Christus Rex

Svećenička svetost


Razgovor s paterom Franzom Schmidbergerom, rektorom Bogoslovije Srca Isusovog


Jedan od najljepših dokumenata o katoličkom svećeništvu koji je ikada napisao jedan papa jest Apostolska pobudnica Haerent animo svetog Pija X.

Mjesečnik Mitteilungsblatt razgovarao je s rektorom Bogoslovije Srca Isusova u Zaitzkofenu, paterom Franzom Schmidbergerom, o ovome tekstu Učiteljstva, čije bi ponovno otkrivanje i primjena mogli nadvladati krizu klera.

Mitteilungsblatt: Što je bilo povodom za „pobudnicu“ Pija X.? Kako je podijeljena? Koje osnovne misli ima?

Pater Franz Schmidberger: Sveti je Pio X. 1908. slavio svoj zlatni svećenički jubilej i htio je poradi ovog konkretnog povoda svojim duhovnim sinovima u Crkvi prenijeti veliko blago svojih vlastitih iskustava kao svećenik i duhovnik. Međutim, puno mu je više bilo na srcu potaknuti ove sinove na svet život jer je pogledom sveca spoznao: obnova Crkve i kršćanstva vodi samo kroz put obnove katoličkog svećeništva. Stoga je odmah na početak svoje pobudnice stavio riječ svetog Pavla: „obnavljati se… duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ (Ef 4, 23-24)



Pater Franz Schmidberger, rođen 1946. u Riedlingenu na Dunavu, najprije je studirao matematiku u Münchenu. Godine 1972. ušao je u bogosloviju u Écônu. Svećeničko ređenje 1975. Od 1983. do 1994. bio je Generalnim poglavarom Bratstva sv. Pija X. Potom je preuzeo razne službe u upravi. Od ljeta 2013. rektorom je Bogoslovije Srca Isusova u bavarskom Zaitzkofenu.

 
Potom govori o tome kako se nauk i život službenika u svetištu moraju slagati, kako se radnik u Gospodinovom vinogradu mora sjediniti s vječnim Velikim svećenikom i onda kao posebna sredstva za to tumači postojano nastojanje za krepošću i intenzivni molitveni život. Neke konkretne upute i poticaji zaključuju pobudnicu.


MB: Svetost je svećenstva, dakle, ključ za obnovu Crkve. Može li se tako ukratko sažeti ovu pobudnicu?

Pater Franz Schmidberger: Ne samo da se tako može sažeti ovu pobudnicu, mora je se tako sažeti. Potom kaže Pio X. u vezi s time: „Tko stupi u svećeništvo, ne čini to samo za sebe samoga, nego za druge: Jer svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu (Hebr 5,1)“. Svećenik, kaže on, mora na izvrstan način biti svjetlo svijeta i sol zemlje. „Ove su istine tim razumljivije jer mi svećeničku službu ne izvršavamo u svoje ime, nego u ime Isusa Krista“. Nešto dalje objašnjava: „Međutim, i sami vidite svagdje po svijetu koja pogibeljna vremena Crkva proživljava po Božjoj tajanstvenoj odluci.(…) Stoga se kler danas više nego ikada mora odlikovati neobičnom krjepošću koja je upravo primjerna, djelotvorna i živa i na koncu beskrajno spremna herojski vršiti djela i trpjeti. (…) Bude li jedanput osigurana obnova i rast svećeničkih milosti ređenja u redovima klera, onda će Našim reformskim planovima na svim ostalim područjima s Božjom pomoći biti zajamčen veći uspjeh.“

MB: Pio X. podsjeća svećenike: „Svetost je nemoguća bez molitve!“

Pater Franz Schmidberger: Spasenje duše, nadnaravna krepost, svetost nisu u prvom redu djela ljudskog nastojanja, nego plod milosti Božje, pri čemu je, dakako, čovjekova slobodna suradnja nužna. „Onaj koji te stvorio bez tebe i koji te otkupio bez tebe, ne može te spasiti bez tebe“, kaže sveti Augustin. Čovjek ponajprije treba moliti, uvijek ponovno moliti i svoje naravna čuvstva dovesti u suglasje s Božjim milosnim poticajima. Molitva je poput disanja duše. Tisuću puta više to vrijedi za svećenika, za njegovo vlastito usavršavanje i njegovo dušobrižničko djelovanje. Onaj glavni koji djeluje, prauzrok, ovdje je uvijek milost Božja, a svećenik njezino oruđe. Isto kao što kist sam od sebe ne slika neku sliku, nego umjetnikova ruka koja ga vodi, tako svećenik po sebi samome ne spašava ni jednu jedinu dušu, nego Bog preko njega. Prema tome, on mora milosti koje dijeli isprositi, suzaslužiti, mora se s onim glavnim koji djeluje uvijek uskladiti. Samo unutarnja povezanost s vječnim velikim svećenikom rađa veliko djelo spasenja. Osim toga, peć bez vatre ne može grijati. Samo svećenik koji sveto živi može druge posvećivati.

 
Bogoslovija u Padovi u vrijeme Giuseppea Sarta

MB: Koje dnevne duhovne vježbe preporučuje Pio X.?
Pater Franz Schmidberger: Uz molitvu časoslova u kojoj Crkva kao zaručnica svojemu sluzi na usne stavlja svoju hvalu, svoju čežnju i prošnju, Pio X. navodi osobito svagdašnje razmatranje, Lectio divina (duhovno čitanje) i ispit savjesti. Već je sveta Terezija Avilska govorila: „Grijeh i mlakost mogu postojati uz usmenu molitvu, ali ne uz nutarnje razmatranje i molitvu srcem. Odričemo se ili jednoga ili drugoga“.
A nadbiskup Lefebvre u svojem Duhovnom putokazu smjelo tvrdi da bi, kada bismo izgubili nutarnju molitvu – pogled pun ljubavi prema Bogu, svjesni hod u njegovoj nazočnosti, pouzdan razgovor s njim u četiri oka – to bio znak da nas je napustio Duh Sveti.
MB: Pio X. inzistira na kreposnu životu. Koje kreposti osobito opisuje?
Pater Franz Schmidberger: Naš zaštitnik na osobit način zahtijeva takozvane pasivne kreposti: poniznost, poslušnost, samozataju, ali i nesebično predanje bližnjemu i svijest služenja pred Bogom i ljudima. Istodobno upozorava na pretjerani aktivizam koji je njegov prethodnik, Lav XIII. nazvao amerikanizmom ili američkom bolešću: aktivnosti bez kraja i konca, organiziranje, držanje predavanja. Takvi ljudi zaboravljaju božanski primjer, naime 30 godina skrivenog Isusovog života u poslušnosti i radu u Nazaretu i u odnosu prema tome samo tri godine javnog naučavanja.
MB: Kao osobito sredstvo svećeničke svetosti hvale se „duhovne vježbe“. Vi imate dugogodišnje iskustvo kao propovjednik duhovnih vježbi svetog Ignacija. Što su duhovne vježbe? Zašto Crkva ima tako visoko mišljenje o ovim vježbama?
Pater Franz Schmidberger: Čovjek po svojoj naravi teži površnosti, rastresenosti i ovostranosti; k tome se pribrajaju u današnje vrijeme još i užurbanost, buka, pranje mozga koje vrše masmediji, duh vremena koji je bezbožan i daleko od Boga. I svećenik je kao dijete svojeg vremena izložen ovim pogibeljima. I on kao i laik treba dane mira, skrušenosti u kojima se oživljuju temeljna pitanja spasenja duše, čovjekov cilj, sredstva za to, božanski primjer. U ovome materijalističkom, izgubljenom svijetu koji ubija duh takvi su dani traženja Boga i nalaženja Boga neminovni. Ne poznajem nijedno drugo sredstvo koje čovjeka tako odlučno konfrontira s njegovim vječnim određenjem: „Što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a izgubi svoju dušu“, kaže naš blagoslovljeni Gospodin; a sveti Pavao biva njegovim odjekom: „Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja.“
MB: Već više desetljeća svećenički celibat izložen je napadu moderne. Zašto? Što Pio X. očekuje od svećeničkog beženstva?
Pater Franz Schmidberger: Neprijatelji Crkve predobro znaju koliko je vrijedan, da, koliko nužan svećenički celibat. Svećenik oponaša vječnog velikog svećenika, on je vjenčan sa svetom Crkvom, svojom zaručnicom. S pravom opominje naš sveti zaštitnik: „Držite stoga čistoću na visokoj cijeni, ovaj probrani divni ukras vašega staleža i sačuvajte je cijeli život neoskvrnjenom! Njezin sjaj čini svećenika slična anđelima i jamči mu poštovanje vjernika i daruje njegovom djelovanju nadnaravnu snagu blagoslova.“ Ako bi prema tome pao svećenički celibat, onda bi zaručnička ljubav Crkve prema svojem Gospodinu i Spasitelju pomračila i ohladnjela. Upravo u današnje vrijeme potrebna je ova životna žrtva kao svjedočanstvo naše iskrene ljubavi prema Bogu i dušama.
 
MB: Pio X. zahtijeva od svećenika da se nauk i život slažu. Zar to danas nije problem da se doduše u mladom kleru opet otkriva „konzervativne elemente“ – primjerice svećenički talar – ali ga se nosi samo za pobožne prigode?
Pater Franz Schmidberger: U današnjem svijetu nedostaje istine i nedostaje ljubavi, svjetla i topline. Sukladno tome, svećenik mora iznositi neokrnjeni Kristov nauk i potvrđivati ga svojim vlastitim životnim svjedočenjem. Sam jedan život koji je ujednačen („iz jednog gusa“) može uistinu uspjeti i postati sretnim. Tako da kod svećenika nauk, stega i liturgija moraju zasjati u posvemašnjem jedinstvu i suglasju. U današnjem vremenu agnosticizma i skepticizma potrebno je osobno, egzistencijalno svjedočanstvo.
Ljudi su postali vrlo alergični s obzirom na fasadno kršćanstvo, pokazivanje u javnosti koje u sebi uvijek skriva i nešto neiskreno. Trebamo živjeti kako mislimo; inače ćemo misliti jednog dana kako živimo, a to nije uvijek najbolje.
MB: Ispovijed su i ispit savjesti neminovni za duhovni život. Koje upute daje Pio X.?
Pater Franz Schmidberger: Pio X. pristaje uz crkveno pravo koje je on pripravio, a koje je njegov nasljednik Benedikt XV. onda svečano proglasio. Ondje se u kanonu 125 kaže da klerici trebaju često u sakramentu pomirenja čistiti svoju savjest od mrlja i svednevice obavljati ispit savjesti. Pio X. citira svetog Bernarda s opomenom: „Kao onaj tko je željan znanja, istraži čistoću vlastita srca i podvrgni svoj život svagdašnjem ispitu. Točno zapamti svoje napredovanje i svoje nevjernosti… teži prema spoznaji sebe samoga… dobro zapamti sve svoje prijestupe“. I onda navodi poslovne ljude koji svaki dan pregledavaju rashode i prihode, prave obračune i nastoje popraviti gubitke. A ovo vrijedi i za svećenika koji prečesto za druge drži spremno ulje za liječenje rana i vino, a on sam ostaje ležati ranjenim pokraj puta.
MB: Koje značenje ima liturgija u kleričkoj težnji prema svetosti?
Pater Franz Schmidberger: Božanska liturgija s časoslovom i njezinim vrhuncem, slavljem svete Misne Žrtve, kao i podjela sakramenata, prebogatim je izvorom za svetost klerika. Valja pročitati samo odlomke 13 do 15 u divnoj Dom Marmionovoj knjizi Krist, naš uzor o značaju božanskog Oficija i molitve uopće. Prema tome, svećenička se svetost sastoji poglavito u sličnosti i sjedinjenju s vječnim velikim svećenikom koji je sam žrtveni dar, žrtva klanica naših oltara. Ovo sjedinjenje u euharistijskoj Žrtvi, navlastito u svetoj Pretvorbi i u svećenikovoj Pričesti izvorom je istinske svećeničke svetosti. Najveća kršćanska krjepost jest i ostaje ljubav prema Bogu i bližnjemu; ali bez žrtve nema ljubavi. Nestanak duha žrtve među ostalim je posljedicom zlosretne liturgijske reforme.
MB: Štovanje Majke Božje nije „sporedna bojišnica“ u svećeničkoj formaciji. Što nas uči sveti Papa?
Pater Franz Schmidberger: Marija je kraljicom apostola, ona stoji s Ivanom, novozaređenim svećenikom podno križa i nalazi se ponajprije među apostolima u dvorani posljednje večere kod silaska Duha Svetoga. Svojim zagovorom službenicima svetišta ona moli snagu odozgor, prati ih svojim savjetom i dovodi njihovo djelovanje do blagoslovljenog uspjeha. Samo prava marijanska pobožnost, svagdašnja posveta Majci Božjoj čuva svećenika od pomutnje i posrtaja i daruje mu duhovnu plodnost.
MB: Vi ste rektor bogoslovije u kojoj Haerent animo ima temeljni značaj. Što biste savjetovali mladim katolicima koji razmišljaju o pozivu za katoličko svećeništvo?
Pater Franz Schmidberger: Mladom bih čovjeku koji razmišlja o pozivu za katoličko svećeništvo postavio ponajprije sljedeća pitanja: Želite li iskusiti formaciju u cijelom bogatstvu Crkve s njezinim dvotisućljetnim naukom, njezinom stegom, njezinim molitvenim duhom i blagom njezine liturgije? Treba li Vaša mlada Misa posvema odgovarati ovom idealu? Želite li kasnije djelovati u izgradnji mističnog Tijela Kristova? Ili želite li pak postati sukrivcem u rušenju Crkve po unutarnjim i vanjskim neprijateljima? Želite li autentičan bratski svećenički život u zajednici? Ako sva ova pitanja možete odgovoriti iskrenim „da“, pozivam Vas da proboravite nekoliko dana kod nas ovdje u bogosloviji kako biste pobliže upoznali naš život i naš ideal i onda mogli donijeti zrelu odluku pred Bogom. Isto vrijedi i za vjernike koji su srdačno pozvani na sudjelovanje na svećeničkim ređenjima 28.lipnja ove godine! Dođite i vidite!
Još jedna riječ: Bilo bi dostatno provesti naputke ove veličajne pobudnice među klerom da se Crkvu izvede iz njezine duboke krize. Ali, gdje je papa i gdje su biskupi koji to čine? Za jednoga znam: nadbiskup Lefebvre. I zbilja, Haerent animo čini nam se partiturom čija je izvedba Svećeničko bratstvo svetog Pija X. Što trenutačno ne uspijeva u Crkvi u svijetu, to se svednevice događa barem u ovome skromnom okviru. Bogu i Presvetoj Djevici za to hvala!
MB: Hvala na razgovoru!
 

Arhiva bloga

Glasnik: