax Romana. Budimo ti gorljivi maleni koji pomažu Mariji Velikoj da provede svoje planove kroz svakodnevnu Krunicu, žrtve zadovoljštine i molitvu za Vrhovnoga svećenika da izvrši svoju dužnost. Ave Maria!

Izvor: fsspx.news

Pismo ravnatelja MI br. 13

Zvanja po Bezgrješnoj

Dragi vitezovi Bezgrešne!

Pripadamo Bezgrešnoj, želimo izvršiti Njezinu volju, učiniti sve što je moguće da se njezine želje ispune. Ali koje su najdublje želje naše Nebeske Majke? Da svome Sinu dade što veću slavu (sv. Maksimilijan Kolbe rekao je: ,,ad maximam Dei gloriam - na najveću slavu Božju”), da bi spasio što više duša iz vatre pakla i poveo ih u nebo (vidi Njegove urgentne pozive u Lourdesu, La Saletteu, Fatimi itd.).

Međutim, postoji samo jedan način da se dade najveća slava Bogu, a to je kroz samu Gospodinovu Žrtvu na Križu koja se svakodnevno obnavlja na oltaru. Tu se samo po Kristu, s Kristom i u Kristu daje Presvetom Trojstvu svu čast i slavu. Isto tako postoji samo jedna mogućnost da se otkupe duše i da im se vrati Božji život, a to je po Krv Gospodinovoj koja se ulijeva u duše po kanalima sakramenata da bi ih se izbavilo iz zatvora istočnoga grijeha, da bi ih se očistilo od svake nečistoće, da bi ih se pročistilo i izliječilo od njihove duhovne gube, da bi ih se ispunilo svjetlošću i svim božanskim blagom.

Tko prema volji Gospodina Isusa Krista jedini na zemlji može izvršiti djelo otkupljenja, nastaviti davati Bogu svu slavu i prolijevati Kristovu Krv u duše? Svećenik. Stoga je svećeništvo ono što najviše zaokuplja Bezgrešno Srce Djevice Marije, toliko željno spasenja svoje siromašne, izgubljene djece. Najdublja želja naše Kraljice je da svom Sinu dade nastavljače Njegova djela spasenje, tako da bi kroz ta sredstva, prisno sjedinjena s Njezinim Sinom po svećeničkom pečatu, plamen Njegova Presvetoga Srca mogao gorjeti posvuda na zemlji: Put, Istina i Život.

Prava pobožnost prema Mariji

Sv. Ljudevit Montfortski jasno daje do znanja da je čitava svrha našega života ujediniti se s našim Gospodinom Isusom Kristom. Bog je želio od cijele vječnosti poslati Sina svoga za otkupljenje čovječanstva.

Naš Gospodin je "Put, Istina i Život." I "Nije nam dano drugo ime pod nebom pomoću kojega bismo se mogli spasiti, osim Isusovog imena."

Čovječanstvo je bilo potpuno izgubljeno prije dolaska našega Gospodina. Ako ljudi iz Staroga Zavjeta nisu vjerovali i nadali se da će doći Mesija, koji još nije bio otkriven i koga nisu osobno poznavali, nisu se mogli spasiti. Čak ni u Starom Zavjetu tada nije bilo spasenja izvan našega Gospodina Isusa Krista.

Od dolaska našega Gospodina, svaki se čovjek mora odlučiti ili stati uz Njega ili biti protiv Njega. Ne postoji treća mogućnost. Oni koji su izvan Njega u zabludi su, s ocem su laži, djeca su đavla. Ako smo s Gospodinom našim Isusom Kristom, sigurni smo, i nema druge sigurnosti za vrijeme i vječnost.

Ovdje slijedi ulomak iz Prave pobožnosti na ovu temu:

Nijedno drugo ime pod nebom nije nam dano kojim bismo se mogli spasiti, osim imena Isusova. Bog nije postavio drugi temelj našega spasenja, našega savršenstva ili naše slave, osim Isusa Krista. Svaka zgrada koja nije izgrađena na toj čvrstoj stijeni temelji se na pomičnom pijesku i sigurno će se oboriti prije ili kasnije. Svaki vjernik koji nije s Isusom sjedinjen, kao lozova mladica s panjem, otpast će, osušit se i neće biti ni za što drugo nego da se baci u vatru. Izvan Njega ne postoji ništa osim zablude, laži, bezakonja, besmisla, smrti i prokletstva. Ali ako smo u Isusu Kristu i Krist u nama, ne treba nam se bojati osude. Ni Anđeli s neba, ni ljudi na zemlji, ni đavli pakleni niti ikoje drugo stvorenje ne može nam nauditi; jer nas ne može rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Isusu Kristu. Po Isusu Kristu, s Isusom Kristom, u Isusu Kristu, možemo sve učiniti. (Prava pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji, §61)

Dakle, vidite da sv. Ljudevit ima svoj pogled čvrsto usredotočen na našega Gospodina. On želi sačuvati zajedništvo s našim Gospodinom pod svaku cijenu. Ali koji je najbolji mogući način da se to postigne? Upravo kroz pravu pobožnost prema Mariji.

Izvor: fsspx.news

Tko su časna braća FSSPX-a?

Donosimo videozapis snimljen u okviru Američkoga distrikta koji predstavlja poziv i poslanje časne braće FSSPX-a. Svećeničko bratstvo osnovalo je ovu granu svoje duhovne obitelji kao redovnički poziv koji ima svrhu pomoći svećenicima u apostolatu u različitim materijalnim i duhovnim područjima, kako bi njihovo djelovanje bilo što efikasnije i plodonosnije. Braća su prisutna u kućama Bratstva diljem svijeta, također i u našem Austrijskom distriktu kojemu pripada Hrvatska. Molimo da Gospodin pobudi svoj poziv u srcima onih koje je odabrao da mu služe u ovom obliku posvećenoga života.

Naša katolička vjera danas: kriza u Crkvi i nova Misa

Donosimo šesti i sedmi nastavak serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji donosi sažeti odgovor na pitanje postoji li danas stvarna kriza u Crkvi te obrađuje problem novoga obreda Mise.

Sveta Ana i Bezgrešno Začeće

Sveta Ana bila je unutarnje svetište u kojem je oblikovano živo svetohranište, u kojem će Sin Božji postati čovjekom. Svečana definicija dogme o Bezgrešnom Začeću pruža nam još veći uvid u čudesno dostojanstvo svete Ane.

Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije dogodilo se u utrobi sv. Ane, čineći je svojom baš kao što se utjelovljenje Bogočovjeka snagom Duha Svetoga dogodilo u čistoj Marijinoj utrobi. Naravno, razlika između njih je velika, ali postoji bliska paralela: Bezgrešna Majka koja će postati Majka Božja bila je stvorena od mesa i krvi svete Ane, kao što je Bogočovjek bio oblikovan od mesa i krvi Marijine. U oba slučaja je Duh Sveti ušao i učinio golemo čudo milosti.

U trenutku Začeća sveta Ana i sveti Joakim dali su Mariji tijelo i krv koje će Marija uskoro predati Isusu, a koje su oni primili od predaka. Ali to tijelo i ta krv koju su primili kao okaljane od istočnoga grijeha, predali su svom djetetu bez ikakve ljage. Bossuet je mogao reći: "Marijino Začeće (u kojem su sudjelovali Ana i Joakim) prvo je i izvorno vrelo Krvi Isusove, koja teče u našim venama kroz Sakramente i koja donosi dah života svakom dijelu Mističnoga Kristovog Tijela - Crkve. "

Blažena Djevica Marija bila je bezgrešna pri svom Začeću te su kao posljedica toga njezin otac i majka bili Božji službenici u ostvarenju djela koje će zauvijek ostati jedinstveno u povijesti čovječanstva.

Tu vidimo temelj slave svete Ane. Da bi stvorilo anđele i ljude, Presveto Trojstvo nije takoreći tražilo pomoć izvan sebe. U ostvarenju Bezgrešnoga Začeća je to isto Presveto Trojstvo uzelo za pomoć dvije osobe koje će biti majka i otac Blažene Djevice. Tim činom im je dodijeljen značaj jedinstvene veličine.

Ne možemo govoriti o utjelovljenoj Riječi, a da istovremeno ne spominjemo nju koju je Bog odabrao za svoju Majku. Propuštajući to učiniti, kako to Crkveni Oci dokazuju, otvaraju se vrata heretičkim napadima na samu Kristovu osobu. Isto bi tako govoriti o Bezgrešnom Začeću bez spominjanja Svete Ane, koja je tako divno sudjelovala u ovoj izvrsnoj kreaciji, bilo umanjivanje dostojanstva i veličanstvenosti Majke Božje.

Izvor: fsspx.news

Naša katolička vjera danas: Povijest Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Donosimo četvrti i peti nastavak serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji donosi sažeti pregled povijesti Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. - od osnutka FSSPX-a, preko početka kontroverzije s rimskim vlastima potaknute posjetom vizitatora Ecôneu 1974. god., sve do biskupskih posvećenja 1988. godine.

