Razgovor
s paterom Franzom Schmidbergerom, rektorom Bogoslovije
Srca Isusovog
Jedan
od najljepših dokumenata o katoličkom svećeništvu koji je ikada
napisao jedan papa jest Apostolska pobudnica Haerent
animo
svetog Pija X.
Mjesečnik
Mitteilungsblatt
razgovarao je s rektorom Bogoslovije Srca Isusova u Zaitzkofenu,
paterom Franzom Schmidbergerom, o ovome tekstu Učiteljstva, čije bi
ponovno otkrivanje i primjena mogli nadvladati krizu klera.
Mitteilungsblatt:
Što je bilo povodom za „pobudnicu“ Pija X.? Kako je podijeljena?
Koje osnovne misli ima?
Pater
Franz Schmidberger:
Sveti je Pio X. 1908. slavio svoj zlatni svećenički jubilej i htio
je poradi ovog konkretnog povoda svojim duhovnim sinovima u Crkvi
prenijeti veliko blago svojih vlastitih iskustava kao svećenik i
duhovnik. Međutim, puno mu je više bilo na srcu potaknuti ove
sinove na svet život jer je pogledom sveca spoznao: obnova Crkve i
kršćanstva vodi samo kroz put obnove katoličkog svećeništva.
Stoga je odmah na početak svoje pobudnice stavio riječ svetog
Pavla: „obnavljati se… duhom svoje pameti i obući novog čovjeka,
po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ (Ef 4, 23-24)
Pater
Franz Schmidberger, rođen 1946. u Riedlingenu na Dunavu, najprije je
studirao matematiku u Münchenu. Godine 1972. ušao je u bogosloviju
u Écônu. Svećeničko ređenje 1975. Od 1983. do 1994. bio je
Generalnim poglavarom Bratstva sv. Pija X. Potom je preuzeo razne
službe u upravi. Od ljeta 2013. rektorom je Bogoslovije Srca Isusova
u bavarskom Zaitzkofenu.
Potom
govori o tome kako se nauk i život službenika u svetištu moraju
slagati, kako se radnik u Gospodinovom vinogradu mora sjediniti s
vječnim Velikim svećenikom i onda kao posebna sredstva za to tumači
postojano nastojanje za krepošću i intenzivni molitveni život.
Neke konkretne upute i poticaji zaključuju pobudnicu.
MB:
Svetost je svećenstva, dakle, ključ za obnovu Crkve. Može li se
tako ukratko sažeti ovu pobudnicu?
Pater
Franz Schmidberger:
Ne samo da se tako može sažeti ovu pobudnicu, mora je se tako
sažeti. Potom kaže Pio X. u vezi s time: „Tko stupi u
svećeništvo, ne čini to samo za sebe samoga, nego za druge: Jer
svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja
u odnosu prema Bogu (Hebr 5,1)“. Svećenik, kaže on, mora na
izvrstan način biti svjetlo svijeta i sol zemlje. „Ove su istine
tim razumljivije jer mi svećeničku službu ne izvršavamo u svoje
ime, nego u ime Isusa Krista“. Nešto dalje objašnjava: „Međutim,
i sami vidite svagdje po svijetu koja pogibeljna vremena Crkva
proživljava po Božjoj tajanstvenoj odluci.(…) Stoga se kler danas
više nego ikada mora odlikovati neobičnom krjepošću koja je
upravo primjerna, djelotvorna i živa i na koncu beskrajno spremna
herojski vršiti djela i trpjeti. (…) Bude li jedanput osigurana
obnova i rast svećeničkih milosti ređenja u redovima klera, onda
će Našim reformskim planovima na svim ostalim područjima s Božjom
