Christus Rex

„Traditionis custodes“: jasniji od bistre vode


P
ostoji izreka u kanonskom pravu – primjenjiva i u građanskom pravu – koja kaže da se nepovoljni zakoni, odnosno oni koji ograničavaju pravo ili slobodu, moraju tumačiti strogo, u korist onih koji su im podložni.
Naprotiv, povoljni zakoni moraju se tumačiti široko.

Ova izreka, koja dolazi iz rimskoga prava, na latinskom je formulirana na sljedeći način: „odiosa sunt restringenda, favores sunt amplianda“. Ona izražava dobronamjernost i brigu za pravednost, posebno kako bi se izbjegao osjećaj osvete. Kanonsko pravo ju je preuzelo kao važan izvor za tumačenje zakona Crkve. U njegovim ustima to je izraz njegova milosrđa, što ipak ne isključuje pravdu.

Velika ideja ovog pontifikata stavlja se upravo pod taj motiv milosrđa. Ali dvostruki primjer koji je upravo dao motuproprij „Traditionis custodes“, a posebno tumačenje biskupa Arthura Rochea, predstojnika Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, je sve samo ne milosrdno.

Čini se da se čak i tridentsku Misu samu po sebi smatra 'nepovoljnom', budući da je se mora na bilo koji način ograničiti.

Karakterističan primjer daje odgovor o ovlaštenju za služenje tridentske Mise svećenicima zaređenim nakon objave motuproprija. U odgovoru se podsjeća da je biskup „moderator, promicatelj i čuvar cjelokupnoga liturgijskog života“, ali je dužan – prema pismu „Traditionis custodes“, čl. 4 – konzultirati Svetu Stolicu za izdavanje ovog ovlaštenja.

Čuvar i promicatelj, naravno, ali pod pomnim nadzorom.

Jedinstvo nove liturgije

Jedan od središnjih elemenata, koji se često ponavlja, je briga za liturgijsko jedinstvo. Ali koje je to liturgijsko jedinstvo?

Nekada je katolik mogao otići u bilo koju župu svog obreda u cijelome svijetu i lako pratiti Misu koja se tamo služila. Danas to više nije moguće. Prvo zbog jezika: latinski koji je pružao divno jedinstvo je napušten.

Zatim zbog nebrojenih varijacija koje su se razvile u obredu. Kako množenjem dijelova prepuštenih izboru misnika, tako i obiljem novih tekstova, poput kanona (euharistijskih molitava) kojima je teško znati točan broj.

Konačno, zbog misnikove 'kreativnosti', manje-više potaknute s ciljem olakšavanja 'aktivnog' sudjelovanja. Uistinu, liturgija nikada nije bila tako različita na raznim mjestima, čak ni na određenom nacionalnom teritoriju.

Planirano napuštanje

Kaže se i ponavlja ono što se već pojavilo u motupropriju: nove su mjere jednostavni, privremeni ustupci, koji nemaju drugu svrhu nego omogućiti vjernicima privrženim tridentskom obredu da postupno prijeđu na novu liturgiju. I ništa više.

Zabranjeno je sve što bi na najmanji način moglo krenuti u suprotnom smjeru. Dakle, budući da ne postoji lekcionar tekstova tridentskog obreda u prijevodima koje su odobrili biskupi, dopušteno je – pa čak i potrebno, kao što odgovor potvrđuje – služiti se izravno Biblijom u odobrenom prijevodu.

Ali biskup ne bi smio dopustiti objavljivanje „lekcionara na narodnom jeziku koji prenose ciklus čitanja iz prethodnog obreda“. Veća opakost je teško zamisliva.

Još jedna uočljiva sitničavost zabranjuje svećeniku koji služi Novus ordo da binira – tijekom tjedna – služeći tridentski obred. Vrijedi navesti popratni razlog:

„Nije moguće binirati jer nema 'opravdanog razloga' ili 'pastoralne nužde' kako to zahtijeva kanon 905 §2: pravo vjernika da slave Euharistiju nije nikako uskraćeno jer im je ponuđena mogućnost sudjelovanja u Euharistiji u njezinom sadašnjem obrednom obliku.“

Dotični vjernici će cijeniti odsutnost 'pastoralne nužde'.

Što se tiče onih koji su još imali nadu da stvari neće ići dalje i da će milosrdna primjena odredbi možda donijeti stanoviti mir: to si mogu izbiti iz glave.

Nepovoljno objašnjenje

Jedan odgovor ide dalje od samog motuproprija ili barem daje vrlo restriktivno objašnjenje, prema tumačenju koje bi kanonsko pravo prema gore danom objašnjenju okarakteriziralo kao 'nepovoljno'.

Pozivajući se na članke 1. i 8. „Traditionis custodes“, ovaj odgovor zabranjuje upotrebu starog obrednika – to jest, zabranjuje podjeljivanje ostalih sakramenata osim Euharistije – izvan personalnih župa koje su već prethodno bile uspostavljene. Biskup im tada može dopustiti podjeljivanje ostalih sakramenata.

Ali prijašnji Pontifikal ne može se koristiti ni pod kojim okolnostima. Ovo objašnjenje ide dalje u smjeru ograničenja prava ili slobode.

Ali kada se bolje razmisli, ovi odgovori samo razvijaju pravo motuproprija i pokazuju njegovu duboku namjeru. Oni omogućuju otklanjanje svake sumnje u volju da se Tradicionalna Misa dugoročno okonča. Oni primjenjuju u svoj svojoj strogosti smrtnu kaznu izrečenu protiv upotrebe tridentskog obreda.

Ovo je povod da se prisjetimo još jedne poslovice latinskog prava: „Summum jus, summa injuria“, što se može prevesti „pretjerana pravda postaje nepravda“. To je pouka koju nam je ostavio predstojnik Kongregacije za bogoštovlje.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: