U
jednom vrlo lijepom tekstu oca Emmanulea Andréa koji je naslovljen
La
Sainte Eglise,
autor govori o posljednjim vremenima Crkve i citirajući papu svetog
Grgura Velikog, kaže: ,,[Crkva će biti] kao Job patnik, izložen
podmuklim insinuacijama svoje supruge i gorkim prijekorima svojih
prijatelja; on, ispred kojeg su se starci ustajali i prinčevi
šutjeli! Crkva, kaže više puta veliki Papa, pred kraj svojeg
hodočasničkog puta, bit će lišena vremenite vlasti; pokušat će
joj se oduzeti svako uporište na zemlji. Kaže štoviše i
izjavljuje da će joj biti svučen i sam sjaj koji potječe od
nadnaravnih darova.“ „Moć čudesa – kaže – bit će povučena,
uzeta milost ozdravljenja, proroštvo će nestati, dar dugog posta će
se umanjiti, poučavanje
će nauka zašutjeti, prestat će čudesne pojave. Govoreći tako ne
želi se reći da neće biti ništa od toga; ali svi ovi znakovi neće
više blistati otvoreno i u tisuću oblika kao u prvim stoljećima.
Bit će to također prigoda divne sabranosti. U ovom poniženom
stanju Crkve porast će nagrada dobrih koji će uz nju pristajati
jedino gledajući nebeska dobra; kao i zlih koji, ne vidjevši više
u njoj nikakvu vremenitu privlačnost, neće više imati što
skrivati, pokazat će se kakvi jesu“ (Moralia in Job, knjiga 35).
Koja
strašna riječ: zašutjet će poučavanje
nauka! Sveti Grgur drugdje svečano izjavljuje da Crkva više voli
umrijeti nego šutjeti. Dakle, još će govoriti: ali će njezino
učenje biti ometano, glas prikriven; mnogi od onih koji bi trebali
vikati s krovova, neće se usuditi više to činiti zbog straha od ljudi
(P.Emmanuel, La Sainte Eglise, Clovis, 1997., str.296.)
Čini mi se da nema boljeg načina da se opišu tragična vremena u kojima živimo. Nema drugoga nego razmišljati o tome i ustrajno moliti jer, usprkos svemu „…spasenje – kaže otac Emmanuel – ostaje moguće svima [...]. Od „malenih“ past će u kandže grabežljivca samo oni koji budu napustili krila majke“. Priorati Bratstva sv. Pija X. žele biti ovo: mjesto na kojem ostati pod krilima Majke Crkve. Pod ovim blagoslovljenim krilima pronalazimo svetu Misu i Krunicu: nikada nije dovoljno insistirati na ova dva sredstva koja nam dobri Bog stavlja u ruke. To su dva „stupa“ – da upotrijebimo jednu drugu sliku – proročkog sna svetog Ivana Bosca, na jednom bijela Hostija, a na drugome Marija Pomoćnica. Ne odvajajmo se od njih nikada.
Blagoslivljam
Vas
don
Luigi Moncalero
(Uvodnik
časopisa Pax tibi)