pomoći biti zajamčen veći uspjeh.“
MB:
Pio X. podsjeća svećenike: „Svetost je nemoguća bez molitve!“
Pater
Franz Schmidberger:
Spasenje duše, nadnaravna krepost, svetost nisu u prvom redu djela
ljudskog nastojanja, nego plod milosti Božje, pri čemu je, dakako,
čovjekova slobodna suradnja nužna. „Onaj koji te stvorio bez tebe
i koji te otkupio bez tebe, ne može te spasiti bez tebe“, kaže
sveti Augustin. Čovjek ponajprije treba moliti, uvijek ponovno
moliti i svoje naravna čuvstva dovesti u suglasje s Božjim milosnim
poticajima. Molitva je poput disanja duše. Tisuću puta više to
vrijedi za svećenika, za njegovo vlastito usavršavanje i njegovo
dušobrižničko djelovanje. Onaj glavni koji djeluje, prauzrok,
ovdje je uvijek milost Božja, a svećenik njezino oruđe. Isto kao
što kist sam od sebe ne slika neku sliku, nego umjetnikova ruka koja
ga vodi, tako svećenik po sebi samome ne spašava ni jednu jedinu
dušu, nego Bog preko njega. Prema tome, on mora milosti koje dijeli
isprositi, suzaslužiti, mora se s onim glavnim koji djeluje uvijek
uskladiti. Samo unutarnja povezanost s vječnim velikim svećenikom
rađa veliko djelo spasenja. Osim toga, peć bez vatre ne može
grijati. Samo svećenik koji sveto živi može druge posvećivati.
Bogoslovija
u Padovi u vrijeme Giuseppea Sarta
MB:
Koje dnevne duhovne vježbe preporučuje Pio X.?
Pater
Franz Schmidberger:
Uz molitvu časoslova u kojoj Crkva kao zaručnica svojemu sluzi na
usne stavlja svoju hvalu, svoju čežnju i prošnju, Pio X. navodi
osobito svagdašnje razmatranje, Lectio divina (duhovno čitanje) i
ispit savjesti. Već je sveta Terezija Avilska govorila: „Grijeh i
mlakost mogu postojati uz usmenu molitvu, ali ne uz nutarnje
razmatranje i molitvu srcem. Odričemo se ili jednoga ili drugoga“.
A
nadbiskup Lefebvre u svojem Duhovnom
putokazu
smjelo tvrdi da bi, kada bismo izgubili nutarnju molitvu – pogled
pun ljubavi prema Bogu, svjesni hod u njegovoj nazočnosti, pouzdan
razgovor s njim u četiri oka – to bio znak da nas je napustio Duh
Sveti.
MB:
Pio X. inzistira na kreposnu životu. Koje kreposti osobito opisuje?
Pater
Franz Schmidberger:
Naš zaštitnik na osobit način zahtijeva takozvane pasivne
kreposti: poniznost, poslušnost, samozataju, ali i nesebično
predanje bližnjemu i svijest služenja pred Bogom i ljudima.
Istodobno upozorava na pretjerani aktivizam koji je njegov
prethodnik, Lav XIII. nazvao amerikanizmom ili američkom bolešću:
aktivnosti bez kraja i konca, organiziranje, držanje predavanja.
Takvi ljudi zaboravljaju božanski primjer, naime 30 godina skrivenog
Isusovog života u poslušnosti i radu u Nazaretu i u odnosu prema
tome samo tri godine javnog naučavanja.
MB:
Kao osobito sredstvo svećeničke svetosti hvale se „duhovne
vježbe“. Vi imate dugogodišnje iskustvo kao propovjednik duhovnih
vježbi svetog Ignacija. Što su duhovne vježbe? Zašto Crkva ima
tako visoko mišljenje o ovim vježbama?
