Rast milosti u Majci Božjoj

Č

itamo u evanđelju po sv. Luki da je Isus „napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.” (Lk 2, 52).  No, crkveno oci i teolozi istaknuli su da je taj rast, u pogledu mudrosti i milosti, bio samo prividan.

Doista, Krist je od prvoga trenutka svoga postojanja posjedovao savršenu milost i mudrost, koja se nije mogla povećati. Ovaj „rast” označava da je Utjelovljena Riječ očitovala te darove prema Njegovoj dobi.

Krist je posjedovao milost u njezinoj punini, u potpunosti, onoliko koliko je ljudskoj naravi moguće posjedovati ju, vrhunac milosti. Još jedan razlog implicira nemogućnost rasta u milosti: činjenica da je Kristovo čovještvo posjedovalo blaženo gledanje.

Što je s Djevicom Marijom?

Budući da je apsolutna punina milosti svojstvena Kristu, kao što smo ranije napisali, Marijina se milost mogla povećati. Ta se milost mogla povećati u Gospi do njezina ulaska u Nebo.

Ali ono što se ovdje mora uzeti u obzir je savršenstvo ovoga povećanja milosti u Marijinoj duši. Kako je primijetio p. Reginald Garrigou-Lagrange, sv. Toma Akvinski formulirao je načelo ovoga čudesnoga povećanja u svomu Komentaru Poslanice Hebrejima.

„Može se postaviti pitanje: ‘Zašto bismo dakle uvijek trebali napredovati u vjeri i ljubavi?’ Razlog je taj što naravni pokret uvijek postaje brži što se bliže približava svomu cilju (kraju koji ga privlači).” P. Garrigou-Lagrange komentira ovaj tekst primjerom tijela koje pada „jednoliko ubrzano”, prema univerzalnomu zakonu gravitacije.

„Dakle”, nastavlja sv. Toma, „milost usavršava dušu i čini je da teži dobru na naravan način (kao druga narav); onda slijedi da oni koji su u stanju milosti trebaju rasti sve više u ljubavi u skladu s time što se približavaju svomu konačnomu cilju (i koji ih sve jače privlači).“


Anđeoski Naučitelj potvrđuje da, kako se „intenzitet [duhovnoga] života svetaca povećava, oni se sve brže i velikodušnije kreću prema Bogu što su mu bliže. To je zakon univerzalne privlačnosti u duhovnomu životu. Kao što se tijela međusobno privlače što se više približe, tako se duše privlače Bogu srazmjerno njihovoj svetosti i koliko su mu bliže.”

Taj uvijek sve brži napredak postojao je osobito u Presvetoj Djevici na zemlji, jer u njoj nije nailazio na prepreke, nije ga zaustavljala niti odgađala navezanost na sebe ili na zemaljske stvari.

I taj duhovni napredak u Mariji bio je tim intenzivniji što je početna brzina ili prva milost bila veća. Tako je u Mariji došlo do prekrasnoga porasta ljubavi prema Bogu prema kojemu je ubrzano gibanje tijela pod silom gravitacije tek daleka slika.

Stoga valja ustvrditi da je milost Majke Božje tijekom njezinoga života do Uznesenja na uzvišen način uvećana. Nemoguće je zamisliti savršenije povećanje milosti. Zato je ona uzor ovoga povećanja, kao što je i za vjeru i nadu.

Koji je stupanj postigla Djevica Marija u trenutku kada se ponovno pridružila svomu Sinu na Nebu? Sigurno je da slava Marijina na Nebu nadmašuje slavu svih svetaca zajedno.

Marijine su zasluge stoga uvijek bile sve više savršene; njezino se prečisto srce sve više širilo, a njezina sposobnost za božansko se povećavala prema riječima iz Psalma 118, 32: „Putem zapovijedi tvojih trčim, jer raširuješ srce moje.”

Izvor: fsspx.news