Jedan
mladi poljski svećenik koji se prije više od godinu dana okrenuo
tradicionalnoj Misnoj žrtvi, daje ovo potresno
svjedočanstvo u pogledu tradicionalnoga obreda i svojega
vlastitoga obraćenja na nj:
,,Tu
prvu Misu, takoreći moju drugu mladu Misu, služio sam na dan
početka hodočašća u Ecône. Bilo je to jedno nesvakidašnje
iskustvo: Bog u središtu svete liturgije, duh klanjanja, prisutnost
otajstvenoga, sakralnoga, svetost! Koje duhovno blago obreda,
izraženo u riječima, gestama i znakovima! Istodobno sam shvatio
kolosalnu razliku između katoličke Mise i Novus orda sa svojom
desakralizacijom i banalnosti, sa svojim gubitkom poštovanja i
klanjanja stvarnoj prisutnosti našega Gospodina u Presvetomu
Sakramentu, gdje je sve usredotočeno na zajednicu, na narod. Kada
sam sudjelovao kod svećeničkih ređenja u Ecôneu i Zaitzkofenu,
primijetio sam, koje blago je katolicima oteto, kada je Misa svih
vremena odbačena. Prije si nisam uopće mogao predstaviti, da se u
katoličkoj liturgiji, koja se naziva tridentskom, nalazi tolika
ljepota, tolika dubina, uzvišenost i strahopoštovanje."
(p.
Franz Schmidberger, Theologie und Spiritualität
des heiligen Meßopfers, Sarto Verlag, 2010., str. 45-46)