Najdraže kćeri u
Kristu,
stigle smo do prvog
jubileja Utemeljenja naše malene družbe! […] Vaša su srca prepuna radosti i
zahvalnosti; što bih mogla pridodati vašim osjećajima i vašem vjerskom ganuću?
Dopustite mi da vam barem uputim povik koji prodire iz dubine moje duše:
Ljubav, ljubav!
Ljubav prema Bogu
koji je toliko ljubio svijet da je poslao svog Sina Jedinca da ga spasi! Ljubav
prema Janjetu koje nas je opralo u svojoj Presvetoj Krvi i koje se žrtvovalo da
nas otkupi! Ljubav prema Isusu Hostiji koji se već deset godina udostojao
ostati izložen na skromnim oltarima naših samostana! Ljubav prema božanskog
Srcu koje je osvojilo naša srca! Najdraže sestre i kćeri, želim vam priopćiti
nebesku Muku Isusa Krista. On je došao donijeti vatru Ljubavi na zemlju; što
mogu zaželjeti ako ne da ona zapali vaše duše? Želim vidjeti da vas ova ljubav
proguta; ali ne ljubavlju neplodnih želja i osjećaja, nego ljubavlju u djelima
i istini koja ide do potpunog posvećenja i koja Ljubljenomu dopušta da je nosi
do potpune žrtve! Kako bih dodala plamen vašoj vatri ljubavi prisjećam vas i
prenosim vam kako u ovo nesretno vrijeme mrze Onoga kojeg volimo; koliko je
prezren Onaj kojemu se klanjamo; koliko
se vrijeđa Onoga koga služimo na koljenima.
Ljubav nije upoznata, Ljubav nije ljubljena, sestre moje! Kada sam vidjela mržnju svijeta za Boga koji je Ljubav; prijezir i uvrede svijeta Onome koji je Gospodar svake vlasti na Nebu i na zemlji; kada sam vidjela sotoninu vojsku kako uništava polje duša za koje je moj Spasitelj prolio Svoju Krv, „moje se srce otopilo kao vosak u mojim grudima“, a po ljubavi koja želi učiniti više nego što joj je u moći i vjeruje da joj je sve moguće, usudila sam se zatražiti od Božanske Ljubavi da se okupi malena skupina Djevica koje su zemaljski Serafini, duše spremne na trpljenje, gorljive u predanju i koje ništa, osim poslušnosti vođene razboritošću koja pripada Autoritetu, ne može zaustaviti na putu žrtve; duše posvema predane njegovu božanskom djelovanju u kojima se potpuno očituju njegovi nacrti milosrđa; euharistijske duše koje prinose zadovoljštinu, apostolske duše; duše žrtve ujedinjene s njime, preoblikovane u njega, koje On prinosi i žrtvuje; koje više ne žive, nego u kojima On živi, čiji je život skriven s Njim u Bogu; žive hostije u kojima On dovršava, na određen način, svoju Muku i kojima On raspolaže po svojoj volji za svoju slavu. Sestre, je li ovo moj san? Na vama je odgovor, na vama dokaz Isusu sa zanosom i velikodušnošću vaših srdaca da vas On nije uzalud pozvao u svoje svetište i oko svojeg oltara!
[Sedmi dio odlomka
iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara
Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. god.]
