U
jednom vrlo lijepom tekstu oca Emmanulea Andréa koji je naslovljen
La
Sainte Eglise,
autor govori o posljednjim vremenima Crkve i citirajući papu svetog
Grgura Velikog, kaže: ,,[Crkva će biti] kao Job patnik, izložen
podmuklim insinuacijama svoje supruge i gorkim prijekorima svojih
prijatelja; on, ispred kojeg su se starci ustajali i prinčevi
šutjeli! Crkva, kaže više puta veliki Papa, pred kraj svojeg
hodočasničkog puta, bit će lišena vremenite vlasti; pokušat će
joj se oduzeti svako uporište na zemlji. Kaže štoviše i
izjavljuje da će joj biti svučen i sam sjaj koji potječe od
nadnaravnih darova.“ „Moć čudesa – kaže – bit će povučena,
uzeta milost ozdravljenja, proroštvo će nestati, dar dugog posta će
se umanjiti, poučavanje
će nauka zašutjeti, prestat će čudesne pojave. Govoreći tako ne
želi se reći da neće biti ništa od toga; ali svi ovi znakovi neće
više blistati otvoreno i u tisuću oblika kao u prvim stoljećima.
Bit će to također prigoda divne sabranosti. U ovom poniženom
stanju Crkve porast će nagrada dobrih koji će uz nju pristajati
jedino gledajući nebeska dobra; kao i zlih koji, ne vidjevši više
u njoj nikakvu vremenitu privlačnost, neće više imati što
skrivati, pokazat će se kakvi jesu“ (Moralia in Job, knjiga 35).