Međugorje: vatikanski ,,da, ali”

Prema odredbi pape Franje biskupije i župe mogu sada organizirati službena hodočašća u hercegovačko selo Međugorje koje su posjetili već milijuni vjernika. Sveta Stolica još nije donijela odluku o nadnaravnom značaju marijanskih ukazanja.

Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, i nadbiskup Henryk Hoser, posebni apostolski vizitator Svete Stolice, objavili su odluku rimskog pape 12. svibnja 2019. godine za vrijeme nedjeljne Mise koja se služila u župi Međugorje.

Vijest je odmah potvrdio privremeni upravitelj Vatikanskog ureda za medije, Alessandro Gisotti: ,,S obzirom na znatan broj ljudi koji odlaze u Međugorje i obilne plodove milosti koji su odatle proizašli, ovo odobrenje je dio posebne pastoralne brige koju je Sveti Otac htio dati toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promicanja njegovih dobrih plodova”.

Međutim, čini se da u istom priopćenju Rim ima određene pridržaje: ,,Treba poduzeti brigu da se izbjegne stvaranje zabune ili dvosmislenosti s doktrinarnog stajališta glede takvih hodočašća. To se odnosi i na pastire svih redova i razina koji namjeravaju ići u Međugorje te ondje javno celebrirati ili koncelebrirati“. Uistinu, sama ukazanja još uvijek nisu službeno priznata.

Ova nedosljednost pokazuje apsurdnost takve situacije. Ili su ukazanja od Boga ili nisu od Boga, te stoga hodočašća moraju biti odobrena ili moraju biti zabranjena. Ali dopuštajući hodočašća bez izjašnjavanja o temeljnom pitanju, Vatikan može samo stvoriti zbrku podržavajući dvosmislenost koju tvrdi da izbjegava.

Kardinal Brandmüller odbacuje Pripravni dokument Sinode o Amazoniji

Kardinal Walter Brandmüller, predsjednik Papinskoga vijeća za povijesne znanosti od 1998. do 2009. i jedan od sastavljača glasovite dubije o Amoris Laetitiji iz 2016. godine – na koju papa Franjo nikada nije odgovorio – optužio je Instrumentum laboris (radni dokument) nadolazeće Sinode o Amazoniji za krivovjerje i otpadništvo.

Njegovu izjavu objavio je vatikanist Sandro Magister 27. lipnja 2019., deset dana nakon objave rimskoga dokumenta. On se pita o potrebi za ovom sinodom o Amazoniji pišući: ,,Treba se u načelu postaviti pitanje zašto bi se biskupska sinoda trebala baviti temama koje – kao što je sada slučaj s tri četvrtine Instrumentum laborisa – imaju u najboljem slučaju tek marginalno ikakve veze s evanđeljima i Crkvom. Očigledno se ovdje događa da se biskupska sinoda agresivno upliće u čisto svjetovne poslove države i društva u Brazilu. Trebamo se zapitati: kakve veze imaju ekologija, gospodarstvo i politika s nalogom i poslanjem Crkve?”

,,I najviše od svega: koja stručna ekspertiza ovlašćuje crkvenu Biskupsku sinodu da daje izjave u tim područjima?”

,,Ako biskupska sinoda doista to učini, to bi bilo prekoračenje granica i klerikalna drzovitost, koju bi tada državne vlasti morale odbaciti.”

Visoki prelat naglašava: ,,Treba dodati još jedan vidik koji se može pronaći kroz cijeli Instrumentum Laboris, a to je vrlo pozitivna prosudba naravnih religija, koja uključuje urođeničke prakse iscjeljivanja i slično, pa čak i mitsko-religijske prakse i oblike kultova. U kontekstu poziva na sklad s prirodom, čak se govori i o dijalogu s duhovima (br. 75)... teritorij – tj. šume amazonske regije – čak se proglašava locusom theologicusom, posebnim izvorom božanske objave. To bi bila mjesta bogojavljenja gdje se pokazuju spremišta života i mudrosti koja govore o Bogu (br. 19). Za Instrumentum laboris karakteristično je proturacionalno odbacivanje ,,zapadne” kulture koja naglašava važnost razuma. A u isto se vrijeme posljedična regresija od Logosa do mita podiže na kriterij onoga što Instrumentum laboris naziva inkulturacijom Crkve. Rezultat je prirodna religija sa kršćanskom krinkom.”

,,Naša katolička vjera danas“: Tko je bio nadbiskup Lefebvre?

Nakon što smo prije dužega vremena objavili uvodni dio i prvi videozapis iz serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji je napravio Američki distrikt FSSPX-a, nastavljamo sa sljedećim videozapisima iz serijala. Donosimo iduća dva nastavka koji u dva dijela daju kratki prikaz života i djelovanja nadbiskupa Marcela Lefebvrea.