Dana 18. siječnja
počela je molitvena osmina koja se tradicionalno održavala radi
povratka odvojenih kršćana jedinstvu Katoličke Crkve.
Nakon II.
vatikanskog sabora cilj je ove inicijative posve izvrnut u ime
ekumenizma.
Ne govori se više o
povratku katoličkom jedinstvu onih koji su se od njega udaljili,
nego o pronalasku jedinstva koje je sama Crkva navodno izgubila,
zaboravljajući to da je „jedna“ u vjeri, u bogoslužju i u
hijerarhiji teološko obilježje upravo Katoličke Crkve koju je
jedinu utemeljio Isus Krist i da se to obilježje gubi baš
odvajajući se od nje.
Kardinal Kurt
Koch,
predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana,
kojeg je ovom prilikom intervjuirao Radio Vatikan, ponavlja nažalost
misli posve strane tradicionalnom nauku ostavljajući dojam da je
Crkva izgubila svoje jedinstvo poradi onih koji su je napustili
utemeljujući druge religije kao pravoslavni, protestanti i samo
židovstvo koje je odbacilo Isusa Krista.
To su teške zablude
koje pokazuju duboki nedostatak ljubavi u onima koji su u tminama
krivovjerja i paraliziraju nadnaravnu snagu koju Crkva ima da otme
duše zabludi i da ih vodi k istinskoj vjeri i nadnaravnom životu.
S obzirom na sve to
korisno je napajati se na vječnom crkvenom Učiteljstvu, istinskoj
zraci sunca u tami ove krize u Crkvi i ponovno pročitati encikliku
Pija XI. Mortalium animos
koja osuđuje ante
litteram
ta lažna načela. Pijo XI. u enciklici opisuje pregnuća
„ekumeničara“ na način koji i danas ostaje veoma aktualnim i
koja sažimamo u nekoliko citata.
„Naime,
budući da smatraju sigurnim kako se vrlo rijetko mogu naći ljudi
bez ikakvoga vjerskog osjećaja, čini se da na takvome vjerovanju
utemeljuju nadu kako će razni narodi - premda se međusobno
razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima - bez većih poteškoća
ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine
koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života.
Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i
govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez
razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi - kako nevjernici
svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od
Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i
poslanje.“
„Naravno,
katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući
da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje
dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje
i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k
Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo
mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše,
iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo
upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva.“
„Otuda
jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i
pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru.“
„Budući
da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka
u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer
su je u prošlosti nesretno napustili.“
Ovo
je tradicionalni i neprolazni nauk Crkve i nijedan koncil i nijedan
pontifeks ga nikada neće moći promijeniti. Važno je stalno se na
njega pozivati kako bi se sačuvala vjera u ovo vrijeme u kojem je
„dim Sotonin ušao u hram Božji“.
don
Pierpaolo Petrucci
