Christus Rex

Izvještaj s hodočašća Chartres-Pariz (II.)


2. Obilazak nekih svetišta u Francuskoj

N
akon hodočašća smo ostali u Parizu još tri dana. Pariz je ogroman te nam je i tih tri dana bilo malo za sve razgledati.
Mogli smo vidjeti da se radi punom parom na obnovi katedrale Notre-Dame koja je stradala u požaru koji mjesec prije hodočašća. Posjetili smo mnoge crkve, a izdvojili bi Saint Denis, gdje se čuvaju ostaci francuskih kraljeva i osnivača Nadbiskupije, sa zanimljivim kontrastom, budući da ova Crkva predstavlja katoličku prošlost, a vani novi doseljenici – sadašnjost i budućnost, hm…? Tu je i kapelica čudotvorne medaljice, odnosno mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije svetoj Katarini Labouré, čije se neraspadnuto tijelo nalazi u kapelici. 

Slika: Kapela čudotvorne medaljice; sv. Katarina Labouré


Svaki dan smo imali prilike prisustvovati Misi u glavnoj crkvi Bratstva u Parizu (time i u francuskom distriktu) Saint-Nicolas-du-Chardonnet. Crkva je jako lijepa, velika i nalazi se u samom centru Pariza, udaljena 5 min. pješice od Notre-Dame-a. Također smo posjetili i drugu Crkvu od Bratstva u Parizu: Notre Dame de Consolation.


Slika: Saint Nicolas du Chardonnet


Slika: Misa u Notre Dame de Consolation

U petak ujutro smo se s iznajmljenim autom uputili prema Mont Saint Michelu. Na putu smo stali u marijansko svetište Pontamanin, koje je udaljeno oko 1 sat od St. Michela. Ovdje se Blažena Djevica Marija ukazala djeci 1871. u tamnoplavoj haljini pokrivenoj zvijezdama, za vrijeme pruske okupacije na farmi obitelji Barbadette. Na temelju molitava, koje je tražila, potpisano je primirje i rat je završen - Pontmain i Francuska su bili pošteđeni. Za godinu dana biskup Lavalske biskupije Wicart odobrio je pobožnost na tom mjestu, koje danas posjeti oko 200.000 hodočasnika, tražeći Njezin zagovor.


Slika: Pontmain 1

Slika: Pontmain 2; mjesto ukazanja

Mont Saint Michel je otok-poluotok (ovisno o morskim mijenama), smješten na sjeverozapadnoj obali Francuske, u Normandiji.

Slika: Mont st. Michel


Utvrđenim otočićem dominira benediktinski samostan izgrađen na samom vrhu brda. Osnivač samostana je sveti Aubert, kome se više puta ukazao sveti Mihael arkanđeo. Budući da sveti Aubert prva dva puta nije vjerovao da je riječ o stvarnom ukazanju, prilikom trećeg ukazanja sveti Mihael mu je prislonio prst na glavu. Na tom mjestu je svecu ostala rupa u lubanji. Relikvija lubanje svetog Auberta se dan-danas čuva u katedrali u obližnjem gradiću Avranchesu. Kao i u većini ostalih sakralnih objekata iznenadio nas je manjak pobožnosti posjetitelja, kojih je očekivano bilo jako puno, i lokalaca, a u jednu od crkava u st. Michelu svećenik čak dopušta i ulazak pasa. Samostan je smješten na samom vrhu brda, tako da iz klaustra i ostalih otvora oko stamostana puca divan pogled na obale Normandije i susjedne Bretanje. U samostanu trenutno žive braća i sestre Bratstva Jeruzalema.

Slika: Normandija

Slika: Bretanja

Slika: Samostan 


Slika: Lubanja sv. Auberta

Slika: Mont st. Michel; Redovnice u molitvi


Sljedeća postaja je bio Lisieux, gdje smo posjetili baziliku posvećenu svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i samostan karmelićanki gdje je živjela i umrla. Bazilika je inače, nakon Lourdesa, drugo najposjećenije mjesto za hodočasnike u Francuskoj.

Slika: Bazilika u Lisieuxu, posvećena 1937.



Potom smo se odvezli u Rouen, grad u kojem je podnijela mučeništvo sveta Ivana Orleanska.

Slika: kip sv. Ivane Orleanske

Kad smo došli do crkve posvećene svetici rekli su nam da smo zakasnili za taj dan i da se crkva zatvara, vjerojatno Božja volja. To je bila jedina crkva na popisu želja u koju nismo uspjeli ući i svakako najružnija s obzirom da je izgrađena u modernističkom stilu te uopće ne liči na crkvu izvana.

Slika: Nova crkva u Rouenu, mjesto spaljivanja sv. Ivane Orleanske

Prekrasna gotička katedrala u Rouenu je nešto sasvim drugo. Tamo smo imali dovoljno vremena za razgledavanje, slušanje gregorijanskih korala i večernju molitvu od strane Instituta Krista Kralja i Velikoga Svećenika.


Slika: Katedrala u Rouenu

Naša posljednja postaja je bio Amiens, lijepi gradić s još jednom ogromnom i prekrasnom gotičkom katedralom.

Slika: Katedrala u Amiensu


U katedrali se čuva relikvija glave svetoga Ivana Krstitelja koja se nažalost nije mogla vidjeti toga dana, ali jest druga relikvija od ovoga sveca.

Slika: Relikvije sv. Ivana Krstitelja u Amiensu


Za kraj smo otišli na Misu kod Bratstva svetog Pija X. u crkvu Svetoga Vinka Paulskoga. Posebno bi pohvalili njihov zbor koji je te nedjelje pjevao na pjevanoj Misi. To je vjerojatno bilo jedno od najljepših pjevanja koje smo mogli čuti od kada prisustvujemo na Tradicionalnoj misi.

Slika: Misa u Amiensu

Slika: Propovijed


Slika: Amiens
Poslije ručka uz rijeku Somme uputili smo se na pariški aerodrom Charles de Gaulle i tu večer smo uspješno sletili natrag u Zagreb. 
Sretni smo i zahvalni Bogu na lijepomu iskustvu i na svim ljudima koje smo imali prilike upoznati tijekom hodočašća. Hodočašće smo prikazali na nakane za svećenike i za katoličku Hrvatsku. Nadamo se da ćemo iduće godine opet imati prilike prisustvovati i to u društvu većega broja vjernika iz Hrvatske. Deo gratias!


Arhiva bloga

Glasnik: