Na današnji dan prije pet godina dokinut je dekret pape Ivana Pavla II. po kojem je izopćen nadbiskup Marcel Lefebvre i četvorica biskupa koje je posvetio. Učinio je to nasljednik Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI. Nakon kratkog vremena otpočeli su razgovori Svećeničkog bratstva sv. Pija X. s Rimom.
Prigodom
dokinuća dekreta o izopćenju objavljujemo intervju s preuzvišenim
biskupom Bernardom Fellayom koji je dao talijanskom dnevniku 'Libero'
na dan objavljivanja.
Monsinjore
Fellay, ovdje na stolu nalazi se dekret Svete Stolice koji dokida
ekskomunikaciju četvorice biskupa Bratstva sv. Pija X. Što osjećate?
Biskup
Bernard Fellay:
Radost, zadovoljstvo. To nisu osjećaji čovjeka koji vjeruje da je
pobjednikom. Što je Bratstvo sv. Pija X. činilo od svog utemeljenja
i što će i dalje činiti, činilo je i dalje će vršiti samo za
dobro Crkve. I biskupska ređenja godine 1988. služila su ovome
cilju – dobru Crkve i našemu preživljavanju. Nadbiskup Lefebvre
je morao, naglašavam: morao – osigurati kontinuitet. Mi nismo
ništa drugo nego malena lađa u olujnom moru. Uvijek smo bili na
usluzi Crkvi i to ćemo uvijek i biti. Dokinuće dekreta o izopćenju
i motuproprij za dopuštanje stare Mise pape Benedikta XVI. za našu
su malenu lađu važan – zbilja važan – signal. Stoga govorim o
radosti i zadovoljstvu.
Kada
i gdje ste saznali za dekret?
Biskup
Bernard Fellay:
Za to sam saznao prije nekoliko dana u Rimu, u uredu kardinala Dárija
Castrillón Hoyosa, predsjednika povjerenstva Ecclesia Dei. Zagrlili
smo se. Nakon toga sam kao prvo zahvalio Majci Božjoj. To je njezin
dar. Kako bi se dobio njezin zagovor, skupljeno je više od milijun i
sedamsto tisuća krunica koje su vjernici izmolili koji su željeli
dokinuće dekreta o izopćenju.
Tko
je u Vatikanu ponajvećma za to radio kako bi se došlo do ovoga
rješenja?
Biskup
Bernard Fellay:
Jamačno kardinal Castrillón koji predsjeda povjerenstvu 'Ecclesia
Dei' koje se brine o odnosima Svete Stolice s Bratstvom sv.Pija X. –
ali poglavito papa Benedikt XVI. To sam razumio kod prve audijencije
kada sam susreo Papu kratko nakon njegova izbora. Premda nas je
korio, ipak je Sveti Otac imao blag glas – zbilja očinski.
U
dekretu stoji da se Sveti Otac uzda u Vaše nastojanje da „nećete
zapustiti trud produbljivanja još otvorenih pitanja u nužnim
razgovorima s institucijama Svete Stolice“. Što to znači?
Biskup
Bernard Fellay: To
znači da smo mi – kao svi sinovi Crkve – pozvani raspravljati o
pitanjima koja držimo temeljnima za vjeru i crkveni život. Vjerujem
da to priznaje barem ozbiljnosti našega stava koji se kritički
suprotstavlja razdoblju proteklih četrdeset godina. Ne molimo ni za
što drugo, nego da se razjasne stvari. Činjenica da volja Svetog
Oca ide u ovom smjeru, zbilja je od velike utjehe. Važno je
razumjeti da mi i u trenutcima u kojima iznosimo jaku kritiku nikada
nismo protiv Crkve, nikada protiv Papina ugleda. Kako bismo to mogli
i biti? Često nas se optužuje da smo „lefebvrovci“. Ali mi
nismo „lefebvrovci“ premda to za nas ostaje počasnim naslovom:
Mi smo katolici. Prvi koji nije bio lefebvrovcem jest naš
utemeljitelj mons. Lefebvre. Kada to bude jasno, onda će se naš
stav bolje razumjeti. Trebat će još vremena. Ali vjerujem da će
korak po korak postati jasno da je sve što činimo djelom Crkve.
Je
li dokinuće izopćenjā plod pregovora i nekog sporazuma ili je to
jednostran čin Svete Stolice?
Biskup
Bernard Fellay: više
smo puta molili da se dopusti slavljenje stare Mise i da se dokinu
izopćenja. Međutim, ovo što se sada dogodilo, nije plod pregovora
ili sporazuma. To je slobodan i jednostran čin po kojemu nam Rim
pokazuje svoju naklonost. To je zbiljsko dobro. Duže smo vremena
imali dojam da se Rim ne želi dotaknuti stvarnog stanja. To se sve
promijenilo, a to zahvaljujemo Papi.
Zašto
je Benedikt XVI. tako jako želio ovaj korak? Je li znao za osinjak u
koji je dirnuo dokinućem izopćenjā?
Biskup
Bernard Fellay: Pa
da, vjerujem da je bio svjestan najrazličitijih i najzamršenijih
reakcija. Osim toga, u mnogim je intervjuima prije svog izbora za
papu i nakon njega posve nedvosmislenim izrazima govorio o krizi
Crkve. Kada sam govorio o papinoj očinskoj blagosti, želio sam
napomenuti činjenicu da u njemu prosijavaju svijest za naše
vrijeme, odlučnost, ovdje također pomoći te pažnja prema svoj
svojoj braći i sestrama. Stoga mu mogu više ili manje zbrkana
reakcije na njegov korak prouzročiti patnju. Ali one ga jamačno
neće potaknuti na promjenu svog mišljenja. U tome leži razlog za
ovu odluku.
Mogu
li se najnovija događanja sažeti u formulaciji da Tradicija više
nije ekskomunicirana?
Biskup
Bernard Fellay:
Da, premda će još trajati jedno vrijeme da ovo shvaćanje bude
uvriježeno u katoličkom svijetu. Dosada smo u mnogim područjima
gore promatrani i gore se s nama postupalo nego sa samim đavlom. Sve
što smo činili i govorili moralo je u svakom slučaju biti loše.
Ne vjerujem da će se situacija posve iznenada promijeniti. Ali sada
postoji dokument Svete Stolice koji nas ovlašćuje reći: Tradicija
nije više ekskomunicirana.
Kako
se osjeća netko u životu kao izopćenik?
Biskup
Bernard Fellay:
Čovjek osjeća istinsku bol da je obilježen žigom sramote. Što se
pak tiče naše situacije, moram reći da se nikada nismo osjećali
izopćenicima ili raskolnicima. Uvijek smo se osjećali dijelom
Crkve. Vijest o kojoj govorimo pokazuje da smo bili u pravu.
U
ovom se trenutku čovjek zapita zašto se ova situacija toliko dugo
povlačila.
Biskup
Bernard Fellay:
Ukratko ću to izložiti: vidjeli smo da se unutar Crkve počelo s
novim putem. Ovaj je put po našem mišljenju razlogom za trenutačno
velike probleme. Što se nas tiče, mi ništa drugo nismo činili,
nego mislili, učili i prakticirali što je Crkva do ove promjene
usmjerenja uvijek činila. Ništa manje i ništa više. Nismo
izmislili ništa novo. Mi smo slijedili upravo Tradiciju. A danas
Tradicija nije više ekskomunicirana.
Talijanski
dnevnik 'Libero', objavljeno 25. siječnja 2009.godine