Pater
Franz Schmidberger:
Čovjek po svojoj naravi teži površnosti, rastresenosti i
ovostranosti; k tome se pribrajaju u današnje vrijeme još i
užurbanost, buka, pranje mozga koje vrše masmediji, duh vremena
koji je bezbožan i daleko od Boga. I svećenik je kao dijete svojeg
vremena izložen ovim pogibeljima. I on kao i laik treba dane mira,
skrušenosti u kojima se oživljuju temeljna pitanja spasenja duše,
čovjekov cilj, sredstva za to, božanski primjer. U ovome
materijalističkom, izgubljenom svijetu koji ubija duh takvi su dani
traženja Boga i nalaženja Boga neminovni. Ne poznajem nijedno drugo
sredstvo koje čovjeka tako odlučno konfrontira s njegovim vječnim
određenjem: „Što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a
izgubi svoju dušu“, kaže naš blagoslovljeni Gospodin; a sveti
Pavao biva njegovim odjekom: „Sa strahom i trepetom radite oko
svoga spasenja.“
MB:
Već više desetljeća svećenički celibat izložen je napadu
moderne. Zašto? Što Pio X. očekuje od svećeničkog beženstva?
Pater
Franz Schmidberger:
Neprijatelji Crkve predobro znaju koliko je vrijedan, da, koliko
nužan svećenički celibat. Svećenik oponaša vječnog velikog
svećenika, on je vjenčan sa svetom Crkvom, svojom zaručnicom. S
pravom opominje naš sveti zaštitnik: „Držite stoga čistoću na
visokoj cijeni, ovaj probrani divni ukras vašega staleža i
sačuvajte je cijeli život neoskvrnjenom! Njezin sjaj čini
svećenika slična anđelima i jamči mu poštovanje vjernika i
daruje njegovom djelovanju nadnaravnu snagu blagoslova.“ Ako bi
prema tome pao svećenički celibat, onda bi zaručnička ljubav
Crkve prema svojem Gospodinu i Spasitelju pomračila i ohladnjela.
Upravo u današnje vrijeme potrebna je ova životna žrtva kao
svjedočanstvo naše iskrene ljubavi prema Bogu i dušama.
MB:
Pio X. zahtijeva od svećenika da se nauk i život slažu. Zar to
danas nije problem da se doduše u mladom kleru opet otkriva
„konzervativne elemente“ – primjerice svećenički talar –
ali ga se nosi samo za pobožne prigode?
Pater
Franz Schmidberger:
U današnjem svijetu nedostaje istine i nedostaje ljubavi, svjetla i
topline. Sukladno tome, svećenik mora iznositi neokrnjeni Kristov
nauk i potvrđivati ga svojim vlastitim životnim svjedočenjem. Sam
jedan život koji je ujednačen („iz jednog gusa“) može uistinu
uspjeti i postati sretnim. Tako da kod svećenika nauk, stega i
liturgija moraju zasjati u posvemašnjem jedinstvu i suglasju. U
današnjem vremenu agnosticizma i skepticizma potrebno
je osobno, egzistencijalno svjedočanstvo.
Ljudi
su postali vrlo alergični s obzirom na fasadno kršćanstvo,
pokazivanje u javnosti koje u sebi uvijek skriva i nešto neiskreno.
Trebamo
živjeti kako mislimo;
inače ćemo misliti jednog dana kako živimo, a to nije uvijek
najbolje.
MB:
Ispovijed su i ispit savjesti neminovni za duhovni život. Koje upute
daje Pio X.?
Pater
Franz Schmidberger:
Pio X. pristaje uz crkveno pravo koje je on pripravio, a koje je
njegov nasljednik Benedikt XV. onda svečano proglasio. Ondje se u
kanonu 125 kaže da klerici trebaju često u sakramentu pomirenja
čistiti svoju savjest od mrlja i svednevice obavljati ispit
savjesti. Pio X. citira svetog Bernarda s opomenom: „Kao onaj
tko je
željan znanja, istraži čistoću vlastita srca i podvrgni svoj
život svagdašnjem ispitu. Točno zapamti svoje napredovanje i svoje
nevjernosti… teži prema spoznaji sebe samoga… dobro zapamti sve
svoje prijestupe“. I onda navodi poslovne ljude koji svaki dan
pregledavaju rashode i prihode, prave obračune i nastoje popraviti
gubitke. A ovo vrijedi i za svećenika koji prečesto za druge drži
spremno ulje za liječenje rana i vino, a on sam ostaje ležati
ranjenim pokraj puta.
