Katolički
portal ,,Vjera i djela“ velikodušno
je prenio osvrt p. Marka Tilošanca na dva članka koja su objavljena
na toj stranici o nedavnom Susretu hrvatske katoličke mladeži u
Vukovaru. Nadamo se da će ovi osvrti pomoći široj katoličkoj javnosti da uvidi
problem modernog pastorala koji se temelji na problematičnim i
neprihvatljivim postavkama prilagođavanja praktičnog djelovanja
nekatoličkim načelima.
O
nedavnom susretu Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru (koji je
samo jedan u nizu istovrsnih fenomena) moglo se u našim crkvenima
medijima pronaći samo jednostrane prikaze – one koji su
predstavljali stvari iz dominantnog progresivističkog svjetonazora.
Nije se mogla pročitati ni riječ o tome kako se ovakvi susreti –
kao i cjelokupni ‘pastoral mladih’, temelji zapravo na
prilagođavanju protestantskim i pop-kulturalnim modelima – kojima
se većim dijelom u potpunosti suobličava te je nemoguće razabrati
više išta katoličkoga. Na ovomu portalu objavljen je tekst pod
naslovom: ,,Susret
mladih – susret katoličke ili protestantske mladeži?“,
koji želi svrnuti pozornost na problematične točke i dati drukčiji
pogled na ovaj fenomen te utoliko zaslužuje da ga se pohvali i
preporuči. Ipak, smatramo da je, s obzirom na rečeno, potrebno još
nekoliko stvari dodati, pojasniti ili ispraviti kako bi se dao jedan
cjelovitiji sud o takvim događajima.
Dodano
13. svibnja:
U
međuvremenu je na istome portalu objavljen još jedan članak p.
Tilošanca – osvrt na nedavni slučaj prve Pričesti dječaka s
Downovim sindromom.
U
našoj javnosti je nedavni slučaj prve Pričesti djeteta s Downovim
sindromom u župi Gradište još uvijek u središtu pozornosti.
Lijevo-liberalni mediji jedva su dočekali da se mogu lešinarski
uhvatiti za slučaj djeteta s posebnim potrebama da bi tako – ne
prezavši od najprizemnijih sredstava (među kojima su laži i
klevete standardni repertoar), pokrenuli orkestrirane napade protiv
Crkve. Ovim vukovima priključili su se pojedini crkveni pastiri
zadojeni duhom svijeta (a kao takvi zapravo najamnici) te se
usuglasili u osudi jadnog župnika. Konzervativni katolički mediji
nastojali su pak iznijeti na vidjelo određene činjenice koje bolje
osvjetljavaju što se zapravo dogodilo i tako prokazati opakost i
licemjerje onih koji žele razapeti dotičnog svećenika. Takva su
nastojanja, u svakom slučaju, nužna i pohvalna. Ipak, smatramo da
cijelom prikazu koji nude ovi izvori nedostaje osvrt na neke ključne
disciplinske i praktične činjenice koje daju jedno dodatno svjetlo
na cijeli slučaj te omogućuju da se stvar sagleda cjelovito – a
to je sud koji jedini može biti mjerodavan.
Da bismo bolje prosudili cijelu situaciju, moramo poći od toga koji je nauk Crkve o sakramentu Euharistije i njezinom primanju, te što o tome određuju crkveni propisi. Svetu Euharistiju Isus je ustanovio kao sakrament koji jača naše duše u Božjoj milosti. Po njemu Božja milost – koju izvorno primamo u sakramentu Krštenja, u nama raste te nas tako ovaj sakrament jača kao duhovna hrana na našem zemaljskom putu prema vječnosti, pomaže nam da činimo dobro, a izbjegavamo zlo te se čuvamo grijeha i tako prispijemo u vječno blaženstvo s Kristom u nebesima. Tim sakramentom u nama jačaju zasluge dobrih djela koje povećavaju u nama stupanj milosti i svetosti te nam osiguravaju i veći stupanj slave u Nebu. Jedan od uvjeta da bismo mogli stjecati zasluge za vječni život i u njima rasti su osobna svijest, sloboda i odgovornost. Ako toga dakle nedostaje, veće zasluge za vječni život ne možemo steći. Tako, primjerice, to ne može dijete koje još nije doseglo dob razuma jer još nema razvijenu osobnu svijest ni odgovornost. Isto vrijedi i za osobe pogođene različitim vrstama fizičkih ili psihičkih bolesti. Djela koja su učinjena u takvom stanju, nisu slobodni čini te ne nose sa sobom moralnu odgovornost. Crkveni zakonik ide tako daleko da i one čine koji su poduzeti u svijetlim trenucima, izjednačava s ostalima te im oduzima bilo kakvu kaznenu odgovornost (kan. 1322).