MB:
Koje značenje ima liturgija u kleričkoj težnji prema svetosti?
Pater
Franz Schmidberger:
Božanska liturgija s časoslovom i njezinim vrhuncem, slavljem svete
Misne Žrtve, kao i podjela sakramenata, prebogatim je izvorom za
svetost klerika. Valja pročitati samo odlomke 13 do 15 u divnoj Dom
Marmionovoj knjizi Krist,
naš uzor
o značaju božanskog Oficija i molitve uopće. Prema tome,
svećenička se svetost sastoji poglavito u sličnosti i sjedinjenju
s vječnim velikim svećenikom koji je sam žrtveni dar, žrtva
klanica naših oltara. Ovo sjedinjenje u euharistijskoj Žrtvi,
navlastito u svetoj Pretvorbi i u svećenikovoj Pričesti izvorom je
istinske svećeničke svetosti. Najveća kršćanska krjepost jest i
ostaje ljubav prema Bogu i bližnjemu; ali bez žrtve nema ljubavi.
Nestanak duha žrtve među ostalim je posljedicom zlosretne
liturgijske reforme.
MB:
Štovanje Majke Božje nije „sporedna bojišnica“ u svećeničkoj
formaciji. Što nas uči sveti Papa?
Pater
Franz Schmidberger:
Marija je kraljicom apostola, ona stoji s Ivanom, novozaređenim
svećenikom podno križa i nalazi se ponajprije među apostolima u
dvorani posljednje večere kod silaska Duha Svetoga. Svojim zagovorom
službenicima svetišta ona moli snagu odozgor, prati ih svojim
savjetom i dovodi njihovo djelovanje do blagoslovljenog uspjeha. Samo
prava marijanska pobožnost, svagdašnja posveta Majci Božjoj čuva
svećenika od pomutnje i posrtaja i daruje mu duhovnu plodnost.
MB:
Vi ste rektor bogoslovije u kojoj Haerent
animo
ima temeljni značaj. Što biste savjetovali mladim katolicima koji
razmišljaju o pozivu za katoličko svećeništvo?
Pater
Franz Schmidberger:
Mladom bih čovjeku koji razmišlja o pozivu za katoličko
svećeništvo postavio ponajprije sljedeća pitanja: Želite li
iskusiti formaciju u cijelom bogatstvu Crkve s njezinim
dvotisućljetnim naukom,
njezinom stegom, njezinim molitvenim duhom i blagom njezine
liturgije? Treba li Vaša mlada Misa posvema odgovarati ovom idealu?
Želite li kasnije djelovati u izgradnji mističnog Tijela Kristova?
Ili želite li pak postati sukrivcem u rušenju Crkve po unutarnjim i
vanjskim neprijateljima? Želite li autentičan bratski svećenički
život u zajednici? Ako sva ova pitanja možete odgovoriti iskrenim
„da“,
pozivam Vas da proboravite nekoliko dana kod nas ovdje u bogosloviji
kako biste pobliže upoznali naš život i naš ideal i onda mogli
donijeti zrelu odluku pred Bogom. Isto vrijedi i za vjernike koji su
srdačno pozvani na sudjelovanje na svećeničkim ređenjima
28.lipnja ove godine! Dođite i vidite!
Još
jedna riječ: Bilo bi dostatno provesti naputke ove veličajne
pobudnice među klerom da se Crkvu izvede iz njezine duboke krize.
Ali, gdje je papa i gdje su biskupi koji to čine? Za jednoga znam:
nadbiskup Lefebvre. I zbilja, Haerent
animo
čini nam se partiturom čija je izvedba Svećeničko bratstvo svetog
Pija X. Što trenutačno ne uspijeva u Crkvi u svijetu, to se
svednevice događa barem u ovome skromnom okviru. Bogu i Presvetoj
Djevici za to hvala!
MB:
Hvala na razgovoru!
